Ne znam kako mi je oduvek promicalo koliko je septembar divan mesec, vizuelno besprekoran sa svim tim zlatnim i bakarnim nijansama kasnog leta, ni previše topao ni previše hladan, pun svakakvog lepog voća, idealan za roadtrip, idealan za žurke na otvorenom. Proklet bio ko je izmislio kretanje u školu u septembru, trebalo je to da ostavi za oktobar, oktobar je ionako bezveze.
September – Earth, Wind & Fire
Love was changing the mind of pretenders while chasing the clouds away
Ovo je himna ranog septembra, poziv na gorespomenute žurke na otvorenom, pesma uz koju su se generacije i generacije odvaživale na prvi plesni korak u javnosti. Kada pomislim na disko, pomislim upravo na ovu pesmu i zamišljam kako vazduh ispunjavaju crvene i zlatne šljokice u obliku listova i lepe se ljudima za odeću i kosu, što nikome ne smeta, već izaziva talas neočekivane radosti. I svi plešu, naravno.
Wake me up when September ends - Green Day
Summer has come and passed, the innocent can never last
Konceptualni album “American Idiot” na kome se nalazi ova pesma Green Day je izbacio 2004. godine, baš nakon što se završio moj srednjoškolski život, što me nikada nije sprečavalo da ovu pesmu, kao i čitav opus ovog benda, povezujem sa gimnazijskim dogodovštinama.
Kao što jedna meni bliska osoba nedavno reče – pa ovo ti je više oktobarska nego septembarska pesma, sudeći po samom naslovu, ipak sam odabrala da je uvrstim na listu zbog početnog rifa koji bi komotno mogao da otvori neki coming-of-age film u čijem bi se prvom kadru našla nesnađena tinejdžerka kojoj je mrsko što mora da krene u novu školu.
Septembre – La Femme
Demain c’est l’premier jour Est-ce que je suis Vraiment bien habillée ?
Septembre francuskog benda La Femme govori o povratku u školu i možemo da je slušamo ujutru, popodne, uveče, dok nas greje sunce ili cedimo odeću od kiše. Ova pesma je devojka koja za doručak jede kroasan i pije kafu, često zaboravlja da se očešlja, ali joj je frizura uvek savršena, nosi vintage farmerke i košulje, studira slikarstvo, dečko joj svira u onom baš popularnom bendu, loži se na Velvet Underground i Godara, ima tri mačke i jednog psa.
Pâle Septembre – Camille
Je t’aime toujours
Nastavljamo s francuskim jezikom, ali menjamo vajb. Ova pesma pariske kantautorke Camille sluša se dok pada kiša i ulice mirišu na nadolazeću hladnoću. U Camille smo se zaljubili još za vreme njene saradnje sa bendom Nouvelle vague, ali album Le Fil iz 2005. godine, na kome se nalazi i ova posveta mesecu septembru, nit je koja se zauvek uplela u naša srca. A nit koja povezuje sve pesme na ovom vokalno savršeno aranžiranom albumu jeste ton H koji se sve vreme čuje u pozadini. Ponekad mi se čini da je ovo i keynote septembra.
Pale September – Fiona Apple
But as the embers of the summer lost their breath and disappeared My heart went cold and only hollow rhythms resounded from within
Poslednja pesma u zvaničnom delu liste, a ujedno i moj lični favorit, je istog naziva kao i prethodna, ali na engleskom jeziku i deceniju starija. Nalazi se na debitantskom albumu njujorške kantautorke Fione Apple.
Ako ste umorni od besmislene lirike današnjih pop hitova koji su soundtrack za svaki butik i teretanu i ako ste željni prave poezije u muzici, slušajte Fionu. Ona je bila tu mnogo pre Lane Del Ray i Taylor Swift, ali i pre Instagrama i Twittera, pa čak i pre Facebooka. Bilo je tu Gremija i hvalospeva muzičke kritike, pogotovo prošle godine kada je napravila spektakularan povratak na scenu, ali pravi hajp kakav ova žena zaslužuje se nikada nije dogodio.
Da se vratim na pesmu. Ako tražite savršenu septembarsku numeru, slobodno okončajte potragu jer Pale September to jeste i u muzičkom i u poetskom smislu. Dok sam je slušala kao mlađa, razumela sam je kao pesmu o romantičnoj ljubavi, ali pustivši je ponovo sada, doživela sam prosvetljenje i osetila se kao da mi je neko prosuo korito ružinih latica na glavu – ovo je pesma o ljubavi majke prema detetu. Kaboom. Evo i informacije za dežurne dživdžane: Fiona nema dece. Ali majčinska ljubav je osećanje koje može da se izmašta i zamisli i to, očigledno, veoma precizno, pogotovo ako ste pesnik(inja). A pesnici su empate.
Bonus #1
September Song – Agnes Obel
Iz Njujorka po prvu bonus pesmu odlazimo u Kopenhagen i slušamo klavirsku kompoziciju koja zatvara album Aventine vilinske danske muzičarke Agnes Obel. Ovde se septembar preliva poput vode, kao kad reka izađe iz svog korita zbog obilnih kiša. Kad smo kod klavirske muzike, iskoristiću priliku da vam skrenem pažnju na sjajan projekat “Klavirsko nebo” u organizaciji Pop Depresije i Kišobrana u saradnji sa LP Duom, koji kroz konkurse dolazi do nove klavirske muzike ovdašnjih autora, iz čega nastaju fantastične kompilacije (stvorene za slušanje u septembru).
Bonus #2
Septembar – Činč
Učenik sa brojem dva se ukida
Činč je bio malo poznat avangardni beogradski bend koji je oduvek bežao kategorizacijama, prostoru, vremenu i razumu, pa ne mogu tek tako da ga uključim na listu i zato ga stavljam u bonus i ostavljam za sam kraj. Njihov Septembar deo je albuma nazvanog Kalendar (pretpostavljate da su i ostale pesme sa nazivima meseci u godini) i uporno me je opsedao dok sam sastavljala ovu listu. Lukino Ajd u školu deco zvuči i zloslutno i zabavno u isto vreme i savršeno gađa atmosferu pred upuštanje u nove odgovornosti i obaveze.
Dakle, vraćamo se u školu (šta god ona za nas bila), utvrđujemo gradivo i potkovani znanjem i činjenicama borimo se za svoj vazduh i vodu, svoje prostore i slobode i pazimo se da nas ne ukinu.