U
skorašnjoj emisiji “Ako progovorim” televizije K1, povela se debata – Kompliment ili seksualno uznemiravanje. Voditeljka je svoje izlaganje započela rječima: “Ono što mi se čini da je postalo vrlo primetno u poslednje vreme, jeste da se pojavljuje jedan termin koji se zove toksična muškost, šta god to značilo”. Iako nema apsolutno ničeg lošeg u nepoznavanju termina, neobično je povesti razgovor baš u tom smjeru (onom u kom osoba i gosti nemaju znanja i razumijevanja) i to kroz ponižavajući ton koji implicira sve one dobro poznate mitove o toksičnoj muškosti.
“Šta je neko pametan hteo da kaže kad je objasnio alfa mužjaka kao toksičnog”, pita se ona, a debata se nastavlja o dobacivanju na ulici (ili komplimentima, kako su ih nazivali u emisiji), pa uz savjete kako da žene prihvate ovakve komplimente jer smo negodovanjem zbog njih uplašile muškarce.
Naivno ću pomisliti da je voditeljku stvarno, makar u jednom trenutku, zanimalo šta je to toksična muškost, pa hajde da njoj i svakom drugom pojasnimo o čemu je zapravo riječ.
Šta je zapravo toksična muškost?
Set vjerovanja, nepisanih “pravila” i rodnih uloga po kojima društvo očekuje da se ponaša muškarac naziva se toksična muškost. Vjerujem da ćete ovaj pojam najlakše shvatiti ako obratite pažnju šta odrasli govore dječacima. Naime, kad kažemo dječaku da ne plače jer je on dječak, jačamo kulturu toksične muškosti. Pored impliciranja da dječaci ne treba da iskazuju emocije, toksična muškost se prepoznaje i po minimiziranju iskustva muških žrtvi (“Muškarac ne može biti žrtva”) i ismijavanja njihovih iskustava sa fizičkim, seksualnim ili nekim drugim nasiljem.
Očekivano, sve ovo prate i štetna uvjerenja o ženama izražena kroz seksističke stavove, pa i heteronormativnu ideju ljubavi (“Čupa te za kosu jer mu se sviđaš”). Sve što se smatra “ženstvenim” kategorički se odbija jer se sve “žensko” nužno smatra i inferiornim. To važi čak i za emocije i brigu o mentalnom zdravlju, ali i za, naizgled, banalne stvari poput izbjegavanja roze boje, kuvanja, čišćenja, raspremanja kuće itd.
Jedan od najčešćih mitova je da toksična muškost znači da je konstrukt “muškosti” sam po sebi toksičan, pa odatle stiže i onaj argument da je to udar na sve muškarce.
Kritike toksične muškosti odnose se zapravo na rodna očekivanja i uloge kakve promoviše ovaj fenomen, a koji predstavljaju osnovu za jačanje, pravdanje, normalizovanje i ignorisanje govora mržnje, svih vrsta nasilja i zločina iz mržnje. Rasprostranjena ideja da “muškost” mora uključivati emocionalnu odsutnost, mizoginiju, homofobiju, i “antiženstvenost” sa sobom nosi brojne posljedice.
Koje su posljedice toksične muškosti po muškarca?
Uzročno-posljedično, zbog emocionalne odsutnosti koja se od njih očekuje, muškarcima može biti otežano formiranje značajnih (prijateljskih, ljubavnih, porodičnih) veza. Za razliku od žena koje se podstiču da grade platonske odnose od malena, od muškaraca se očekuje da se ponašaju stoički, naročito sa drugim muškarcima. Tako intimnost izostaje, a sa njom i mogućnost verbalizovanja problema i nemogućnost da izraze sebe/svoje potrebe/misli, itd.
Emocionalna nedostupnost vodi ka nagomilavanju emocija, što neretko vodi ka agresiji. Jedina primjerena emocija za muškarce je bijes, te tako širok spektar emocija kanališu upravo u ovu. Zbog toga oni češće ”pucaju”, odnosno imaju većih problema sa mentalnim zdravljem, veću sklonost ka suicidu, ali i veću stopu kardiovaskularnih oboljenja. Uz to, veća je šansa da se upuste u rizična ponašanja i boluju od bolesti zavisnosti.
Posljedice toksične muškosti po društvo
Dok je toksična muškost štetna za muškarce kao individue, i te kako utiče i na društvo kao cjelinu, a jedan od najočiglednijih primjera je jačanje takozvane kulture silovanja. Ovonedeljni podkast koji mi je čitateljka poslala, a koji je izazvao burne reakcije u Makedoniji, ilustruje baš to.
Naime, u podkastu “Lazarov”, istoimeni voditelj je intervjuisao Latasa, čuvenog makedonskog novinara, koji je u jednom trenutku prepričavao grupno silovanje u kom je učestvovao kad je imao 15 godina, pomenuvši starijeg muškarca koji je to “organizovao”: “U to vrijeme, (on) nije mogao da ima odnos sa djevojkom ako je ne išamara”. Na ovo se voditelj nasmijao i pitao: “Prvo je šamara, pa ima seks ili obratno?” “Prvo je šamara”, odgovorio je novinar, ležerno, kao da pričaju o vremenu ili ispijanju kafe.
Silovanje je sveprisutno, a normalizovano zbog društvenih stavova o rodu i seksualnosti. Toksična muškost ohrabruje i održava kulturu silovanja, i zato su dva muškarca mislila da je, ne samo prihvatljivo nego i duhovito, prepričavati seksualno nasilje.
Još jedna od nuspojava je incel ideologija i rasprostranjene incel grupe na internetu. Nažalost, incel ideologija je već povezana sa desetinama ubistava i napada. Svi mizogini i homofobni stavovi koje hrani toksična muškost se mogu pretvoriti u zločine iz mržnje. Zato nijedna stvar koja prethodi takvim djelima (jer se ona ne dešavaju odjednom, već imaju osnovu u pomenutim stavovima), nije “sitnica”, već pokazatelj da je prisutnost i prihvatljivost takvih stavova preteča za mnogo ozbiljnije zločine u budućnosti.
Lišavanje odgovornosti
Možda najtužnija u pomenutoj emisiji, gdje se raspravljalo na temu “kompliment ili seksualno uznemiravanje”, bila je premisa da žene treba da budu zahvalne na bilo kakvoj vrsti pažnje koju dobiju od muškarca, čak iako je ona neželjena, dehumanizujuća, uvredljiva.
“Tragično je koliko smo obeshrabrili muškarce u tome da nam dele čak i pristojne komplimente”, kaže voditeljka. Ne znam za vas, ali nisam do sad čula da se neko žali na pristojne komplimente. Naprotiv, komplimenti mogu popraviti dan, a i cilj komplimenta je da pohvali, usreći osobu. Ipak, kompliment nije isto što i dobacivanje na ulici. To što mislimo da je za upoređivanje nemušto dobacivanje i pristojni kompliment još jednom potvrđuje društveno prihvatljivu ideju o muškosti i o muško-ženskim odnosima.
Ono što sam se pitala dok sam gledala emisiju je: pa zar ovo nije uvredljivo za muškarce! Zar je njima u redu ako smatramo da ne mogu da se kontrolišu, da moraju imati ovakve ispade, da je jedini način da “priđu” djevojci tako što će joj pred grupom muškaraca zviždati ili praviti seksualne gestikulacije? Kako to da oni nemaju nikakve odgovornosti, iako znamo da se žene osjećaju nesigurno kada izađu na ulice i da su u stalnoj pripravnosti, i da su jasne kada kažu da im je dobacivanje prijetnja za sigurnost? Kako to da potpunu odgovornost stavljamo na žene, očekujući od njih da uživaju u takvim uznemiravanjima jer će inače povrijediti i obeshrabriti muškarce?
Kada ovakav diskurs zagadi javni prostor do te mjere da svakih par mjeseci skrećemo pažnju na nove ispade u regionalnim emisijama (i još češće na portalima), jasno je da ovo nije nešto što počinje i prestaje u javnom prostoru. Mediji su ogledalo stvarnosti, i obrnuto. Oni oponašaju i nadopunjuju jedno drugo, pa je “stvaran život” i na internetu i van njega, i oboje utiču i potvrđuju naše percepcije, stavove i djelovanja, naročito za ovako važne stvari kao što su seksualno uznemiravanje ili seksualno nasilje.
Iako pomalo porazno što moramo objašnjavati osnove poštovanja ljudskog dostojanstva u 2023. godini, jedini je način suprotstaviti se ovakvim narativima. Tako da sledeći put, umjesto savjeta ženama kako da “prihvate kompliment”, mogli bismo savjetovati muškarce da preuzmu odgovornost i da kompliment nije isto što i dovikivanje na ulici pred grupom prijatelja dok žena prolazi sa ključevima sklupčanim u šaci.
*Naslovna ilustracija – casualpolarbear.com
One Response
Sine. ko je je ovo pisao hahaha. Nisam mogao dalje od prve recenice. Zasto? Evo citiracu je pa cu i analizirati istu.
Prva recenica: “Set vjerovanja, nepisanih “pravila” i rodnih uloga po kojima društvo očekuje da se ponaša muškarac naziva se toksična muškost.”
Aha, znaci apsolutisticki pristup. Okej. Vidi, ti sto si pisala ovo, da ti objasnim jako jednostavnu stvar: Drustvo uvek ocekuje od muskaraca, zena i dece da se ponasa na odredjeni nacin. Ono sto ti nudis, tj alternativu “toksicne muskosti” je zapravo takodje “toksicna muskost” jer to sto nudis je takodje vrsta ocekivanja kako bi trebali muskarci i zene da se ponasaju. Sto ti verovatno nije jasno jer si ubedjena da je tvoja alternativa ispravna i samim tim ne spada pod ovo, ali posto je recenica gore apsolutisticka umesto da je jasno definisat “set” parametara koji nesto karakterise, ponovo, tvoja “alternativa” takodje propagira toksicnu muskost.
Tako da ti ova recenica nema smisla. Dalje necu citati, jer sam ziveo na zapadu i jasno mi je kako funkcionise ideloski dribling i mentalna gimnastika. Al zamisli koliko ti je dobar, lep i lak zivot i koliko si privilegovana kad imas taj luksuz da izmisljas probleme.
Pitam se gde je deci u Africi, koja nemaju ni pijacu vodu… gde je njima “toksicna muskost”… xD.