Search
Close this search box.

Knjiga meseca: “Putovanje jednog slona”, Žoze Saramago

Večerašnjim postom Dragana Milovanović započinje novu rubriku na Brana’s Divine Worldu. Na osnovu naslova lako možete da zaključite šta će iz meseca u mesec biti njena tema. Sigurna sam da će ova novina usrećiti mnoge od vas, jer sam odavno shvatila da je BDW publika voljna da čita i raspravlja o književnosti. Današnji naslov će vas sigurno naterati na to. Zašto, saznajte u Draganinom tekstu.

——————————-

Da Gilda Lopez Enkarnasao nije bila lektorka za portugalski jezik na Univerzitetu u Salcburgu, da mene nisu pozvali da tamo održim jedno predavanje studentima, da me Gilda nije izvela na večeru u restoran “Slon”, ove knjige ne bi bilo. – Žoze Saramago

Pomenuti restoran ukrašavao je niz drvenih figurica u obliku različitih evropskih zdanja i spomenika, a Saramago je otkrio da njihov redosled predstavlja putovanje slona koga je sredinom XVI veka portugalski kralj Žoao III poslao nadvojvodi Maksimilijanu kao poklon. Poznati pisac je u toj istorijskoj činjenici prepoznao potencijal za priču, naizgled egzotičnu, a zapravo veoma ljudsku.

No, pre nego što pređemo na recenziju knjige, verujem da je važno da podelim sa vama nekoliko informacija o autoru. Žoze Saramago (1922-2010), poreklom iz Portugalije, odrastao je u siromašnoj, seljačkoj porodici. Završio je mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se kroz udžbenik portugalskog jezika prvi put upoznao sa književnošću svoje zemlje. Tek sa 19 godina kupio je sebi prve knjige, novcem koji je pozajmio od prijatelja. Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, ali i kao prevodilac, novinar, urednik, književni kritičar i kolumnista. Bio je član Portugalske komunističke partije, a smatrao je sebe pesimistom i ateistom. Nobelovu nagradu za književnost osvojio je 1988. godine. Njegovo najkontroverznije delo je roman “Jevanđelje po Isusu” izdat 1991. godine, zbog koga je morao da napusti Portugal i preseli se u Španiju. Oštre kritike Katoličke crkve i konzervativnih portugalskih vlasti sprečile su i njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu.

Kada pročitate ovu kratku biografiju, očekujete da će Saramagova dela biti mračna, a stil ciničan i negativan, međutim, greška bi bila potcenjivati njegovu veštinu. Radnja knjige “Putovanje jednog slona” uistinu jeste putovanje jednog karavana od vrelog Portugala, preko Meditarana i snežnih Alpa, sve do Beča. Ipak, ne može se reći da je roman čisto istorijski, ili pak putopisni, jer ga način pripovedanja čini jedinstvenim. Tokom čitanja, osećate se kao da slušate reportažu na radiju – čini vam se da ste na licu mesta zahvaljujući komentatoru koji putuje sa karavanom i javlja vam šta se dešava. Neobičnost “reportera” je što dolazi iz sadašnjosti, te se njegovi komentari neretko odnose na tekovine XX veka. Ponekad se i toliko zapriča da ostanemo uskraćeni za opis dela putovanja, kao da on zaista “govori” istovremeno dok karavan putuje, ali zauzvrat čitalac dobija opis protkan promućurnim i duhovitim crticama.

Ono na šta bih vam skrenula pažnju, a što ćete prvo primetiti već na prvoj stranici je potpuno nepoštovanje pravopisa! Tačke su tek ponegde, velika slova eventualno na početku rečenica, ali ne uvek i nikako ne na početku vlasititih imena. Pomislila sam da će mi zbog toga čitanje biti veoma naporno, što je na početku i bio slučaj – jednostavno, moj mozak ima nesvesnu naviku da pravi mentalnu pauzu posle tačke, dok sam u ovom slučaju primetila da čitam mnogo brže, da gotovo jurim kroz redove ne bih li došla do kraja misli. Nedostatak manjih pasusa takođe je doprineo ovom efektu. Srećom, brzo sam se navikla i disciplinovala se da pažljivo čitam , ali da pritom ne izgubim gorepomenuto “reportažno” uzbuđenje koje prožima naraciju. Dakle, ne dozvolite da vas neuobičajen način pisanja obeshrabri od daljeg čitanja.

Glavni likovi, ako se kao takvi mogu izdvojiti, jesu indijski slon i njegov čuvar, kornak Subhro. Tu su, naravno, i važne istorijske ličnosti, predstavnici vlasti, ali pažnja naratora uprta je u slona i njegovog neizostavnog pratioca. Oni nisu ni po čemu heroji na koje smo navikli, jer osim egzotičnog porekla (egzotičnog Evropljanima, ne njima samima), njih ne odlikuje ništa fascinantno. Zanimanje kornaka ne čini Subhroa nadmenim ili umišljenim, jer je za njega to samo zanimanje, poput frizera ili stolara. Oko slona postoji izvesna doza mističnosti, jer se njegovo ponašanje i misli ne mogu predvideti, ali i on je, na kraju životinja, koja postupa instinktivno i koja se na tom nivou može razumeti. Saramago ovaj dvojac koristi da ukaže i da se podsmehne uobraziljama čoveka i civilizacije uopšte, od političkih strategija do religijskih manipulacija. Ipak, on to čini vešto, razumno i duhovito, pa kritika društva ne ostavlja težak i gorak ukus.

“Putovanje jednog slona” se može jednostavno prepričati: slon kreće na put, putuje, i stigne. Ali više nego išta, ova knjiga potvrđuje onaj kliše da nije važna destinacija, već putovanje, tj. u ovom slučaju, način na koji je putovanje opisano. Stoga, ako tražite roman koji će blago prodrmati vaš način razmišljanja i shvatanja ne samo društva i politike, već i književnosti, toplo preporučujem ovo delo. Ukoliko vas zanima više o samom piscu, pročitajte ovde Saramagov svojevrsni vodič o njegovom sopstvenom književnom putu i knjigama koje su ga obeležile.

Da li ste već čitali nešto od Žozea Saramaga? Vaše književne preporuke i utiske očekujemo u komentarima!
photo by: Jay Mantri

Ovaj post nije sponzorisan.

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

22 Responses

  1. SLEPILO je jedno od najboljih Saramagovih naslova, preporuka za sve ljubitelje dobrih i kvalitetnih psiholoskih romana. Obicni ljudi, situacije, vrline i mane covjeka, te drustva u kojem zivimo su paradoksalno iskazani kroz sljepilo. Sve preporuke. Takodje bih pomenula Emila Siorana, a mozete procitati NA VRHUNCU BEZNDJA. Srdacan pozdrav iz. Bijeljine

    1. Čitala sam o tome kako je knjiga “Slepilo” nastala i veoma sam zaintrigirana 🙂 Hvala za sve preporuke!

  2. Odlično! Unapred se radujem čitanju novih tekstova i komentara iz ove rubrike. Što se mojih preporuka tiče, ako volite priče o interesantnim i neobičnim putovanjima, preporučila bih vam knjigu Džoane Pitman “Rafaelovim tragom”. Tu nije reč o putovanju određenog čoveka, već o putovanju jedne vredne Rafaelove slike, koja je kao simbol moći i prestiža kroz vekove često menjala svoje vlasnike. Srdačan pozdrav!

    1. Hvala, Sandra, drago nam je što to čujemo 🙂 Nisam čitala “Rafaelovim tragom”, ali jesam “Devojku u zumbul plavom” Suzan Vriland koja takođe prati putovanje jedne slike, pa eto još jedne preporuke na tu temu 🙂

  3. Složila bih se da je Slepilo Saramagova najbolja, najuspelija i najslojevitija knjiga. Preporučila bih i Jevanđelje po Isusu Hristu, možda jer je u tinejdžerskom dobu toliko uticala na mene, da je i danas smatram jednom od najvažnijih knjiga u svom životu.,, Ali to je za one ili manje religiozne ili one spremne da zamisle neku drugu biblijsku istoriju. Uopšte ceo Saramagov opus je vredan čitanja- jednostavan, sadržajan i lak dok sa vrlo specifičnim i sveprisutnim sarkazmom priča o univerzalnim temama.

    1. Zanima me kakvo je “Jevanđelje”, posebno imajući u vidu kakve je posledice izdavanje te knjige imalo po Saramagov život i karijeru. Hvala na preporukama!

  4. Saramago je izvrstan pisac neobičnog stila. Ironičan, duhovit, angažovan. Pročitala sam Slona, Slepilo/Ogled o sljepoći, Sva imena, Smrt i njeni hirovi. Još neka njegova djela sam nabavila. Slepilo me duboko potreslo. Mislim da je nemoguće ostati ravnodušan tokom i nakon čitanja te knjige. I Slon mi se jako svidio.
    Saramaga je na srpski prevodio Dejan Tijago Stanković. I on je napisao dvije prekrasne knjige s okusima i mirisima Lisabona/Portugala – roman Estoril i priče Odakle sam bila više nisam. Izdanje Geopoetika. Preporučujem oba pisca i sva ova djela.

  5. Ne mogu a da vam se ne priključim razmeni mišljenja o Saramagu… 🙂
    Da, Gago, potpuno te razumem kada je reč o njegovom pravopisu. U prvi mah krajnje zbunjujuć, ali onda shvaš koliko prija i koliko osvežava proces čitanja.
    Inače, ja sam čitala ”Smrt i njeni hirovi” ali me je sada jako zainteresovao ”Slon”, a usled vaših komentara i ”Slepilo”. Upisane obe na listu.
    Hvala na tome… 🙂
    Veliki pozdrav za sve!
    Brana

    1. Brano, meni uvek bude drago kad se uključiš :)) Čula sam preporuke i za “Smrt i njeni hirovi”, radujem se i toj knjizi!

  6. Citala sam “Smrt i njeni hirovi” i jedva je procitala. Dosta mi je smetalo to sto nije bilo tacaka ili sto je nova recenica pocinjala malim slovom, a bez zavrsetka prethodne recenice…. Ali tematika mi se dopala te se zbog nje nisam ni predala 🙂
    Ova mi se cini zabimljivom pa cu je vjerovatno i procitati 🙂 Lp

    1. Draga Ajna, zaista ume da bude naporno, ali čini mi se da, kada se uživiš u priču, sve teče mnogo lakše! Javi kako ti se sviđa “Putovanje jednog slona” 🙂

      1. Toliko mi je drago što vidim ove komentare, da sam rešila još jednom da se uključim…Meni je posebno zanimljivo odsustvo interpunkcije, na prvom mestu shvatila sam koliko nije neophodna za razumevanje smisla jer u starim rukopisima interpunkcija i velika i mala slova nisu postojala a ljudi su opet čitali i razumeli napisano. Na drugom mestu najbrže primetim da ne mogu da pratim tekst što znači da je koncentracija obavila svoje za danas i da je ustupila mesto snovima 🙂

        1. Draga Marija, dobro nam došla nazad 😀 Potpuno se slažem sa drugim delom tvog komentara, zaista ovakav način pisanja učini da čitamo posvećeno, ne brzinski 🙂

  7. Draga Dragana, nemoj da prestajes sa ovom rubrikom! Ja se ne mogu pohvaliti sa mnogo procitanih knjiga, ali svake godine uspevam vise da procitam od prethodne, tako da mi ovakve vrste preporuka bas prijaju. Svaka cast obema (Brani i tebi) sto nas motivisete da se nadogradjujemo u svakom smislu 🙂 :*

    1. Draga Milena, hvala mnogo na podršci! Toliko je toga za pogledati, pročitati, iskusiti, pa samim tim i preporučiti, tako da je i nama uživanje da vam sve to predstavimo 🙂

  8. Moja preporuka PUTOVANJE U PORTUGAL. Pre mog odlaska za Portugal pre 3 godina , kupila sam ovu Saramagovu knjigu, i prvo je procitala pa onda se zaputila na to putovanje. U Lisabonu sam posetila muzej Saramago, i imam samo lepih uspomena. Raduje me sto njegove knjige mogu da se kupe i kod nas . ( ja sam iz Skoplja ) . Sve pohvale za vase recenzije, i kao veliki ljubitelj citanja i dalje cu pratiti ovaj blog . Puno pozdrava.

    1. Draga Valentina, hvala na preporuci, verujem da je putovanje bilo divno 🙂 Hvala i na komplimentu, trudićemo se da ne izneverimo očekivanja 🙂

Leave a Reply to Dragana Milovanović Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *