Search
Close this search box.

April u Sarajevu: Dan drugi

Nadale smo se da ćemo na svojoj strani, tih sarajevskih dana, imati sunce, ali nismo mogle ni da pretpostavimo da će ga biti u tolikoj meri. Nije se mogao poželeti bolji razvoj situacije. Plan za drugi sarajevski dan mogao je biti realizovan bez ikakvih poteškoća, a to je bilo poprilično bitno jer nas je čekalo mnogo šetnje, dosta obilazaka i ”putovanja” kroz  sarajevsku uzbudljivu istoriju.

Naša domaćica Iza Razija  bila je vredna pa nas je tog jutra dočekala sa spremnom maršutom obilaska. Ipak, primat je moralo imati uživanje u prvom, pravom prolećnom suncu. Za to se nije mogao naći bolji kutak od kafića u blizni Katedrale Srca Isusova, koja dominira centralnim delom Sarajeva, što po svojoj veličini to i lepoti. Tako smo nakon jutarnje kafe, neophodne doze šećera u vidu čokoladne torte i kratkog fotografisanja, krenule ka prvoj destinaciji za drugi dan – Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.

JT__1563 JT__1578 JT__1583

Prvo što smo saznali u vezi sa ovim muzejem jeste bila činjenica da se upravo u njegovom dvorištu naša draga Iza venčala, samo godinu dana ranije (i od tada ja iz sve snage navijam da na njenom blogu uskoro vidimo fotografije tog božanstvenog venčanja; držite fige da moji napori urode plodom). Posmatrajući ambijent bilo mi je u potpunosti jasno zašto je Iza upravo ovu lokaciju odabrala. Reč je o staroj, bosanskoj kući, sa divnim dvorištem koje je i na samom početku aprila izgledalo božanstveno. Mogla sam samo da pretpostavim koliko je izgledalo lepo krajem maja, u duboko proleće, kada je u njemu Iza rekla sudbonosno ”Da”.

U tim razmišljanjima, prekinula nas je divna kustoskinja koja je bila zadužena za našu kratku turu po muzeju. Od nje smo saznali više o stalnim postavkama, odnosno o radnoj sobi Silvija Strahimira Kranjčevića i o Bosanskoj sobi Petra Kočića, Hasana Kikića i Isaka Samokovlije. No, ono posebno zanimljivo za čuti bila je priča o planovima za izdavanje digitalizovane verzije originalnog rukopisa dela ”Na Drini ćuprija”, koju ovaj muzej poseduje. Po tim planovima u junu bi digitalna verzija izdanja postala dostupna za posetioce muzeja, dok takvih planova za original, nažalost, nema. Ja se iskreno nadam da će se nešto u tom pogledu promeniti jer sam sigurna da bi eksponat te važnosti privukao posetioce iz čitavog regiona.

Pričajući na tu temu i složivši se da ovdašnji muzeji (a ovde mislim i na one u Srbiji) često umeju da zanemare važne eksponate te da ih umesto u galerijama čuvaju u magacinima,  krenule smo do sledeće destinacije.

JT__1587 JT__1594 JT__1613 JT__1616 JT__1618 JT__1617 JT__1620

Bila je to Despića kuća, zdanje koje je porodica Despić, zajedno sa kućom u kojoj je smešten muzej koji smo prethodno posetili, poklonila gradu. U okviru nje prikazan je nekadašnji način života bogate, srpske, građanske porodice a na osnovu nameštaja i privatnih predmeta samih članova porodice Despić. Reč je o izuzetno zanimljivoj postavci u okviru koje možete videti pregršt interesantnih detalja, izuzetnih komada nameštaja (posebno se izdvaja klavir Mine Despić, za to doba poprilično retka pojava u Sarajevu) ali i pročitati jedan neverovatan testament koji je napisao Hadži Maksa Despić 1921. godine, a koji bi se i danas mogao smatrati naprednim i ispred svog vremena.

Kuća Despića poznata je i po tome što su se u njoj održavale prve pozorišne predstave u Sarajevu, i neformalna okupljanja sarajevske elite. Danas, ogranak je Muzeja Sarajeva, i predstavlja nezaobilaznu adresu za posetiti. Stoga, iz sveg srca preporučujem da to obavezno učinite čim vas put odvede na ovu stranu. Uživaćete, sigurna sam, jer smo i nas tri istinski uživale obilazeći je.

JT__1577 JT__1585 JT__1631 JT__1635 JT__1632 JT__1639 JT__1638 JT__1654 JT__1643JT__1656

Odatle je samo trebalo pratiti Miljacku i doći do lokacije koju sam posebno želela da posetim – Principov most, smešten u blizini mesta na kojem je Gavrilo Princip izvršio Sarajevski atentat. Na samom ćošku te uske ulice iz koje je Gavrilo zapucao 1914. godine, smešten je i Muzej Sarajevo 1878 – 1918, čija je postavka delimično posvećena atentatu a delimično životu u Bosni u toku austro-ugarske okupacije. Iskrena da budem očekivala sam nešto više obeležja na temu atentata ali se sve svelo na kamenu ploču utisnutu na zid kuće u pomenutoj ulici. Prošlo mi je kroz glavu šta bi se od takvog mesta načinilo negde u Zapadnoj Evropi, gde se i mnogo manje atrakcije daleko više veličiju (još jedna boljka od koje boluje čitav region). No, bez obzira na to, bilo je interesantno konačno obići poprište događaja o kojem sam toliko čitala, slušala i učila.

JT__1664 JT__1659 JT__1665

A onda je konačno došao trenutak za predah uz ćevape (izbegli smo gužvu u Želji i skoknuli ćevabdžinice Mrkva i nimalo se nismo pokajali)  i šetnju Baščaršijom, gde smo se posebno zadržale u uličicama starih zanata. Zanimljivo, na početku svake od tih ulica mogu se videti table sa objašnjenjem porekla njihovih imena (koja su uglavnom zasnovana na zanatima nekada zastupljenim u samoj ulici) i vremenskog perioda u kojem je ime ustaljeno. Tako jednostavan a koristan detalj za koji upućujem sve pohvale.

Divno je bilo videti toliko ručno izrađene lepote na jednom mestu, ali smo ipak rešile da suvenire kupimo u onom skromnijem delu Baščaršije, gde cene nisu bile toliko visoke. Ovo bi ujedno bila i moja mala preporuka za sve vas koji planirate put do Sarajeva i šoping ove vrste.

JT__1582 JT__1675 JT__1685 JT__1688 JT__1696 JT__1697JT__1692

Iz Baščaršije smo krenuli put prelepe zgrade Sarajevske vijećnice, gde smo obišli postavku Muzeja Vijećnica, ”Sarajevo 1914 – 2014”, u okviru koje je fotografijama i tekstom opisan život u Sarajevu tokom jednog veka.


JT__1704
JT__1701 JT__1714

Odatle, brzim korakom smo se vratile do Miljacke, ne bi li smo videli zgradu Univerziteta u Sarajevu i vrlo zanimljiv obližnji most. A onda je zaista bilo vreme za novu dozu šećera i poštenog odmora, tako da smo skoknule do slavne i u prvom postu pomenute Čeke, koju smo prvog dana videle samo u prolazu. Sada je bio pravi trenutak da se detaljnije upoznamo sa njom i njenom slatkom ponudom.

JT__1827 JT__1851 JT__1878JT__1734 JT__1814JT__1743

Ujedno, došlo je vreme da razmišljamo o još jednoj sarajevskoj noći pred nama. Iza Razija je imala nešto fino na umu, a kako je to nešto ponovo porazumevalo kvalitetno vino, mogle smo samo da potvrdno klimnemo glavom i pitamo ”Kada se nalazimo?”.

O tome gde smo i kako završile drugi sarajevski dan, i koji sam outfit za tu priliku odabrala, više u idućem postu, koji će biti više modni no putopisni.

Do njega, šaljem vam veliki pozdrav sa nadom da uživate u sarajevskim postovima makar upola onoliko koliko ja uživam u njihovom kreiranju i ponovnom proživljavanju divnih nam sarajevskih dana….

Vaša B.

JT__1911 JT__1887 JT__1918JT__1899

 

ALL PHOTOS BY JOVANA TOMAŠEVIĆ

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

16 Responses

  1. Preeedivno! Ova sarajevska serija postova mi je, uostalom kao i sve tvoje ostale, fantastična. Još me više čini euforičnom, jer 13.5. i mene čeka mali weekend getaway tamo. I iako sam bila već nekoliko puta i obišla mnogo toga, sa jednakim nestrpljenjem čekam naš ponovni susret. Toliko ga volim, kako zbog duha koji ima, mjesta koje sam obišla, tako i zbog divnih ljudi koje imam tamo.

    Utefterih neka mjesta koja si preporučila, a koja do sada ne obiđoh. Sad će biti prilike za to i baš se radujem. Hvala na tome!

    P.S. A Divanhanu sam neki dan slušala uživo i pisala na blogu o utiscima. Dijelim očaranje. Čim budeš imala priliku da odeš na koncert – trkom. Zaviri u post, ima i kratak video baš “Emine”, koju je divna Naida pjevala a capella.

    1. Hvala do neba, draga moja Lili! Znaš koliko volim tvoje sud i komentare!
      Mnogo će mi biti drago ako ti ova moja serija postova pomogne da Sarajevo još bolje upoznaš prilikom iduće posete. Inače, sledi nam još jedan putopisni post tako da se ima još toga za ”utefteriti” 😉

      A da, nisam ni sumnjala da ćeš baš ti znati za Divanhu. A sada trčim na tvoj blog da bacim pogled na post i snimak (a i na druge postiće, jer u ovom haotičnom aprilu nisam imala baš previše vremena za gušt te prirode).

      Šaljem veeeeeliki pozdrav!!!
      Brana

  2. Meni Sarajevo iz tvoje priče i slika izgleda kao savršena destinacija za istražiti, tokom jednog lepog vikenda. Međutim, moja porodica je ubeđena da i dalje postoji zla krv među nama i stanovnicima tog grada i da postoji, iako mala, šansa da bi nešto ružno moglo da se dogodi čoveku naše nacionalnosti u tom gradu. Da li si ti osetila bilo kojom prilikom tu atmosferu i da li je tvoja domaćica nešto na tu temu pomenula? Srdačno, Ana

    1. Draga Ana, u pitanju je daleka prošlost i nikada nisam čuo da se nekome nesto loše desilo u Sarajevu na nacionalnoj osnovi sve je poprilično ok osim nekih rizika koje svaki veći grad nosi sa sobom ali vjerujem da nisi na to mislila .. Dobrodošla !

      1. Draga Ana,
        u potpunosti se slažem sa Igcem. Apsolutno nema razloga da se ti ili tvoja porodica tako osećate. Ja sam u potpunosti uživala u Sarajevu, bez ikakvog osećaja neprijateljstva ili animoziteta sa bilo čije strane. Svi su nas vrlo ljubazno i velikodušno dočekali, pogotovo kada bi čuli da stižemo iz Beograda. Posebno mlađi kojima je Beograd izuzetno zanimljiv i o kojem vole da čuju što više.
        Sa Izom sam imala odnos kao da se znamo ceo život i toliko smo uživale da nam zaista nije bilo ni do kakve priče na te teme. Čak i kada jeste, pričale smo kao odrasli ljudi, racionalni i svesni da je sve to deo nemile prošlosti koja se mora ostaviti upravo tamo – u prošlosti. (Inače, iste utiske nosim i iz Splia, sa Hvara, Pule i Rovinja!).
        Nadam se da ćeš prevazići svoje zebnje i da ćeš se čim pre uputiti u Sarajevo. Uživaćeš, sigurna sam!
        Veeeliki pozdrav šaljem! 🙂
        Brana

  3. Brano, uživam u ovim ”sarajevskim postovima”! Fotografije, tekstovi..sve je savršeno… Evo, živim tu, al tek sam u ovim postovima vidjela šta sve nisam vidjela i posjetila u Sarajevu…
    Drago mi se da smo se upoznale! <3

    1. Hvala najlepše, draga Ajna! Hvala i na volji da se vidimo i upoznamo u Sarajevu. Nadam se da će biti prilike za neko duže i detaljnije druženje.
      Veeeliki pozdrav šaljem!
      Brana

    1. Hvala, draga Ivana, kako u moje tako i u Jovanino ime!
      Veliki pozdrav šaljemo obe!!! 🙂
      Brana

  4. Pozdrav Branislava, oduševila si me današnjim postom, sve stavljam na papir za dane kada se ide u Sarajevo, fotografije su predivne, a ova izvedba Emine me doslovno naježila. Hlače su ti odlične. Vidiš da je i vrijeme znalo kako uljepšati boravak i ragledanje grada. Domaćica je divna, sve je odlično zamislila i provela.

  5. Hvala za ovaj putopis, tebe i Jovu treba samo slati naokolo da setkate, fotkate i pisete putopise 🙂 Divanhana je sjajan bend, nadam se da ce nova pevacica biti adekvatna zamena Lejli!

Leave a Reply to Suzana Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *