Search
Close this search box.

Mokrin House: Vikend u ”Kući ideja”

Zanimljivo je da je ovaj post bio planiran i pre nego što sam provela prošli vikend u Mokrinu, odnosno u coworking i coliving prostoru poznatijem kao Mokrin House. Naime, kada sam u maju 2017. godine prvi put posetila ovo mesto, bila sam toliko oduševljena njegovim konceptom i načinom na koji je realizovan da se ideja o postu momentalno rodila. Ipak, kako to obično biva, mnoge dobre ideje ostanu tek ispisi na papiru koji čekaju neki povoljniji trenutak. Tako je bilo i sa ovom idejom.

Ispostaviće se da je to neplanirano odlaganje zapravo bila odlična odluka. Za razliku od majske posete, koja je bila jednodnevna, i tokom koje sam mogla tek da naslutim kako izgleda boravak na Mokrin House imanju, u poslednjim danima marta ove godine imala sam priliku da na tom istom imanju provedem puna tri dana, te da steknem daleko kompletniju i širu sliku o tome šta znači odsesti i raditi u mokrinskoj ”Kući ideja”. Ta prilika se ukazala nakon što me je tim Mokrin House-a pozvao da budem deo brainstorming ekipe sa kojom su želeli da porazgovaraju o svojim dosadašnjim učincima i planovima za blisku i dalju budućnost.

Nekoliko mejlova i dana kasnije našla sam se u ulici Svetog Save u Mokrinu, pred kućom koju Mokrinčani zovu ”gvozdenom” zbog visoke, metalne kapije i snegobrana. Nije ovo bio jedini ”nadimak” za prvu gazdinsku, modernu kuću u Mokrinu, poznatu i po tome što je bila prva privatna kuća koja je imala električnu instalaciju. Nazivali su je i ”Kuća na ravnom bregu”, a bila je poznata i kao mesto na kojem su se u periodu pre Drugog svetskog rata okupljali viđeniji ljudi, uticajni političari, članovi ondašnje elite. No, vrlo verovatno da je većini bila poznata kao kuća Novakovih, po porodici koja ju je sagradila i koja je ovde generacijama živela, sve dok ih nije zadesila sudbina mnogih viđenijih predratnih porodica. Više od pet decenija kasnije, Mokrin je od nekadašnjih 13 hiljada stanovnika izgubio skoro dve trećine svog stanovništva, a sa njima i titulu najvećeg sela u bivšoj Jugoslaviji, dok je imanje Novakovih izgubilo svoj sjaj i direktne naslednike.

I verovatno ova priča ne bi imala tako lep kraj da nije usledio niz različitih događaja pokrenutih onim najvažnijim, a to je otkup imanja od strane porodice Brkljač. Procesu adaptacije i revitalizacije pristupilo se ozbiljno. Najpre je 2010. godine na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu raspisan konkurs na kojem je pobedio idejni predlog studija Autori. U godinama koje su usledile učinjeno je mnogo kako bi nekadašnje imanje porodice Novakov postalo jedan od najspecifičnijih coworking i coliving prostora u Srbiji, ali i kreativna i inspirativna oaza i mesto susreta lokalne i globalne zajednice. Šest godina kasnije, tačnije 1. aprila 2016. godine, Mokrin House je i zvanično bio otvoren za prve posetioce.

Tačno dve godine od tog trenutka dešava se i scena sa početka trećeg pasusa ovog teksta. Po drugi put stojim pred tamnosivom fasadom jednog od 5 objekata Mokrin House imanja i nadam se da ću biti smeštena u staroj kući, koja je tokom prve posete na mene ostavila najjači utisak. Želja mi se ostvaruje i dobijam sobu upravo u kući koju je 1925. godine sagradio Ljupko Novakov.

Naredna tri dana obeležio je savršen sklad produktivnosti, relaksacije i interakcije sa beskrajno zanimljivim ljudima. Radila sam taman onoliko koliko sam želela, a završila sam mnogo više no što sam planirala. Za rad sam koristila objekat preuređen upravo u te svrhe, ali sam podjednako efikasno radila i u biblioteci stare kuće i u objektu rezervisanom za posluženje obroka (sve ove prostorije videćete na fotografijama koje je Jovana Tomašević napravila tokom naše prošlogodišnje posete). Ovo vam spominjem ne bi li ste bolje razumeli koliko je kompletno Mokrin House imanje pogodno za osobe koje svoj posao nose u svom laptopu. Dodatna olakšavajuća okolnost jeste čijenica da ne mislite na hranu, jer u tom pogledu stvari funkcionišu po principu punog pansiona u hotelu.

U pauzama smo mogli da prisustvujemo časovima joge, da biciklom obiđemo Mokrin i okolinu ili da se oprobamo u streličarstvu. Ovo su inače usluge koje su u standardnoj ponudi. Za goste koji ostaju duže moguće je organizovati posetu Beogradu, Novom Sadu, Temišvaru, Segedinu… Zanimljivo je, međutim, da veliki broj digitalnih nomada koji odseda u Mokrin House-u ne odvaja previše vremena za aktivnosti van imanja. Tokom našeg boravka upoznali smo Saru, koja imanje nije napustila mesec dana. Kaže da joj toliko prija boravak ovde da uopšte nema potrebu da izlazi. Ma koliko mi u prvi mah čudno zvučala ova izjava, nekako sam mogla da je razumem. I sama sam se slično osećala.

