Kada mi je pre nekoliko meseci postalo jasno da nećemo imati junsku a ni julsku enterijer priču, obećah vama a i sebi, da ću uraditi sve što je u mojoj moći da u narednom periodu tu prazninu nadomestim sa dve enterijer priče po mesecu. Držala sam fige samoj sebi, nadajući se da ću imati više sreće u potrazi za kreativnim i zanimljivim domovima. I izgleda da je upalilo jer sam već u septembru dobila priliku da vas počastim sa dva posta iz vaše omiljene rubrike. Tako je prva septembarska enterijer priča bila posvećena zanimljivom beogradskom hostelu, dok nas druga, koju sa vama delim večeras, vodi do novobeogradskog potkrovlja u kojem je smešten fantastično uređen privatni stan. Međutim, ako mislite da ove dve priče nemaju veze jedna sa drugom grdno se varate. Naime, Vanja Đurić, slikarka koju ste upoznali u prvoj priči i koja je bila glavna i odgovorna za celokupan enterijer pomenutog hostela, biće naša domaćica i u ovom obilasku, samo će nas ovaj put provesti kroz svoj dom (način na koji su ova dva posta povezana inspirisao me je da i u budućnosti tragam za osobama koje su osim svojih domova učestvovale u uređenju nekih drugih prostora, te ukoliko poznajete takve obavezno mi pišite i preporučite ih). Biće to sjajna prilika da zaokružimo septembarsku enterijer celinu, da Vanjin stil upoznamo iz još jednog ugla i da dobijemo još koju ideju i savet kako da povoljno, lako i brzo ulepšamo svoj dom.
U slučaju ove priče momenat povoljno odnosno priuštivo zauzima posebno mesto. Naime, u toku mog razgovora sa Vanjom došla sam do zaključka da su najbolji komadi u njenom stanu zapravo oni koje je sama napravila i to za sitne novce. Kako je stan o kojem je reč kupljen u izuzetno lošem stanju, najveći deo Vanjinog budžeta otišao je na njegovo renoviranje i kupovinu potpuno nove kuhinje i kupatila. Za sve drugo važila je parola: snađi se. Makar za prvo vreme. Međutim, Vanjin talenat za uređenje enterijera i uradi-sam projekte uz osećaj za estetiku i kompoziciju učinilu su svoje, te je krajnji rezultat bio niz originalnih, unikatnih i zanimljivih komada.
U tom nizu dominira polica sa knjigama koja zauzima centralno mesto dnevnog boravka. Tek kada se malo bolje zagledate shvatate da su merdevine te koje čine osnovu ove police a da su na njih naređane drvene ploče u beloj boji. Kako Vanja tvrdi ovaj komad bio je jedan od najlakših za napraviti. Sa druge strane, ja kao objektivni posmatrač kažem da je neosporno i jedan od najupečatljivijih. Posebno što je ukrašen simpatičnim nizom svetiljki koje celokupnoj slici daju notu topline i ušuškanosti.
Odmah do police, okrenute ka zidu sa Vanjinim radovima a suprotno od prozora, smeštene su dve fotelje a između njih tabure. Retro dizajn fotelja slutio mi je na kakvu zanimljivu priču o njihovom poreklu. Bila sam u pravu. ”Fotelje sam našla u tatinom starom stanu. Čudio se kada sam ih odabrala s obzirom na to da su bile poprilično stare. Ipak, uz malo šmirglanja i pomoć tapetara postale su mi jedan od dražih komada”, objašnjavala mi je Vanja.
Pomenuti tabure bio mi je poznat iz hostela, gde se nalazi još jedan identičan. Vanja je sama napravila oba ali mi je i ovaj put ponovila da je reč o izuzetno teškom projektu u koji se više ne bi upuštala. Inače, za osnovu taburea iskoristila je automobilsku gumu koju je obmotala debelim kanapom.
*nešto stariji frižider Vanja je osvežila tapetom po kojoj se može pisati kredom.
*jedna ivica kreveta ukrašena je ručno napravljenim držačem za novine koji ujedno služi kao postolje za pikslu, čašu vina, šolju kafe…
Pričajući o gumama Vanja mi je skrenula pažnju na policu na kojoj je smešten televizor. Njena osnova takođe su dve gume. Međutim, za razliku od taburea, koji je bio planiran projekat za koji je ideju pronašla na Pinterestu, postolje za televizor je nastalo sasvim spontatno i bez ikakve inspiracije. Naime, kako je imala višak guma, a manjak sredstava da tog trenutka sebi obezbedi policu za TV, Vanja se dosetila privremenog rešenja i preko guma položila je staru, drvenu ploču. Dobila je savršenu policu koja ju je toliko oduševila da je sličan recept primenila i u hostelu. Danas kaže da je ne bi menjala ni za šta drugo jer obožava njenu jedinstvenost.
*špijunka kao deo fotoaparata – izuzetno zanimljiv detalj kojim su osvežena ulazna vrata
Kada već spominjemo jedinstvenost pravo je vreme da vam skrenem pažnju na kofer koji igra ulogu stočića u dnevnom boravku. U jarko žutoj boji, koja idealno prati kolirit u stanu, dominira nad crno-belim Ikeinim tepihom. Kako mi je Vanja objasnila, sto ju je koštao tek nešto više od 1500 dinara: ”Kofer sam našla na Limundu i kupila ga za samo 500 dinara. Dok sam čekala njegovu isporuku kupila sam četiri drvene ”nogice” za sto čija je cena ukupno bila negde oko 800 dinara. Na donjoj strani kofera zalepila sam drvenu ploču kako bi bio stabilniju, a na nju prišrafila nogice. Sve sam sve prefarbala farbom u žutoj boji, koja se provlači kroz dobar deo detalja u stanu. Na kraju, iskoristila sam ostatke tapete kojom sam pre toga oblepljivala frižider, i dobila sam današnji izgled stola”.
Neverovatno, zar ne? I to je tek početak Vanjinih majstorija iz kojih su se izrodili komadi koje deluju kao da su upravo kupljeni u skupom i modernom salonu nameštaja. Upravo takvim činio se i trepezarijski sto koji mi je prvi privukao pažnju. Vanja me je brzo demantovala u mojim razmišljanjima objasnivši mi da je sto pronašla u maminoj kancelariji. Kako nikom nije služio rešila je da ga prisvoji. Ofrabala ga je, išmirglala a onda u ilustratoru napravila kalup slova uz pomoć kojeg je ispisala željene natpise. Na taj način dobila je trendi komad kakav se može videti na sajtovima posvećenim skandinavskom dizajnu ili pak u popularnim, hipsterskim restoranima u kojima je svaki kutak mala enterijer priča.
Isto bih mogla da kažem i za Vanjin stan u kojem je svaki komad primer šta par veštih ruku i talentovan um mogu postići. Stara gitara, ofarbna u belo i zakačena na zid, skultpure od žice koje je Vanja napravila u trenucima svoje dokolice, štafelaj za slikanje koji je iskoristila kao postolje za lampu, delić ograde koji igra ulogu panoa za uspomene i inspiraciju, samo su delić komada koji potvrđuju moje mišljenje. Ali potvrđuju i nešto mnogo veće i bitnije što me je zapravo i inspirisalo da prošlog decembra započnem ovu rubriku. Reč je o tezi da za lepo uređen dom nije potrebno mnogo novca i skupih komada, plaćenih dizajnera i arhitekti. Zato se nadam da ste i ovaj put uspeli da izvučete pregršt ideja i inspiracije i da ste dobili elan da se i sami upustite u kakav uradi-sam projekat. Ako je tako ovaj post je postigao svoj cilj. Do idućeg, najlepše vas pozdravljam… Vaša B.
P.S. Kao i uvek kada su ovi postovi u pitanju, naša domaćini biraju muzičku numeru koja će pratiti njihovu enterijer priču. Tako je bilo i ovaj put, pa se nadam da ste uživalu u dozi dobrog, starog Nick Cavea.
16 Responses
Bez reči sam, ova priča je zaista divna. Veoma kreativno 🙂
P R E D O B R O!
Svaka čast Jovani na fotografijama, tebi na tekstu koji ih prati, ali pre svega Vanji, na stvaranju tako divnog kutka.
Muzička numera je pun pogodak, Nick me je praktično “preselio” u Vanjin stan na par minuta 🙂
Hvala Brano na ovih par minuta uživanja.. A sada odoh na Pinterest da probam da nađem Vanju! Propust da je nemam na listi osoba koje pratim ne smem sebi da dozvolim 🙂
Super izgleda, jako mi se sviđa 🙂
http://mariecsdiary.blogspot.com/
jao, ovo je jako lep prostor.
I sve je lepo uredjeno i vidi se da zena ima dobar ukus (mislim, po meni ima). bas, bas lepo i kreativno. postolje za tv, merdevine kao polica, kofer kao sto u dnevnoj, gitara kao ukras na zidu… ne znam sta mi je lepse I sta mi se vise svidja… i izbor boja, i sto ima puno detalja a nije prenatrpano. da nije u tekstu vise puta napomenuto da je stan uredjivan pod parolom ‘snadi se’ ne bih to zakljucila sama. neki ljudi stvarno ‘umeju’.
Predivan stan mnogo mi se dopadaju boje 🙂
Malo je reci da je stan prelijep 🙂
ZAISTA INSPIRATIVNO!
http://minastnoble.weebly.com
Vanja, svaka-svaka-svaka cast!!! I ja sam odusevljena! Kako i ne bih bila, kad je stan fenomenalan.
Brano i Jovana, i vama svaka cast na fenomenalnom postu!!! Bravo! Bravo! Bravo! 🙂
Definitivno rubrika koja me najvise odusevljava 😉
Hvala vam svima na divnim komentarima …Brani na divnom tekstu i Jovani na bozanstvenim fotografijama 😉
Vešte Vanjine ruke, nema šta! Zanimljive ideje…
Devojke drage,
najlepše hvala u Vanjino, Jovanino i moje ime na svim predivnim rečima na račun ovog posta i Vanjinog stana. Izuzetno mi je drago da smo Jovana i ja uspele da putem ovog posta prenesemo malo Vanjinog umeća i da smo vas inspirisale! 🙂
Najlepši pozdrav za sve!!!!
Brana
Sve je savršeno.I enterijer i Branina priča. Kao arhitekta, ni sama ne bih poželela bolje sređen prostor. Svaka čast!
Jednostavno ne znam koji komad mi je šarmantniji – trpezarijski sto, špijunka ili “kaktusi”!
Stan mi se, naravno, sviđa. Ima nekih već viđenih rešenja, nekih originalnih ali sve je jako lepo uklopljeno, samo… kao i u većini stanova ovog tipa koje sam video nema nijednog ormara. Gde ona drži stvari?
pa verovatno ima ormara ali ih prosto nisu slikali. kao sto u vecini stanova koji su prikazani u ovoj rubrici do sada, ja ne pamtim da sam videla slike jednog jedinog kupatila. ali mi je logicno da, je l, ljudi imaju toalet, gde da peru zube i ostalo. 😉
aju što je lijepo!!
točno znam što bi sve ove moje mačketine prvo porušile, podrapale… i prouzročile moj slom živaca 😀
predivno!