Verovatno vam je već po prvoj fotografiji u postu jasno da ovo neće biti obična enterijer priča. Niti će dom u koju ćemo ovog meseca zajedno zaviriti biti iole tipičan i uobičajan. Naime, biće ovo obilazak jedne prave, male muzejske postavke smeštene u prostranom stanu vojne, dorćolske zgrade izgrađene u socrelaističkom maniru. Otud će i priča o njemu biti mnogo više od priče o uređenju enterijera. Pod tim ”mnogo više” podrazumevam osvrt na važan deo istorije zemlje u kojoj živimo i na sjajan turistički koncept koji funkcioniše u Beogradu već godinu dana. Zato, dobro došli u Yugodom, mesto u kojem je prošlost stvar sadašnjosti.
Ako se pitate kako sam ga otkrila, odgovor je: sasvim slučajno! U prevodu, listajući Instagram uzduž i popreko ne bih li pronašla dom vredan vaše i moje pažnje. I da, imala sam sreće. Bolje rečeno mnogo sreće, jer kao što već napomenuh, ovo nije bio običan stan. Pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da svako ko to zaželi može biti njegov privremeni domaćin. Naime, Yugodom se može iznajmiti i to je praksa za kojom najčešće posežu stranci za koje boravak u ovakvom stanu predstavlja iskustvo posebne vrste, što i jeste bio cilj autora čitave priče, čije je ime Mario Milaković.
A početak te priče vraća nas godinu i po dana unazad, kada je Mario dobio ideju da jednu prostoriju stana u kojem je tada živeo (današnji Yugodom) preuredi u gostinsku sobu. Želeći da izbegne tipičan i dosadan izgled iste, potražio je inspiraciju u svakodnevnici nekadašnje SFRJ i poslužio se njenim motivima u uređenju. Završetak prve sobe pratio je početak rada na drugoj a zatim i na trećoj, da bi na kraju Mario sredio čitav stan u istom duhu. Tako je nastao Yugodom, koji, kao što već rekoh, poprilično liči na kakvu muzejsku postavku. Pogotovo ako znamo da je svaki komad nameštaja u stanu autentičan i pripada periodu šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka.
Ove epohe pominjem namerno, jer je svaka od prostorija u stanu posvećena jednoj od njih. Tako imamo spavaću sobu koja se zove ”Ljubav i moda” i koja je sređena u duhu šezdesetih. Soba preko puta nosi ime kultnog ostvarenja Dušana Makavejeva sa početka sedamdesetih, ”Misterije organizma” i predstavlja omaž pomenutoj deceniji. Na kraju, tu je i dnevna soba u kojoj su oživljeni momenti osamdesetih, a njen nazi ”Nije lako sa muškarcima”, dat prema poznatoj komediji iz tog perioda, to i potvrđuje.
Priča svake od epoha ispričana je kroz nameštaj ali i uspešno uklopljene detalje. I jedne i druge Mario je nalazio na najrazličitijim mogućim mestima. Od pijaca i antikvarnica preko sajtova za prodaju polovne robe do Reto centra, u kojem je, kako sam ističe, imao najviše uspeha u pronalaženju odgovarajućih komada (pojašnjenje: Reto Centar, za koji sam prvi put čula u razgovoru sa Mariom, jeste centar za rehabilitaciju zavisnika i to kroz terapiju rada; jedan od zastupljenih poslova jeste restauraciju starog nameštaja, koji se kasnije prodaje u njihovim prodavnicama na nekoliko lokacija u Beogradu; OVDE možete pogledati njihov sajt i naći sve dodatne informacije).
Naravno, sve je prošlo dugi proces restauracije i prilagođavanja, ne bi li dobilo današnji izgled koji je veran onom prvobitnom ali je ujedno osvežen i modernizovan. Otud čitav stan, bez obzira što jeste opremljen starim nameštajem, ne odaje utisak starog i polovnog. Naprotiv, odiše svežinom i trendom. Jer, opšte je poznato da je retro momenat u uređenju enterijera, baš kao i u oblačenju, najaktuelniji trend današnjice. Zato ne čudi što me je Yugodom neverovatno podsetio na berlinske kafiće koje sam obišla zimus i skandinavske stanove na koje sam nailazila listajući sajtove posvećenje uređenju enterijera. Dakle, pričamo o modernom domu sačinjenom od elemenata prošlosti. A tih elemenata ima na pretek. Od starih lampi, satova, radija, preko goblena i razglednica Beograda, do JAT-ovih suvenira, torbe Yugotoursa, slavnog narandžastog fena i postera filmova koji su obeležeili staru SFRJ.
Kada smo već kod stare Juge, bitno je napomenuti da Mariovi motivi za pokretanje Yugodoma nisu imali nikakve veze sa nostalgijom i žalom za pomenutom državom. Suština čitave priče jeste u ljubavi prema estetici i stilu svakodnevnog života u njoj. Momenat koji je naš domaćin vrlo umešno prepoznao kao nešto što bi moglo biti interesantno turistima koji dolaze u Beograd. Ispostavilo se da je bio apsolutno u pravu, jer je većini njegovih gostiju, a bilo ih je dosta, prvi utisak tokom boravka u sprskoj prestonici upravo bila atmosfera Yugodoma i sve to što su kroz boravak u njemu naučili i iskusili. Ako mene pitate, najbolja potvrda uspešnosti jednog koncepta i ideje!
Međutim, ovo nije koncept koji se može primeniti samo i isključivo u turističke svrhe. Naprotiv, ovaj stan vidim kao sjajan izvor inspiracije za uređenje standardnih domova, pogotovo ukoliko volite retro momenat u svojoj svakodnevnici. Zato, razmiliste još jednom o svim onim starim komadima nameštaja koji vam stoje u podrumu ili na tavanu. Samo malo volje i truda biće potrebno pa da iste osvežite, modernizujete i stvorite svoju verziju spoja prošlosti i sadašnjosti.
Jer, ovaj stan možda i najbolje potvrđuje koliko je sve stvar te pomenute volje i kreativnosti. Stavke koje uvek podvlačim u postovima ovog tipa i koje mi je i sam Mario, tokom našeg razgovora, istako kao najbitnije u njegovom procesu sređivanja Yugodoma.
ALL PHOTOS BY JOVANA TOMAŠEVIĆ
Upravo zato, bilo mi je izuzetno zadovoljstvo da vam kroz ovaj post prikažem šta malo volje i dobre ideje može da stvori. U Mariovom slučaju, savršen koncept od kojeg danas živi. I to u sred Beograda. Inspirativno, zar ne? Zato, slušajte svoj instinkt i svoje kreativne glasove. Kada sve drugo zakaže, vrlo je verovatno da se tamo kriju odgovori na sva vaša pitanja i putokazi do vaših ciljeva. Uz sve navedeno, slušajte i Biseru Valetanlić i numeru ”Tebi treba moja snaga”, koja prati današnji post a po izboru našeg domaćina. Jer, Bisera tako divno ide uz čitavu ovu priču.
I pre nego istu i zvanično završimo, napomenuću još jednom da svako od vas može biti gost Yugodoma (tačna adresa je: Strahinjića Bana 80). Stoga, ukoliko zaželite da to budete baš vi ili imate prijetelje iz inostranstva kojima biste mogli da preporučite ovaj sjajan dom, zapratite Yugodom na Facebooku i Instagramu, jer vas tamo čekaju sve detaljnije informacije. Tu je i mejl info@yugodom.com, putem kojeg možete direktno kontaktirati Maria.
Uz nadu da ste iskreno uživali u današnjem javljanju, najsrdačnije vas pozdravljam i želim lep ostatak dana. Do idućeg javljanja… Vaša B.
11 Responses
sve enterijer price do sada su bile sjajne, ali ova… ova me je ostavila bez reci! savrseno oslikana ex-Yu era, a da ni na momenat ne deluje polovno i zastarelo.. fenomenalno!
Fantastičan enterijer! Nekako se vidi da ima dušu.
http://thestylecter.blogspot.com/
Mislim da je ovaj post tvoj vrhunac blogovanja, pratim te bukvalno od početka i kroz evoluciju tvog stila pa do evolucije bloga u svojevrstan lifestyle vodič, nista nije bolje sve to sublimiralo od ovog posta, u njemu je genijalna estetika, tekst dostojan svetskih magazina o uređenju i arhitekturi, divne slike i, pošto ništa sto ti radiš nije jednodimenzionalno i verovatno si zbog toga toliko voljena blogerka, tu je i nenametljiva promocija priče o Reto centru što je, uverena sam, doprinelo da baš ovaj stan izabereš za predstavljanje na blogu. Ti zaista ne štancaš isprazne lepe slike, ovo su prave priče.
Zanimljivo i zaista nesvakidasnje. Bravo za ideju 😀
http://adalleta.blogspot.no
I opet si oduševila sa ovom rubrikom! Odlične i fotke i tekst. Lično mi se sviđa što nije u pitanju jugonostalgija već mnogo dobar primer retro stila. I meni je dok sam prvo prelazila po slikama prošlo kroz glavu koliko podseća na skandinavski stil. Sad samo jedva čekam sledeću enterijer priču. 🙂 Bravo Brano!
Fenomenalne fotografije, odusevljena sam. 🙂
Svaka čast, Mario! Toliko detalja ima u stanu, oduševljena sam. Bravo!
Vrh! 🙂
Poprilično sam jugonostalgična i čim sam videla da reč Yugodom, znala sam da će mi se priča dopasti. Sada, posle pročitanog teksta i pažljive analize fotografija, mogu samo da kažem da sam oduševljena! 🙂 Detalji poput uramljenih postera, fotografija i razglednica su me potpuno osvojili, mada posebna ljubav ide za ploču grupe Magazin. 🙂 Svaka čast Mariu, napravio je sjajnu priču! Tekst i fotke ne mogu više da hvalim, Jovana i ti se savršeno udopunjujete. 🙂 Pozdrav! 🙂
Narandžasti fen 😀 Potpuno sam zaboravila da su ga moji roditelji koristili dok sam bila mala.
Ove enterijer priče su mi omiljena rubrika na blogu. Umeš vrlo lepo da predstaviš nečiji (manje ili više) intimni kutak i zaista uživam čitajući.