Šušanj… Šuškanje… Šuškati… Šta zapravo znače ove reči? Rečnik srpskog jezika daje definiciju: “stvarati, odavati slab i nejasan, neodređen šum” ili “tiho nekome govoriti, šaputati; govorkati”. Značenje vrlo jasno. A konotacija? Konotacija može biti raznih. Za mene je šuškanje u svom drugom značenju uvek imalo pozitivnu konotaciju. Kada bi mi se nešto lepo dogodilo, nikada to nisam glasno govorila. Uvek sam “šuškala” o tome sa ljudima koji su meni najbliži. Šuškanje je onda podrazumevalo i tihu radost, smeh i učvršćivanje veza sa onima koji su sa mnom “šuškali”. Otud ovakav naziv za jednu novu rubriku koju ću pokušati da ispisujem periodično ovde, na Braninim stranicama. Želela bih da ona bude mesto na kome ćemo šuškati o književnosti, razmenjivati dobre naslove, aktuelne vesti iz ove umetnosti, reči dobrih pisaca i o njima promišljati. Volela bih da ona bude mesto na kome će se okupiti poštovaoci lepe reči, te da ćemo se tako pridružiti onim vrednim delatnicima koji se trude da je održe živom.
Zamislila sam da kroz ove redove sa vama podelim različite teme iz književnosti, iz različitih medija, tako da svako može da pronađe nešto za sebe. Napravila sam i neke tematske celine, trudiću se da svaka bude zastupljena uvek kada budem pisala novi tekst, a naravno, on neće biti zatvoren poslednjom rečenicom, već ću se radovati vašim komentarima i zapažanjima.
Književni klasici
Možda pomalo klišetiran naslov, ali bih u svakom tekstu želela da se podsetimo onih dela kojima bi se trebalo vraćati ili, ukoliko to još nismo učinili, koje bi trebalo pročitati. Ovde ćete moći da vidite naslove dela koja su mnogo izučavana, a svako od tih proučavanja samo je potvrdilo njihovu vrednost. Ovog puta podsetićemo se Iva Andrića i njegove “Travničke hronike”. Sa pomenutim romanom upoznala sam se tek tokom studija. Sada razmišljam o tome da mu se vratim. Delo koje je Andrić pisao tokom Drugog svetskog rata manje je hronika od “Na Drini ćuprije”. Obuhvata period od svega sedam godina, ali kao da u njih staje celokupna istorija Travnika. Sve zbog toga što, ispričan andrićevski, predstavlja kolaž piščevih iscrpnih istorijskih istraživanja i fikcije. Sudare i zagrljaje četiri različita kulturna, nacionalna i verska miljea na području Bosne. Sklop pojedinačnih priča, priča malih ljudi, koje grade priču sveta u kome je živeo i o kome je čitao i slušao. Jer Andrić je osluškivao ljude, prikupljao legende i mitove koji su se pripovedali, događaje koji su se prepričavali, reči koje su se koristile u narodu i utkivao ih u svoja dela. Na taj način postigao je da njegovi likovi budu živi i da se o njima priča kao da su postojali, a ne kao da su iznikli iz nekog romana. Iako u ovom delu preovladavaju dokumentovane činjenice, utisak o likovima je i dalje isti. Kako su francuski, austrijski, turski konzuli dočekani u Travniku. Kako su Travničani doživeli upliv evropeizacije u svoje mesto i ljude iz potpuno drugačijeg sveta, a kako oni Travničane, čitamo u “Travničkoj hronici”.
Šta da čitamo?
Kroz ovaj segment rubrike pokušaću da vam preporučim neki naslov za čitanje. To će biti knjige koje ni sama nisam pročitala, a koje ću čitati u narednom periodu. Zato je dobrodošla svaka preporuka ukoliko ste vi taj naslov već pročitali. Ovog puta biću pomalo pristrasna i usmeriću vas na roman jednog nemačkog pisca iz 20. veka. Naime, radi se o Johanesu Vajdenhamu koji je rođen u Bačkoj Topoli, a školu završio u Vrbasu. Roman koji predlažem je “Povratak u Marezi”. Marezi je nekadašnji naziv za Vrbas, a delo problematizuje povratak glavnog junaka u ovaj grad i sećanje na detinjstvo. Nekako me je, dok sam čitala opis, setio na “Rane jade” Danila Kiša. Samo slutim. Verujem da će onima koji su iz ovih krajeva biti interesantno da prepoznaju mesta u gradu u kome žive, ali i svima da pročitaju kako to jedan Nemac, rođen u Vojvodini, doživljava ovaj naš kraj. Ove godine se navršava i stogodišnjica od njegovog rođenja, te će i u Bačkoj Topoli i u Vrbasu tokom maja biti upriličene izložbe i predavanja o ovom piscu, te ste pozvani da dođete i posetite nas – datumi su 18. i 19. maj.
Književnost i društvene mreže
Reći ćete, pa i ovaj put si bila pristrasna… 🙂 Jasno vam je šta donosi ovaj deo rubrike, te o tome neću opširno govoriti, a ono što ću vam preporučiti jeste Brana’s Book Club. Zaista sam se prijatno iznenadila kada sam videla da je Brana na svom Instagram profilu pokrenula jedan ovakav vid diskusije o knjigama, te zbog toga želim i da podržim ovu ideju. Brani sam se priklonila na prvom mestu zbog njenog odnosa prema umetnosti i načina na koji ju je prezentovala putem svojih društvenih mreža, bloga i YouTube kanala. Stoga vas i pozivam da se priključite ovoj lepoj akciji kojom se promoviše čitanje, dobra knjiga i umeće promišljanja o pročitanom. Dovoljno je da pratite Branu na Instagramu i svakog meseca dobićete novi zadatak – jedan novi naslov koji treba pročitati tokom tog meseca, a onda u dogovoreno vreme virtuelno sa Branom razmenjujete utiske o pročitanom. Sjajan način da se oprobate u pisanju prikaza, da iskažete svoje mišljenje i uživate u dobroj knjizi. A za najaktivnije Brana uvek pripremi i lepe nagrade.
Književnost i video
U ovom segmentu sa vama ću podeliti neku emisiju, snimak predavanja, tribine, književne večeri ili pak YouTube kanal koji je u tom trenutku ostavio utisak na mene. Za ovu priliku izabrala sam intervju profesora Beogradskog univerziteta Aleksandra Jerkova, za emisiju “Tako stoje stvari”, koja se emitovala u aprilu na RTS-u. Profesor je govorio o svojim studentima, o tome šta je za njega književnost, zašto treba čitati, u kakvom stanju se danas nalazi ova umetnost, te kakav, prema njegovom mišljenju, treba da bude nastavnik književnosti. Možete da se složite ili ne, otvaraju se brojna pitanja, ali eto mogućnosti da prodiskutujemo sa nekim ko je delatnik nauke o književnosti.
Književnost van korica knjige
Zamislila sam da vam putem ovih tekstova skrenem pažnju na neke od događaja, izložbi, muzeja, spomen-kuća, pozorišnih predstava, i slično, koje bi trebalo da posetite. Ono što je sada svakako aktuelno jeste Noć muzeja, te sam pregledala šta je to što o književnosti ove godine nudi prestonica. Ima sadržaja koji su mi privukli pažnju, te ih delim sa vama. Najpre je tu izložba Putujte s nama u srpski srednji vek u Galeriji “Singidunum” o epohi koja me posebno zanima. Nemanjići, freskoslikarstvo, žitija, stari rukopisi i zaostavština, a naravno i priča koja se za to vezuje sigurno će biti poseban doživljaj. Ovog puta srpski srednji vek biće predstavljen očima umetnice Olivere Milunović. Te večeri, ako posetite Paviljon “Cvijeta Zuzorić”, moći ćete da vidite izložbu o Jovanu Jovanoviću Zmaju, da vidite “Neven”, neke od njegovih crteža, ali i saznate različite zanimljivosti o ovom nesrećnom romantičaru. A u Biblioteci “Milutin Bojić”, moći ćete da vidite rukopise, ali i legat pisca čije ime nosi biblioteka. Mnogo lepih priča o književnosti čeka vas 19. maja u Noći muzeja.
Kratke crtice
Kroz ovaj deo rubrike sa vama ću podeliti neke od meni najinteresantnijih članaka, časopisa o književnosti, sajtova koje pratim, aktuelnih vesti. Samo ću dati kratke smernice – crtice, a onda ostaviti vama da istražujete dalje. Tako ovaj put preporučujem književni časopis “Polja” koji izdaje Kulturni centar Novoga Sada, sajt posvećen Danilu Kišu i jedan članak koji sam pročitala baš pre no što ću završiti rad na ovom tekstu: šta se to desilo sa Nobelovom nagradom za književnost.
Citat iz književnog dela
Naše ogorčenje i naša povika na predrasude i rđava nasleđa imaju svoju punu vrednost samo onda ako u isto vreme činimo sve što možemo da te pogrešne ideje i dotrajale ustanove oborimo i zamenimo ih novim i boljim.
Ivo Andrić Znakovi pored puta
Nadam se da ste uživali i da ćemo se lepo družiti kroz ovu novu rubriku. Pišite utiske, svoje predloge kako bismo mogli da je unapredimo i, naravno, svoje preporuke. Do narednog puta, čitajte! 🙂
photos by kaboompics.com