Maja 2016. godine, putem Postcrossinga (o kojem ću vam uskoro detaljno pisati, obećavam), na adresu jedne Oksane u Moskvi, poslala sam razglednicu na kojoj je bila prikazana prelepa, crvenokosa žena u zlatno-žutoj haljini, okrenuta leđima, pogledom preko ramena, uprtim ka posmatraču. Bila je to reprodukcija tek jednog od brojnih portreta na kojem je Paja Jovanović oslikao lepotu svoje supruge, Hermine Jovanović Muni.
Skoro dve godine kasnije, u Domu Jevrema Grujića, posmatrala sam portret koji mi je bio neobično poznat. Prepoznala sam tu specifičnu boju kose, haljinu, bisere. Međutim, to nije bila ona slika sa razglednice. Ali jeste bila ista žena, ista toaleta, ista gracioznost, bela koža i podjednako beli biseri. Shvatila sam: momenat sa razglednice koja je u leto 2016. godine otputovala za Moskvu i momenat zabeležen na slici pred kojom sam stajala, desili su se ubrzo jedan za drugim. Mogla sam sasvim precizno da zamislim scenu u kojoj se Muni igra svojom haljinom i nakitom, dok Paja brzinski skicira poze koje su mu omiljene ne bi li ih kasnije preneo na platno.
Ko zna, možda se sve zaista i odigralo tako. A možda je sled događaja bio potpuno drugačiji. Danas, to zapravo i nije toliko bitno. Daleko je važnija činjenica da nam je čika Paja, kako je sebe potpisao na jednoj od skica koje se takođe mogu videti u Domu Jevrema Grujića, u nasleđe ostavio preko 1000 umetničkih dela, među kojima i neka od najznačajnijih u istoriji srpskog slikarstva. Zato je svaka izložba sa njegovim delima u glavnoj ulozi pravi, mali umetnički spektakl koji se ne sme propustiti.
U to ime stiže i ovaj post, kao podsetnik da imate još tačno 11 dana da malo bolje upoznate čika Paju. Kada kažem bolje, mislim i na njegove ekspresionističke i impresionističke momente, pored onih najlepših realističnih, koji su ga i proslavili. Sve to kroz ”idealizovane ženske alegorijske figure, raznovrsne prikaze Jovanovićeve supruge Muni, mitološke predstave, portrete građanske klase, prikaze srpskih i austrijskih vladara, orijentalističke slike sa Dalekog istoka, kao i orijentalističke slike Balkana” koje su objedinjeni u izložbi simbolično nazvanoj ”Od čika Paje”, a koja se do 1. aprila može pogledati u Muzeju srpske istorije, umetnosti, diplomatije i avangarde, odnosno u Domu Jevrema Grujića. Inače, prvobitan plan je bio da izložba traje do 1. marta, ali je zbog velikog interesovanja njeno trajanje produženo. Da, jedna od onih lepih vesti koje želite da čujete.
A kao lepa vest stigao je i ljubazni poziv marketinškog tima Doma Jevrema Grujića da posetim izložbu i obiđem je uz stručno vođenje divne kustoskinje Ružice Stanković. Ujedno, predložili su mi da ambijent ovog predivnog zdanja, inače prve zgrade zaštićene od strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, iskoristim kao scenografiju za jedan od svojih postova. Jasno vam je da ovakav poziv nisam ni pomislila da odbijem. I Jovana i ja smo bile uzbuđene zbog ove prilike, posebno jer smo obe znale kakva se lepota krije u ovoj specifičnoj muzejskoj instituciji, ali i kakva je zanimljiva istorija ispisana unutar njenih zidina. Naime, bilo je ovo mesto na kojem su se tokom 19. i 20. veka održavali gradski balovi koji su okupljali tadašnju srpsku elitu, gde su kraljica Marija i kraljica Natalija dolazile nenajavljene i bez protokola, a redovni gosti i porodični prijatelji bili Jovan Dučić i Milan Rakić. Pet decenija kasnije, u podrumu kuće biće otvorena prva diskoteka u Beogradu i na Balkanu, o kojoj više možete pročitati OVDE.
Inače, ovo je bila moja treća poseta Domu, koji sam prethodno obišla u okviru prošlogodišnje Noći muzeja, a onda i povodom izložbe slika Petra Lubarde. Dakle, znala sam u kom stilu je uređen prostor i kakav bi outfit trebalo odabrati uz isti. Tako da sam se odlučila za nešto romantičnije izdanje, odnosno Metisu haljinu od tila sa sitnim vezom. Nadam se da će vam se dopasti kako se uklopila uz kolorit salona, nameštaja i Pajinih dela.
Kada smo već kod salona, zanimljivo je da je jedan od njih pretvoren u pravi salon za čaj. Dakle, posetioci ne samo da imaju prilike da uživaju u stalnoj postavci ili privremenim izložbama, već mogu da popiju čaj ili kafu u kući u kojoj su to pre jednog veka radile i kraljica Marija i kraljica Natalija. Štaviše, ako ste sladokusci, onda obavezno morate probati omiljenu tortu kraljice Natalije koja je u Domu Jevrema Grujića redovno pravljena kada god bi kraljica dolazila. Recept za ovu tortu potiče iz 1885. godine i pronađen je u jednom od starih kuvara u samom Domu. Ispod recepta čitko je bilo napisano ”Omiljena torta kraljice Natalije”.
Kao što već rekoh: mnogo lepote i mnogo istorije, tako da je zaista bila čast da upravo tu, okružene platnima velikog Paje Jovanovića, napravimo današnji post. Zato, iskreno se nadam da ćete uživati u fotografijama koje slede ali i da će vas one podstaći da iskoristite koji sat slobodnog vremena i obiđete izložbu jednog od naših najznačajnjih slikara. Jer, kao što napisah u prethodnom postu: neka umetnost bude deo naše svakodnevice, a ne daleki mit. I neka ovo bude još jedan mali doprinos tome.
Da li ste već obišli izložbu? Ako jeste, kako vam se dopala? Da li ste posetili Dom Jevrema Grujića nekom drugom prilikom? Napišite mi svoje utiske.
Uvek volim da čujem vaše stavove i razmišljanja. Do idućeg posta… Vaš B.
haljina: METISU; minđuše: ZARA;
ALL PHOTOS BY JOVANA TOMAŠEVIĆ
*ovaj post nije sponzorisan
3 Responses
Uživala sam čitajući tekst i gledajući slike. Radujem se poseti Domu Jevrema Grujića. Hvala Brano na preporuci.
Haljina je apsolutno prelepa kao i celi ambijent <3
http://www.ivanasworld.com