Search
Close this search box.

FPN & Studiranje (Mojih 5 saveta)

Rešena da osluškujem vaša pitanja, zahteve i sugestije kada je reč o novim postovima došla sam na ideju o današnjem. Naime, nakon velikog broja mejlova i poruka koji su u prethodnom periodu stizali na moju adresu a ticali su se tema iz naslova ovog javljanja, rešila sam da svoja iskustva u vezi sa studiranjem i Fakultetom političkih nauka, na kojem sam diplomirala 2010. godine, objedinim u ovom postu i tako eventualno i makar malo pomognem mlađem delu svoje publike, koji se nalazi pred onim nezahvalnim periodom života u kojem će odlučivati o svojoj profesionalnoj budućnosti.

U mom slučaju, to nije bila teška odluka jer sam svoj cilj zvani ”novinarstvo”, zacrtala još tokom prvih razreda osnovne škole. Svest da je Fakultet političkih nauka najbolji izbor u pogledu novinarskog obrazovanja javila se nešto kasnije. Tako sam gimnaziju završavala sa samo jednim planom u svojoj glavi i on je isključivo podrazumevao Beograd i FPN. U junu 2006. godine prvi korak ka ostvarenju tog plana bilo je polaganje prijemnog ispita za koji sam počela pripreme u januaru iste godine. Iako sam nosila visok broj poena iz srednje škole, u pogledu prijemnog nisam želela ni najmanje da rizikujem, znajući da će upravo on biti odlučujući momenat za upis na fakultet. I bio je, stoga prvi i vrlo važan savet koji mogu dati onima koji su pred fazom priprema za prijemni ispit za fakultete jeste:

–  počnite što pre i što ozbiljnije. Sve ostalo je rizikovanje.

Pre nego nastavim, morala bih da se ogradim i napomenem da pišem o iskustvu koje datira iz perioda od 2006. do 2010. godine i da ne mogu sa sigurnošću da tvrdim koliko je današnja situacija slična ili identična. Sa druge strane, verujem da se najvažnije karakteristike FPN-a i studiranja na njemu nisu promenile i da će, stoga, ova moja priča biti relevantna.

U oktobru 2006. godine sačekala nas je u tom trenutku prva, poprilično loša verzija bolonjskog sistema studiranja o kojem ne bih previše trošila reči jer verujem da nema mnogo veze sa današnjim. Ono što znam da se nije promenilo jeste obaveza prisustvovanja predavanjima i vežbama, učestvovanje u nastavi, polaganje kolokvijuma i izrada seminarskih radova, i to u okviru predispitnih obaveza. Lično, takav vid studiranja mi je odgovarao jer je podsećao na srednjoškolski tempo od kojeg praktično nisam ni stigla da se odviknem. Ono na šta je bilo teže navići se bila je obimnost ispitnog gradiva. Otud su prvi ispiti došli kao blagi šok, koji nas je istinski prenuo iz još uvek pospane stvarnosti. Vremenom, navikli smo se na stotine stranica gradiva koje je trebalo savladati i na činjenicu da je dobar deo istog bio prožet političkom teorijom. I ovde moram zastati i dati još jedan savet onima koji planiraju da upišu novinarstvo na FPN-u:

– dobro se upoznajte sa predmetima koji vas očekuju na fakultetu. Tako ćete imati bolji uvid u ono što će vas okupirati naredne četiri godine. U suprotnom moguće je da će vas iznenaditi nivo političke teorije koji ćete zateći u gradivu. Nekima će to prijati, ali moguće je da se drugi neće pronaći u takvom usmerenju. Zato, informišite se na vreme.

Na drugoj strani, nismo mogli da se otmemo utisku da nam fali novinarske prakse. Da, bavili smo se novinarstvom u velikom broju predmeta, i da, to je podrazumevalo i njegovu praktičnu primenu, ali smo ga nekako i dalje bili željni. Pogotovo u kasnijim godinama studiranja, kada smo mogli sebe da nazovemo iole kvalifikovanim da napišemo vest ili snimimo prilog. U tom periodu, dobar deo nas potražio je svoj način za sticanje novinarske prakse. Mnogi su se oprobali u velikim medijskim kućama, drugi su ostali na fakultetu radeći za list ”Politikolog” i radijsku emsijiu ”Slušaonica 6”, a treći su se okrenuli manjim, nepoznatim medijima. Svi smo imali isti cilj a to je bilo da saznamo u kojoj sferi novinarstva smo mogli (i želeli!) sebe da ostvarimo. Upravo u tom periodu sam i sama razvila veliku ljubav prema radijskom mikrofonu, zauvek prezrela televiziju i sebi još jednom potvrdila ono što sam oduvek naslućivala: pisana reč bila je i ostala moja najveća ljubav.  I evo nas kod trećeg i izuzetno bitnog saveta koji vam mogu dati a tiče se potrebe da kroz praksu tokom fakulteta sebe pronađete:

– tragajte, probajte, iskusite svaki vid novinarskog angažmana da biste saznali kakav novinar želite da budete i kojim vidom novinarstva želite da se bavite, i najbitnije, da li želite da uopšte ostanete u tom zanatu.

Šta god da odaberete znajte da ćete sa FPN-a izaći potkovani znanjem. Ok, to možda neće biti praktično i lako primenjivo znanje, ali će vas izdvojiti iz mase onih koji su do statusa novinara stigli nekim drugim putevima. Naravno, pod uslovom da ste radili sve što ste mogli da to znanje zaista i steknete. Zato:

-nemojte prevrtati očima na Platonovu ”Državu”, Makijavelijevog ”Vladoaoca”, i Hobsovog ”Levijatana”. Verujte, svaka pročitana strana, svaki podvučeni red i upamćena misao biće vaš adut u budućnosti.

I ne bojite se da li će neko sutradan ceniti vašu diplomu ili ne. Verujte mi, važna je i cenjena. Ali nije jedini preduslov da uspete. Jer daleko je važnije i cenjenije to kako ćete je pravdati u svom radu. Ipak, ono što mogu da tvrdim, i to odgovorno, jeste činjenica da od Fakulteta političkih nauka u našoj zemlji nema bolje institucije za oblikovanje kvalitetnih novinara. Zašto? Zbog ljudi koji će sedeti pored vas u amfiteatru a od kojih ćete moći toliko toga da čujete i naučite. Zbog profesora koji su imena u svojoj branši i koji se ne libe da svoje znanje prenesu na vas ako ste voljni da saslušate. Zbog specifičnog duha koji karakteriše FPN, a koji se ne može naći ni na jednom drugom fakultetu na kojem se uči neki vid novinarstva. Zbog toga što će vas ovaj fakultet oblikovati ne samo kao novinare već i kao ljude. I zbog toga što ćete nakon fakulteta uvek lako prepoznati svog kolegu. Po dobrom, prvenstveno.

A kada smo već kod kolega, ne zaboravite to su vaši budući kontakti i preporuke. Čuvajte svoje fakultetske prijatelje, jer ćete upravo njih i najčešće sretati u budućnosti, ukoliko ostanete u ovom poslu. Videćete koliko će se vrata otvoriti jer će iza njih biti neko od vama poznatih lica sa fakulteta. Stoga:

-nemojte zaboraviti svoje kolege!

I bio je to moj peti i poslednji savet u ovom javljanju. Njime ću privesti kraju današnji post, u celosti zasnovan na mom ličnom iskustvu kada je reč o FPN-u ali i onome što je usledilo posle. No, o tome nekom drugom prilikom. Do tada, iskreno se nadam da će nekim budućim vrhunskim novinarima sa FPN-a ovaj post makar malo pomoći. Biće mi čast i zadovoljstvo ukoliko bude tako. Komentari su naravno tu za sva vaša pitanja i nedoumice. Do idućeg posta, budite mi nasmejani…Vaša B.

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

44 Responses

    1. Najlepše hvala, draga Katarina i nema na čemu!
      Iskreno se nadam da će post makar malo pomoći budućim brucošima bilo kog fakulteta!
      Veliki pozdrav!
      Brana

  1. Kao bivši student FPNa, mogu da kažem samo – svaka čast na tekstu! Odličan je ! 😉

  2. Odličan post! Uživala sam čitajući bez obzira što će me moj put uskoro odvesti na potpuno drugu stranu, ali kao, također, velikom ljubitelju pisane riječi, ovo je bio itekako dobar ”trag” za ubuduće:)

    1. Najlepše hvala, Ajna! Drago mi je da ti je post prijao! 🙂
      Veliki pozdrav!
      Brana

  3. Ja sam zavrsila Hemijski fakultet, ali sa svim stavovima se slazem i u sustini oni se mogu primeniti na svaki fakultet, tako da je tekst jako primenljiv i na sve ostale branse 🙂 Svaka cast na odlicnom postu!!! :*

    1. Nekako sam i išla ka tome da dam što opštije savete ne bi li što veći broj mlađih čitalaca mogao sutra da ih primeni, bez obzria za koji se fakultet odlučili… Drago mi je da ti se post dopada… Veliko hvala na javljanju (ovom i svakom prethodnom). Divna si! 🙂

  4. Odličan je tekst, ti si super, samo mi je zapalo za oko par stvari. Fakultet POLITIČKIH nauka, samim tim i smer novinarstvo je možda više nego što je to potrebno usmeren na politiku, “političkih” predmeta je zaista previše, dok su i predmeti u neku ruku potpuno nelogično raspoređeni, da je uvod u novinarstvo tek u drugoj godini, štampa u trećoj posle radija, komunikologija koja je jedan od osnovnih predmeta tek u četvrtoj, ne znam malo mi se to ne uklapa u ovo što kažeš ” tvrdim, i to odgovorno, jeste činjenica da od Fakulteta političkih nauka u našoj zemlji nema bolje institucije za oblikovanje kvalitetnih novinara” jer je odsek za medijske studije u Novom Sadu zaista više okrenut samom novinarstvu i mislim da nisi u pravu kad kažeš da u našoj zemlji NEMA bolje institucije za oblikovanje kvalitetnih novinara. Jedino gde studenti FPN-a imaju prednost jeste širi spektar medija za praksu, a što se tiče samog studiranja, profesora, ipak ima i drugih mesta gde se može postati zaista kvalitetan novinar. Opet, završila si to, subjektivna si koliko i ja, tako da mogu da razumem. Ni ja neću hvaliti fakultet koji nisam završila, ali opet ni za svoj ne mogu da kažem da je jedini u zemlji koji može da te oblikuje u kvalitetnog novinara jer opet nije samo fakultet ono što će tebe učiniti kvalitetnim novinarom.

  5. Naravno zaboravila sam najbitniju stvar, ni u jednom semestru nemate srpski jezik, što mislim da je nedopustivo, ne samo za vaš smer, nego i za sve ostale. Maternji jezik se mora savladati, to što fakulteti misle da su posle završene srednje škole dobili pismene ljude, to je daleko od istine

    1. Draga Kaća, najpre veliko hvala na javljanju i iznošenju svog mišljenja.
      Aposlutno se slažem sa tvojom poslednjom rečenicom prvog komentara. Daleko do toga da samo fakultet novinare čini kvalitetnim (bilo bi divno da je tako), ali ako pričam o institucijama koje se bave obrazovanjem dobrih novinara onda se tu ponovo pozivam na FPN i njegov kredibilitet. Moj stav je da od njega nema relevantnije institucije u tom pogledu. Ti misliš drugačije i to je sasvim ok. Šta više to je odlično jer će tvoj komentar možda pomoći nekom ko se premišlja da upiše novinarstvo baš u Novom Sadu. Sa druge strane, pored argumenata koje sam gore navela moram da dodam još jedan koji sam spoznala tek kada sam završila fakultet i počela da se bavim novinarstvom i blogovanjem. Postoji jedna vidljiva razlika između novinara koji su potekli sa FPN-a i onih koji to nisu. Mislim na razliku u ophođenju, korespodenciji, učtivosti, pismenosti, i najbitnije znanju kojim raspolažu. Naravno, ne generalizujem, i smatram da u svakom žitu ima kukolja, baš kao što i u moru loših ima onih sjajnih, ali na mnogo primera potvrdilo se ovo što sam upravo napisala.

      Što se tiče zamerke na račun maternjeg jezika, to je jedna od tema kojom smo se često bavili na fakultetu i uglavnom su bila podeljena mišljenja. Ja pripadam onoj grupi koja smatra da je prijemni ispit taj koji bi trebalo da pokaže ko je dovoljno pismen za ovaj fakultet a ko ne. E sada koliko je to zaista primenjivo u praksi jeste diskutabilno pitanje… No, rekla bih da je to problem na jednom širem i ozbiljnijem nivou koji, čini mi se, više nema veze sa FPN-om…

  6. Saveti su više nego korisni i čini mi se primenljivi na sve fakultete tako da će budućim brucošima, ako ih se budu pridržavali studiranje biti dosta lakše, čak i period nakon završetka jer je ovo put ka uspehu.

    1. Draga Suzice, najlepše hvala na lepim rečima!
      Drago mi je da ti se dopao post… 🙂
      Veliki pozdrav!
      Brana

  7. Ja sam malo starija generacija FPN studenata, novinarskog smera, ispiti su bili dvosemestralni tj. polagali su se samo na kraju godine, ali ne verujem da sada ima mnogo razlike u samom gradivu.
    Kao dugogodišnji novinar mogu reći da sam se novinarstvu naučila tek kad sam počela da radim, a od svega što su me naučili nabedjeni stručnjaci Neda i Veselin, mogla sam da primenim samo pravilo obrnute piramide. Toliko o kvalitetnim kadrovima na fakultetu. Ima i kvalitetnih, nije da ih nema…ali na prste jedne ruke stanu.
    Da ne govorim o gomili bespotrebnih stvari koje se uče, i koje zaista nigde više ne mogu da se primene, posebno ne u novinarstvu.
    Na stranu to što je novinarstvo kao profesija palo na najbiže grane, potpuno je tabloidizirano i ponekad me je zaista sramota da kažem čime se bavim…
    Iako sam se za novinarstvo odlučila u prvoj godini srednje škole, iako je moja jedina profesionalna ljubav, iz ove perspektive, deeebeeelo bih razmislila koji fakultet bih upisala.

    1. Draga Yo, najre veliko hvala što si iznela svoj stav i iskustvo!
      Moram da istaknem da i ako je dobar deo gradiva ostao isti kao u periodu tvog studiranja, mnogi predmeti su prošli kroz neki vid modernizacije i prilagođeni su novim uslovima studiranja koji je znatno dinamičniji od onog ranije zastupljenog. To ne kažem samo ja i moja generacija, već i oni koji su studirali ranije, a danas rade na fakultetu ili su na neki način povezani sa njim.. Da, opet ima mnogo nepotrebnog gradiva, ali to je boljka od koje boluju svi fakulteti (a rekla bih i sve druge obrazovne institucije) u Srbiji.. Ipak, za kadrove se zaista ne mogu složiti.. Dok sam živa neću zaboraviti vežbe kod Vladimira Pavićevića i predavnja Zorana Stojiljkovića, a to su samo neki od ljudi koji su mi u ovom trenutku pali na pamet…
      I na kraju, aposlutno se slažem sa tvojim stavom o današnjem novinarstvu. Ali sam sigurna da je FPN najmanje doprineo tome. Naprotiv, rekla bih da se on jedini i dalje bori da ospori takav vid novinarstva (makar su nas tako učili i decidno nam napominjali šta se i kako sme a šta ne sme). Ali da, teško je boriti se sa uredinicima koje nije sramota da objavljuju priče o dorćolskim piljarkama i ”novinarima” koji te iste priče ćuteći prihvataju i pišu. Ipak, bila sam i biću stava da se ne smemo odricati svojih ljubavi i strasti zbog onih koji svoj posao rade loše, tako da bih ja, kada bih mogla sve iznova a znajući sve ovo što znam danas, postupila potpuno isto… Naravno, to sam samo ja, i razumem da drugi nemaju isti stav i poštujem to u potpunosti zato ti još jednom zahvaljujem što si se javila!:) Veliki pozdrav! Brana

  8. I sama sam završila FPN i slažem se sa tvojim savetima, ali smatram da taj fakultet mora nekako da pruži više prakse studentima. Studenti su na neki način prepušteni sami sebi, što jeste dobro kao životna škola, a mislim da bi trebalo da znaju da imaju nekakvu institucionalnu podršku koju trenutno nemaju.
    Takođe, iako volim FPN, ne volim i sve njegove profesore, jer mi se čini da je mnogima od njih titula profesora najveće dostignuće u životu, a više bih volela da znam gde i šta rade u praksi.

    1. Draga D, u potpunosti se slažem sa tobom. Studenti su u pogledu prakse apsolutno prepušteni sebi i svojim sposobnostima (ako izuzmemo fakultetski list i radio-emisiju). I to je najveća zamerka na račun FPN-a. Ruku na srce taj problem je rak rana većine fakulteta u zemlji. Teorija je tu i ima onih koji je mogu pojasniti studentima, ali prakse manjka…

  9. upisla sam fakultet a da nista od navedenog u tekstu nisam uradila
    rezultat je da nisam diplomirla i nikada ni necu, jer me zivot odveo u drugom pravcu, tek mnogo kasnije shvatila sam da sam studirala nesto sto nije imalo veze sa mnom

    1. Najbitnije da se čovek pronađe…Kada, to je manje važno…Znam mnogo ljudi koji su upisali, čak i završili određene fakultete a da se nikada bavili poslom za koji su se edukovali. I to je sasvim ok…Zapravo, to je mnogo bolje nego da su hronično nezadovoljni poslom kojim su primorani da se bave…Zato sva podrška za sve koji se nalaze pred sličnom odlukom…
      Hvala na javljanju i veliki pozdrav! 🙂
      Brana

  10. Ovo mi je trebalo. Spremam se za FPN – smer Medjunarodni odnosi i konacno da cujem nekog da pozitivno govori o ovom fakultetu (naslusala sam se prica i prica o “jos jednoj gimnaziji”, knjiskom znanju itd) Odlicni saveti! 😀

    1. Hvala najlepše, draga Sofija! Moje je zadovoljstvo ukoliko sam uspela makar malo da pomognem… Inače, moram da potvrdim da ima osnova nazvati FPN univerzitetskom gimnazijom ali samo zbog širine znanja koje studiranje na njemu omogućava, ali to nikako, ali nikako ne treba gledati u negativnom kontekstu. Naprotiv, to može biti samo dodatni plus. Makar sam ja takvog mišljenja. Veliki pozdrav i veliko hvala na javljanju! 🙂 Brana

  11. Moje pitanje neće imati veze sa ovim posto, iako imam itekako dosta toga da kažem na ovu temu, no drugi put. Da se vratim na pitanje, da možeš da zamisliš 3 stvari ”visoke mode” koje bi ti se stvorile u ormaru, koje bi to bile?
    Pozdrav, Lidija 🙂

  12. O, pa mi smo generacija 🙂

    Ja sam, kao i ti, novinarstvo na FPN-u upisao 2006. godine. Do kraja semestra sam ga napustio. Iz ove perspektive, to nije trebalo da uradim, ali tada je to izgledalo kao ispravna odluka – a samo u kontekstu trenutka u kojem su donete, o odlukama i treba suditi.

    Elem, ono što je meni, tada, smetalo:

    – Količina političke teorije. Sada shvatam da verovatno tu imam rupe u znanju, koje ne bih imao da sam ostao na FPN-u, ali šta je – tu je, uvek nešto propustiš.

    – Maternji jezik, tj. odsustvo istog. Iako prijemni svakako pokaže ko je (i koliko) pismen a ko nije, nisam video da je to pravilo ikakav filter. Znam da sam se na svakih nekoliko dana čudio loše upotrebljenim padežnim oblicima, i razgovorima u rangu “a šta je to kreozan, valjda su hteli da napišu kreozin”. True story, mislim da sam tog dana rešio da odem.

    – Engleski jezik. Bilo mi je potpuno iluzorno to što smo radili placement test na početku, a onda nas nisu rasporedili u grupe prema nivou znanja pokazanom na placement testu, nego smo svi, na gomili, radili Present Simple. Kao filologu, to mi je bilo sasvim zaglupljujuće.

    – Stručni predmeti! Po jedan stručni predmet po semestru, u moru političkih, nije baš delovao obećavajuće. Znam da su oni talentovaniji studenti još u toku prve godine bili poslati u neke redakcije (konkretno, u “Danas”), i žao mi je što nisam iskoristio tu priliku, ali jbg.

    Sledeće godine sam upisao novinarstvo u Novom Sadu. Na papiru, program izgleda savršeno. Program je više usmeren na širinu obrazovanja, izborni predmeti su šaroliki, od prve godine se radi komunikologija, placement test iz engleskog ima svrhu tako da svi napreduju u odnosu na svoj nivo, kasnije se radi još jedan strani jezik i jezik okruženja (korisno za one koji ostaju u Vojvodini)… Ipak, neke stvari na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu su nepotrebno lake, i to na loš način. Neki predmeti se ni ne uče iz knjiga, nego iz skripti, a za neke predmete ćete čuti i komentare da su izmišljeni samo da bi popunili nastavni program (iako u čisto zanatskom oblikovanju novinara imaju svoju svrhu).

    Ako se uporede FPN i Filozofski u novom sadu – govorimo o novinarstvu – izgleda kao da je jedan drugom odraz u ogledalu. Na FPN-u krećeš od političkih predmeta pa broj stručnih raste kako godine odmiču, da bi ih najviše bilo na masterima, dok je kod Filozofskog obrnuto 🙂

    A ja na kraju ni Filozofski nisam završio jer sam, da bih studirao, morao da radim, a pošto sam radio nisam mogao da studiram – zbog Bolonje. To me nije sprečilo da se bavim ovim poslom, pošto sam inače u njemu od svoje četrnaeste. 😉

    Nadam se da sam bar nekome pomogao ovim komentarom, i da nisam mnogo hejtovao.

    1. Dragi Bojane, veliko hvala na ovako detaljno iznetom iskustvu!
      Sigurna sam da svaki komentar (pogotovo ovi koji su proistekli iz ličnog iksustva) izuzetno znači onima koji se premišljaju da upišu FPN ili novinarstvo uopšte, tako da ti se još jednom zahvaljujem što si se javio…
      Veliki pozdrav i sve najbolje u daljem radu!
      Brana

  13. Draga Branislava,

    Za početak da kažem da je tekst zaista dobar. Eto ti si diplomirala 2010, ja upisala ove a opet malo se stvari pormenilo na fakultetu. Apsolutno si u pravu da fakultet ima svoj duh, fenomenalne mlade ljude koji te okružuju i odlične profesore.

    Svi vi divni ljudi koji želite da upišete FPN, kao što je Brana rekla, dobro se raspitajte da li je to dobar izbor za vas. Sama teorija nije toliko teška al’ jeste preobimna. Političke teorije ima previše tako da uzmite i to u razmatranje. Smatram da je fakultet zaista divan, profesori se trude, sve može da se stigne samo ako radite na vreme.

    Ukoliko imate pitanja u vezi sa upisom na fakultet, kakavi su profesori i šta se izučava budite slobodni da me kontaktirate na vidojevicsim@gmail.com biće mi i više nego drago da vas posavetujem, uputim na starije kolege i pomognem što više mogu.

    Pozdrav!

    1. Draga Mona,
      najlepše hvala na javljanju i iznošenju svog stava i iskustava.
      Ipak, najveće hvala na ostavljanju svog mejla. Verujem da ima mnogo mladih ljudi kojima bi svaki vid konsultacija pomogao, pogotovo ukoliko imaju priliku da za savet upitaju one koji su trenutno na fakultetu ili su isti skoro završili.
      Veeeeliki pozdrav i još jednom zahvlanost na pomoći!
      Brana

  14. Ovo je jedan od boljih postova koji sam procitala u poslednje vreme! Nema veze sa modom,ali je veoma praktican i ko zna sta zeli u zivotu treba da primeni ove savete 🙂
    P.S. Ja sam zavrsila drugi drzavni fakultet (slican FPN) i sa svim bih se slozila

    1. Naaajlepše hvala, draga Jasmina! Izuzetno mi je drago da ti se dopao post…
      Veliki pozdrav i sve najbolje!
      B.

  15. 🙂 Baš mi je drago što nisi politički novinar. Draga Branislava
    pa ja Vaše tekstove čitam i više puta 🙂 Toliko uživam u tim veselim i vibrirajućim rečenicama, da je pravo zadovoljstvo što pišete blog o radosti života,a ne o morbidnoj politici ili neku drugu morbidnu delatnost. Vi ste Branislava na ovim prostorima inovator i daće Bog da imate i Vaš časopis jednog dana i rado bi radila sa Vama pa makar Vam štampala i lepila te časopise 🙂 sa uživanjem. Puno sreće u daljem radu i dalje budite toliko inteligentni, kulturni, pozitivni i napišite koju knjigu sa sve mogućim fotografijama 🙂 Pratimo Vas i čitamo i učimo od Vaših tekstova.

    1. Najnajnajlepše hvala na ovako divnom komentaru, draga Maya!
      Neizmerno znači ovakva podrška…
      Pogotovo što ovaj blog i posmatram kao svoj online magazin i što radim na tome da on to jednog dana zaista i postane, tako da ovakve reči daju samo dodatnu snagu da što upornije idem ka tom cilju i zato još jednom hvala na tome!
      Veeeeliki pozdrav i sve najbolje od srca!!!
      Brana

  16. Draga Brana,ja sledeće godine završavam gimnaziju i želela bih da upišem Fpn novinarstvo,ali me iskreno zanima mišljenje oko zapošljenja, gde bih mogla da radim,kakva bi mi plata bila.Moji roditelji nisu bas za Fpn,posebno za smer novinarstva jer misle da od toga u Srbiji nema ništa za mene,i da bih nakon tog fakulteta čekala godinama na zaposlenje. Možete li mi reci nesto vise o tome,molim vas?:)
    Unapred hvala!;)

    1. Draga Miljana,
      o samom fakultetu sam već sve napisala u postu iznad i ne bih se ponavljala. Jasno je da sam i u momentu pisanja ovog posta, a i danas, ponosna na činjenicu da sam upravo upisala i završila FPN. U toj odluci moji roditelji se nisu ni najmanje mešali, te bih savetovala i tebi da se, ako možeš, izboriš za sopstven izbor, ma koji on bio. Naravno, konsultuj se sa roditeljima, porazgovaraj sa njima, ali se ipak potrudi da krajnju odluku doneseš na osnovu sopstvenih želja i afiniteta.
      Što se tiče fakulteta, moraš znati da u Srbiji, a zapravo i šire, ne postoji fakultet koji ti garantuje posao ili brzo zaposlenje. Do njega moraš sama doći, svojim zalaganjem i trudom. Dakle, nema to veze sa ovim ili onim smerom. To isključivo ima veze sa našom voljom, mogućnošću da se snađemo i radom. Što se mene tiče FPN će uvek imati moju preporuku. I koliko vidim, makar na primeru svoje generacije, svi koji su bili iole vredni i uporni uspeli su da se pronađu i da danas budu uspešni mladi ljudi. Dakle, do nas je, ne do fakulteta.
      Veliki pozdrav i srećno u odabiru!
      Brana

  17. Pozdrav! Ja sam zavrsio treci razred Srednje i imam jaku zelju da upisem FPN. Volim to i nekako se u tome i najvise pronalazim. Ja bih na odseku za novinarstvo. Znam da se polaze srpski, sociologija i ustav. Recite mi, molim Vas, kakva pitanja su iz srpskog otprilike i da li trebaju posebne knjige za to ili ne?

    1. Dragi Miljane,
      sećanje me ne služi najbolje kada je po sredi prijemni tako da se pitanja ne mogu setiti. Ali zato imam bitan savet a to je da nađeš dobrog profesora sa kojim ćeš raditi na pripremi. Ja sam upravo to uradila i to je bila jedna od najboljih odluka. Ne samo zbog prijemnog, već zbog činjenice da sam tada zaista kvalitetno savladala gramatiku srpskog jezika. I da, moj savet je da sa pripremama počneš već na samom početku godine u kojoj imaš prijemni.
      Srećno i iskreno se nadam da ćeš uspeti da ispuniš svoj cilj i postaneš FPN đak!
      Držim fige! 🙂
      Brana

Leave a Reply to Brana Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *