Skoro pa svakodnevno, skrolujući nepreglednim poljima Instagrama, nailazimo na profile domaćih kreativaca koji nas privuku svojim radom i talentom. Da sve ne bi ostalo samo na još jednom lajku, odlučili smo da vas na redovnom nivou upoznajemo sa ljudima čiji nas rad oduševi i zaintrigira.
Sofija Samac, mlada, domaća ilustratorka, jedna je od njih. Njene ilustracije tradicionalnih prizora kakve ne viđamo često u svetu domaće ilustracije, poput prizora tegle ajvara, belolučenih paprika ili slavskog stola, prve su nam privukle pažnju. Oduševio nas je način na koji je Sofija ovakve momente smestila u okvire modernih medija. To je bio samo prvi korak u otkrivanju ekspresivnog, šarenog i slobodom prožetog sveta Sofijinih ilustracija. Ne čudi nas što baš one neretko krase i korice književnih izdanja. Interesantno je da su Sofijine ilustracije žanrovski poprilično različite, tako da ih ne možete smestiti u jedan kalup.
O svemu tome, razgovarali smo upravo sa Sofijom. Saznajte šta nam je otkrila i ne zaboravite da njen rad ispratite na njenom Instagram profilu @sofija.samac.
BDW: Interesuje nas kako je tekla tvoja priča. Kako si ušla u svet grafičkog dizajna, da li si odmah uplovila u svet digitala ili si se pak najpre okušala u klasičnim umetničkim formama?
Sofija: Ni sama ne mogu da odredim momenat kada sam odlučila da je dizajn moj životni poziv! Od malena sam, najpre crtala, a potom krenula da se bavim slikarstvom. To se nastavilo kroz celu osnovnu školu. Potom sam se na upisu u srednju školu odlučila za Tehnoart Beograd, smer Konzervator kulturnih dobara, gde sam se susretala sa raznim klasičnim slikarskim tehnikama. Kasnije, po upisu na fakultet, želela sam da “modernizujem” svoje crteže, pa sam nabavila tablet na kom sam krenula da crtam, i odmah sam se navukla, što zbog nemanja haosa (koji je u slikarstvu bio svakodnevica) i materijala koji sam brzo trošila, što zbog undo-a.


BDW: Kako pronalaziš inspiraciju i kako se odlučuješ za teme koje oslikavaš u svom radu? Kako pak taj proces izgleda kada radiš na koricama za knjige i kako vidiš taj segment svog stvaralaštva?
Sofija: Teme mi se najčešće javljaju sezonski – i po par meseci aktivno radim na jednoj temi i kada je iscrpim, tražim nove inspiracije. Ipak, ono što je univerzalno kod svih mojih radova jeste to što se trudim da radim prepoznatljive pojmove i emocije i nešto u čemu će svako moći da se pronađe. Hrana i životinje/ptice su mi već neko vreme nepresušan izvor inspiracije.
Što se knjiga tiče, to mi je možda i omljeni aspekt grafičkog dizajna jer sam do sad u svakoj saradnji imala maksimalnu slobodu, ali istovremeno i vodilju (grub koncept koji nastane u dogovoru sa autorom/izdavačem).




BDW: Koliko su društvene mreže bile važan faktor u tvom radu odnosno u njegovoj prezentaciji i koliko misliš da su uticale na promociju grafičkog dizajna u globalu?
Sofija: Dugo sam imala averziju od društvenih mreža i mrzela sam ceo digitalni svet – bile su potrebne godine i mnogo ubeđivanja pre nego što sam se odlučila da uplovim u to, tako da sam relativno kasno stupila na tu scenu. Međutim, kada je krenulo, nisam se pokajala nijedne sekunde. Gotovo svaku saradnju sam ostvarila ili preko Instagrama ili preko Behancea, i dobila sam skroz novi uvid u razne aspekte stvaralaštva – koji rad dobro prođe, koji rad loše prođe, šta je trenutno u trendu, i slično.
Imam utisak da su u početku bile bolje prednosti društvenih mreža – sad mi se čini da je tržište prezasićeno i da smo konstantno u borbi sa algoritmom – ali bez društvenih mreža danas se ne može. Pozitivna strana je što smo sami stvaraoci sadržaja i možemo maksimalno da kontrolišemo šta ćemo da plasiramo u javnost, i što imamo uvid u reakcije publike, pa na osnovu toga možemo da razmišljamo o daljim koracima.



BDW: Kako bi opisala svoj stil i ko je najviše uticao na njega?
Sofija: Ovo je jedno od najtežih pitanja jer mi se često desi da mi prolaze misli da nemam jasno definisan stil – što mislim da je čest problem ljudi koji se bave ovim poslom. Ono ka čemu težim je da bude ekspresivno, šareno, volim da se vide potezi slobodnom rukom, momenat neurednosti i nesavršenosti…
Za uticaj je teško reći – iako je svaki umetnik podložan uticajima okoline, kao i ja, i inspirisana sam mnogim umetnicima i njihovim delima, na neki način sam se uvek trudila da se oslonim na svoju unutrašnju viziju, instinkt i impuls. Često volim da se vratim na klasike.
BDW: Koji su ti planovi i ciljevi i šta bi bilo ostvarenje tvojih poslovnih snova?
Sofija: Plan mi je da nastavim da radim i napredujem, a ultimativni cilj mi je da živim kao frilenser od rada na projektima sa maksimalno odvezanim rukama u nekoj kolibi na planini.