Radila sam, uživala u odličnim časovima joge, zanimljivim brainstorming sesijama sa našim domaćinima i ostatkom ekipe, dobroj hrani i u zdravom snu. Uspavljivala bih se pre ponoći, a budila između 7 i 8 sati, potpuno odmorna. Grad mi nije nedostajao ni najmanje. Štaviše, beskrajno sam uživala u zvucima sela. Jer, da, vi jeste u tipičnom, srpskom selu i to se oseća i čuje. Ali, dok svoje utiske razmenjujete sa gostima iz Britanije i dok vežbate jogu sa onima iz Poljske, shvatate da je ovo mnogo više od tipičnog, seoskog iskustva. Shvatate da ste vi zapravo u jednom pravom globalnom selu.

I divno je da tako nešto postoji u Srbiji. I ako mene pitate, još divnije je što ovakvo imanje nije u Beogradu, jer ovo jeste važna stvar za Mokrin i lokalno stanovništvo. Naime, na imanju rade isključivo ljudi iz Mokrina ili Kikinde. Zatim, ovde se često održavaju manifestacije namenjene upravo ovdašnjem stanovništvu: radionice za decu, filmske večeri, predavanja za odrasle… Ovo jeste mesto na kojem se okupljaju digitalni nomadi iz celog sveta, ali ovo je ujedno i mesto koje sve češće okuplja same Mokrinčane. Kako i sama dolazim iz manje sredine, znam koliko ovakve stvari znače meštanima. Zato, veliko bravo za Mokrin House tim.

Ali, pored pohvala, usudiću se da im uputim i jednu konstruktivnu kritiku. Tiče se činjenice da nisu pet-friendly. Iako na imanju živi mačka Mirka, posetioci ne mogu da dovedu svoje ljubimce. Razlozi kojima mi je obrazložena ta odluka (bojazan da bi bili odgovorni ukoliko se nešto neprijatno desi usled boravka pasa na imanju) za mene nisu bili dovoljno ubedljivi. Posebno nakon što sam imala prilike da u više navrata iskusim boravak u pet-friendly hotelima i da se lično uverim koliko takav sistem može lepo da funkcioniše. Stoga, nadam se da će ovo imanje pored modernog dizajna, modernog smeštaja, moderno pripremljene i poslužene hrane, uskoro usvojiti i moderan sistem kada je reč o odnosu prema kućnim ljubimcima.

Uz ovaj moj mali apel, završiću priču o mestu koje zaista treba da se nađe na vašoj mapi ukoliko pripadate grupi onih koji svoj posao mogu da rade sa bilo koje tačke na svetu. Čak i dva dana na ovakvom imanju mogu da učine čuda po pitanju vaše produktivnosti i kreativnosti. Jer, da, rad od kuće ume da bude divan, ali i vrlo poguban po ove dve stavke. Zato sam i poželela da vam napišem ovaj post. Ne, nije sponzorisan niti bilo šta slično. Štaviše, ja nisam imala obavezu da objavim niti jednu jedinu fotografiju sa imanja. Ali, učinila sam to jer sam osećala potrebu da sa vama podelim svoje impresije o jednom ovakvom prostoru. Da, treba da pričamo/pišemo o ovakvim stvarima i da se međusobno inspirišemo. Zašto ne bi još koje selo u Srbiji imalo svoju ”Kuću ideja”? Mislite o tome. I ako imate prilike, podstičite takve akcije. Do idućeg posta, najlepše vas pozdravljam… Vaša B.

ALL PHOTOS BY JOVANA TOMAŠEVIĆ  

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

10 Responses

  1. Draga Brano, ovakvi postovi su ono sto te cini posebnom. Obrazovanom, onom koja zna da vrednuje mala mjesta, ideje, da afirmise i na kraju otkrije mozda nekom ovakve uspjesne projekte, koji postoje kod nas, u Srbiji. Zato te pratim. Hvala ti i samo naprijed, stepenik vise❣

  2. Prelepo, sve pohvale za rad, trud.
    Planirali smo da posetimo MH uskoro sa našim finim psom koji putuje sa nama po celoj Evropi, nažalost nismo znali da nisu pet friendly. Brano svaka pohvala što si to napisala, nadam se da će uskoro to promeniti pa ćemo moći da radimo i uživamo zajendo.

    1. Razumem ljude koje imaju kućne ljubimce i zele da ih povedu sa sobom ali morate pomisliti i na one koji su alergični na pse i mačke i mislim da nije u redu da se u prostoru (hotelima i drugim smeštjnim objektima) gde odsedaju i drugi ljudi drze zivotinje. Prostor se nikada ne moze tako dobro očistiti da neko ko ima alergiju ne oseti posledice. Zato mislim da ne bi trebali menjati pravila u ovom predivnom i novo sredjenom prostoru po tom pitanju.

      1. Pa ti ljubimci su čistiji od tebe fizički i naročito psihički. Tebi ni decu ne bi dao da čuvaš. Šta ti smetaju životinje(grubo sam ih nazvao).

    2. Vi ste dobri ljudi kada vašeg mangupa kucu vodite sa vama. Ko nema psa ne zna kakva su to bića, lutke, prelepe, odane ma ne može se opisati rečima. Živi i srećni bili sa sve kucom. Pozdravite ga, ima pozdrav od mojih lepotana, Mrvice, Mališe i Žarke. Pozdravu se pridružuju i mojih šest mačaka.

  3. Svaka čast na pokušaju vraćanja na starom načinu uzgajanja hrane ali je daleko to od organske još. Znaju se parametri za takvu hranu, dokle god se koristi hemija u polju pa makar i na tri. km. takva hrana nije organska i još na, mestu gde se uzgaja ista ne sme ništa da se koristi od preparata (veštačkih) takođe nekoliko godina.

Leave a Reply to ivanasworld Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *