Search
Close this search box.

Srećan Vam rođendan, gospodine Ivo…

Na današnji dan pre 125 godina rođen je Ivo Andrić. Kako se bližio ovaj datum, naš pisac bio je sve prisutniji u medijima. Pišu se članci, izdaju sabrana dela, prave izložbe, književne večeri, otvaraju različiti konkursi. Na taj način ne promoviše se samo njegovo delo već i lepa reč, pa i književnost kao umetnost. Da li dovoljno ili ne, videćemo na kraju ove godine, ali činjenica je da su se neke kulturne ustanove u našoj zemlji potrudile da obeleže ovaj značajni jubilej. Ipak, smatram da bi i svako od nas pojedinačno trebalo da ga obeleži na neki način, s obzirom na to koliko je Andrić zadužio našu književnost. Stoga vam u ovom postu predlažem nekoliko načina na koji bismo mogli da odamo počast našem piscu.

Pozorište i Andrić

U prethodnom postu preporučila sam vam predstavu rađenu po motivima Andrićevih pripovedaka. Ukoliko ste ljubitelji pozorišta, prošetajte se do nekog vama najbližeg i pogledajte da li ima slobodnih karata za neku od predstava rađenih prema Andrićevim delima. Može to biti baš premijera Anika i njena vremena, ili pak Na Drini ćuprija u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, a možda ćete se ipak odlučiti za sjajnu Natašu Ninković u ulozi Rajke Radaković u predstavi Gospođica Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Ipak, za njeno izvođenje moraćete da sačekate neki drugi mesec, jer se ne nalazi na repertoaru za oktobar, no, ukoliko je još niste pogledali, nije kasno.

Muzeji, izložbe i šetnja Andrićevim koracima

Tokom ovogodišnje Noći muzeja, prvi put sam posetila Andrićev stan na Andrićevom vencu, koji je pretvoren u muzej. Dugo sam čekala na ovo svoje putešestvije, ali bi mi nekako uvek prilika izmakla. Sada mi je drago što se to desilo baš 2017. u godini kada proslavljamo ovako veliki jubilej. Zaista je fascinantno prošetati se prostorijama u kojima je Ivo živeo sa svojom suprugom od 1958. godine. U ovom stanu, tačnije njegovom salonu, primio je novinare kako bi dao saopštenje nakon što su mu javili da je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Sve je ostalo autentično. I salon i ulazni hol i njegova radna soba. Neke od prostorija su zatvorene za posetioce, a ako sam dobro shvatila kustoskinju, njihova spavaća soba i soba za goste pretvorene su u izložbeni deo u kome se nalaze piščeve privatne stvari – od dokumentacije, preko svakodnevnih potrepština, pa do velikih nagrada koje je primao. Neverovatno je bilo naći se u tom prostoru u kome je Andrić proveo poslednje decenije svoga života. Fotografisanje je dozvoljeno, tako da sam ja iskoristila priliku da fotografišem njegovu biblioteku, ne bih li sagledala makar delić onoga što je čitao. Radna soba je nameštena onako kako je on koristio sa naliv perom na stolu, te nekim rukopisima, ali joj ne možete pristupiti u potpunosti, već samo razgledati sa vrata. Bilo kako bilo, prošetajte se do Andrićevog venca i svratite u ovaj muzej koji na jedan potpuno intiman način govori o našem piscu, iako je on u otkrivanju svog mišljenja i stavova uvek bio veoma suzdržan i distanciran.

Kada se već nađete na Andrićevom vencu, setite se kako je Andrić svakoga dana odlazio u šetnju i to jednom maršrutom. Na sajtu Ministarstva kulture i informisanja nalazi se projekat Andrićevim koracima gde je tačno predstavljena staza kojom se kretao. Isplanirajte svoju narednu šetnju Beogradom baš ovim putem i pogledajte ovaj grad iz piščevog ugla.

Matica srpska je načinila elektronsku izložbu Andrićevih dela potkrepljenu autentičnim fotografijama iz piščeve biografije i bibliografije, te ukoliko vas zanimaju različita izdanja koja poseduje Matica srpska svratite do njihove stranice.

Knjige o Andriću

Svima onima koji me pitaju za preporuku nekog štiva kroz koje bi mogli da se upoznaju sa životom i delom našeg nobelovca, preporučujem dve knjige. Jednu Žanete Đukić Perišić pod nazivom Pisac i priča. Ova stvaralačka biografija Ive Andrića predstavlja rezultat dugih istraživanja Andrićevog lika i dela i hronološkim redom prikazuje još do sada nepoznate detalje iz njegovog života i potpuno nova tumačenja nekih od njegovih dela. Priložene fotografije, takođe otkrivaju jednog novog Andrića, te ukoliko želite da saznate nešto više o našem piscu, ova knjiga biće najbolji izvor.

Sa druge strane, ukoliko biste želeli da čujete reč samog pisca, vaš izbor trebalo bi da bude knjiga razgovora Ljube Jandrića Sa Ivom Andrićem. U ovoj knjizi moći ćete da pročitate Andrićeve misli o umetnosti, književnosti, piscima koje je rado čitao, ali i o načinu na koji je stvarao, kako je provodio svoju svakodnevicu i slično. Zapisi Ljube Jandrića su nastajali u periodu od 1968. do 1975. godine te je ovo jedan zaista vredan dokument o nekoliko godina njegovog života. Dok čitate imaćete utisak da i sami razgovarate sa našim piscem.

Andrićeva dela

Na kraju, lepo bi bilo da jubilej Ive Andrića proslavimo čitanjem nekog od njegovih dela koja do sada nismo pročitali. Laguna nam je olakšala put potrage svojim novim izdanjima u kojima se na jednom mestu nalaze sve njegove priče i četiri romana. A ja sam za vas ovaj put izdvojila Znakove pored puta objavljene posthumno, baš onako kako ih je pisac ostavio u rukopisu. Oni predstavljaju knjigu kraćih proznih i lirskih zapisa koje je pisac beležio sporadično u različitim periodima svog života. Najpre nije imao nameru da ih objavljuje, budući da posle intimnih zapisa i angažovanih tekstova završava u zatvoru, te piše istorijsku, realizmu blisku prozu, no kao da je pred kraj života ipak u njemu oživela misao objavljivanja ovih zapisa. Počeo je da ih sređuje, ali ga je smrt u tome omela, te je obavezu objavljivanja na sebe preuzela Vera Stojić, žena koja je prekucavala njegove rukopise i brinula se o svim njegovim delima i u koju je pisac imao potpuno poverenje. Odlučila je da ih ne sređuje, već objavi onako kako ih je pisac ispisivao te smo tako dobili jedan žanrovski hibrid za koji ja volim da kažem da je upravo zbirka znakova. Znakova iz Andrićeve biografije, znakova iz istorije, društva, filozofije. Posebno me dok ih čitam obuzima promišljanje o tome kakve bi se priče izrodile iz ovih zapisa, jer je Andrić bio pisac koji je iz kratkih crtica svakodnevice gradio velike romane.

Jedan od takvih velikih romana je i Travnička hronika. Ukoliko ste voleli Na Drini ćuprija, a još niste pročitali navedeni roman, možda je baš sada najbolji trenutak za to. Roman hronika koji prati istoriju Travnika, smenu vlasti i sve promene na društvenom i političkom polju, vrlo dobro prikazuje i običnog čoveka. Andrić koji je svakom svom delu pristupao detaljno istražujući pojave o kojima je pisao, ne dopuštajući slučaju da ga iznenadi, bio je i veoma dobar psiholog. Iako epizodni, svaki od njegovih likova izbrušen je preciznošću veštog majstora pripovedanja, što isto tako traži pažljivog i predanog čitaoca.

Uvek nekako tako i biva, čitaoci željni fabuliranja, zalaženja u ljudske sudbine uvek rađe biraju romane i pripovetke no neke druge žanrove, tako da će poslednja na spisku mojih preporuka biti Andrićeva esejistika. Sjajni eseji o umetnosti, rečima, mostovima, našim piscima poput Njegoša, pravi su odabir za kontemplativne, za one koji zastaju kod svake reči i ne jure za radnjom.

Nadam se da je ovaj post o Andriću bio inspirativan te da ćete nešto od aktivnosti tokom oktobra i preduzeti. Pišite nam kako ste obeležili ovaj jubilej, koje vam je njegovo omiljeno delo i zašto volite Ivu Andrića.

 

photo by Brana
camera used: Canon EOS 6Dlens: 50 mm, f 1.4
more information: Canon Srbija

*ovaj post nije sponzorisan

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

6 Responses

  1. Divan tekst Dunja.Juce sam posetila Andricev stan. Ulaz je bio besplatan zbog godisnjice njegovog rodjenja a inace je cena zaista simbolicna, dve stotine dinara.Pohvale za osobe koje tamo rade.Volim sve knjige koje je napisao Ivo Andric a Znakovima pored puta se vracam stalno.Puno pozdrava.

    1. Hvala, draga Nina. Delimo ljubav prema Andriću. Često mu se vraćam i uvek nešto novo uočim. A što se tiče Muzeja, takođe delimo mišljenje. Pre svega samo mesto budi posebno raspoloženje, a onda su tu i zaposleni, voljni da posetioce provedu kroz stan i odgovore na sva pitanja. A ja sam ih imala baš mnogo. 🙂

    1. Pod time podrazumevam da je Ivo Andrić pisac svih nas koji ga poštujemo i volimo njegovo delo. O svim drugim pripadnostima govorio je sam pisac. Veliki pozdrav.

  2. Pozdrav Dunja,

    Odličan tekst, sve pohvale na izbor teme. Dobila sam inspiraciju da ponovo pročitam neko Andrićevo delo. Možda će to upravo biti Travnička hronika (da volela sam knjigu Na Drini Ćuprija i ne, nisam pročitala Travničku hroniku) 🙂 .
    Takođe imam i jedno pitanje za tebe. Naime, već neko vreme živim u Americi i dosta ljudi me pita da im preporučim delo nekog srpskog autora. Moja prva preporuka je uvek bio gospodin Ivo Andrić, međutim uvek sam imala dilemu koju knjigu konkretno da preporučim. Interesuje me šta bi ti dala kao preporuku nekom strancu zainteresovanom da pročita Andrićevo delo i ne samo njegovo nego i delo nekog srpskog autora.

    Hvala unapred,
    Aleksandra

    1. Pozdrav i za tebe, Aleksandra. 🙂 Hvala ti na odgovoru i na postavljanju pitanja koje je i mene navelo da tragam i promišljam. Pre svega zbog toga što bi trebalo proveriti i raspitati se za koje knjige postoje dobri prevodi. Ali, svakako Na Drini ćuprija je nezaobilazna, možda Gospođica, Prokleta avlija, ili Andrićeve priče. To je kada je Andrić u pitanju. Što se tiče drugih pisaca preporučila bih Milorada Pavića, Borislava Pekića, Danila Kiša, Miloša Crnjanskog. Interesantna je edicija Izdavačke kuće Geopoetika “Srpska proza u prevodu”, koja prati našu savremenu književnost i naše najznačajnije pisce savremenike prevodi na engleski. http://www.geopoetika.com/edition.php?id=884 Ovo je link i tu su knjige Davida Albaharija, Gorana Petrovića, Radoslava Petkovića i koliko vidim mogu da se kupuju online. Ovo je naravno samo tek jedan mali segment, ali eto nešto za šta sa sigurnošću mogu da kažem da je prevedeno. Nadam se da sam pomogla i radujem se da je ovaj tekst bio inspirativan za neko novo čitanje Andrića. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *