Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Oda kulturi i arhitekturi: 6 preporuka za 66. Međunarodni sajam knjiga

Dok glasno uzvikujemo slogan ovogodišnjeg Sajma knjiga, ”Živele knjige”, ali dodajemo i ”Živeo Beogradski sajam”, predstavljamo vam neke od naših književnih predloga

Pod okriljem svima dobro znanih kupola Beogradskog sajma od 21. do 29. oktobra naša prestonica ugostiće izlagače i posetioce iz Srbije i regiona na 66. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga. Ovogodišnji slogan Živele knjige!” možemo tumačiti i kao odbranu višedecenijske adrese Sajma knjiga, ali i brojnih drugih manifestacija koje se ovde tradicionalno održavaju.

@aschen.puttel

Vest o potencijalnom rušenju Beogradskog sajma šokirala je letos javnost i stručnjake. Njegove hale predstavljaju simbol neotuđivog pejzažnog identiteta prestonice kako za njegove stanovnike tako i za posetioce. Kako je za nedeljnik “Vreme” istakao nekadašnji glavni urbanista Đorđe Babić, nedopustivo je da se hale Beogradskog sajma ne posmatraju kao celina koja će biti zaštićena kao spomenik kulture. O njegovom značaju rekao je i sledeće:

Beogradski sajam je u arhitektonskom smislu dragocenost, u trenutku kada je napravljen to je bio veliki evropski projekat, potvrda snažne kulturne svesti u to vreme. Menjati ga, rušiti je zapravo još jedno skrnavljenje grada.

Shodno tome, ove godine primorani smo da izgovorimo ono što nikad nismo ni pomislili, jer takav splet okolnosti, uprkos svemu, nismo mogli ni pretpostaviti: Živeo Beogradski sajam! Sa nadom da će željeni ishod postati realnost i da će Sajam na svom (svima znanom) mestu opstati, izdvojite nekoliko minuta i potpišite peticiju koju je pokrenula ekipa Kreni-Promeni. U nastavku teksta vraćamo se njegovoj temi: knjigama.

@codeflinker

Prema nekom (ne)pisanom pravilu, nedelja koja prethodi Sajmu knjiga služi za (beskonačnu) reviziju spiska svakog knjigoljupca. Naravno, ovom procesu odmažu kako nepregledna lista želja tako i brojne liste preporuka koje, uz sve napore, nije moguće izbeći. Istini za volju, koliko god im se ”otimali”, liste preporuka volimo koliko i čitanje knjiga. Imajući to u vidu, za vas izdvajam sledeće naslove.

1. Dušan Radović - Beograde, dobro jutro (Laguna)

Publicistike se, nažalost, retko setim. Jedini žanr koji je kod mene lošije rangiran po učestalosti kupovine jeste horor (cenim san više od nekog vanserijskog naslova sa njegovom žanrovskom odrednicom). Publicistika ume da šokira i zaplaši, ali joj je ipak primarni cilj da nas detaljnije upozna sa temom koju obrađuje i navede nas na razmišljanje. 

Ono što vas čeka na stranicama ove beogradske odiseje na koju će vas povesti Duško Radović jeste slika prestonice kakva je ona nekada bila. Kratke vinjete iz svakodnevnog života Beograda i njegovih stanovnika, putnika namernika i slučajnih prolaznika puštane u etar slušaocima Prvog programa Studia B od jula 1975. godine do novembra 1982. godine, sačuvane su u tri knjige koje evociraju uspomene i emocije. Nama koji, kako kaže Radović, nismo imali tu sreću da se probudimo u Beogradu tj. da u njemu živimo, knjige služe kao savršen prikaz svega značajnog, specifičnog, komičnog i apsurdnog što čini Beograd i život u njemu neodoljivim i jedinstvenim iskustvom. Avanturom pod čijim nebom je svako jutro – dobro jutro.

2. Maja Anđelou – Znam zašto ptica u kavezu peva (Štrik)

Štrik

Ovo je prvi autobiografski roman američke književnice i aktivistkinje Maje Anđelou u kom nas ona upoznaje sa svojim detinjstvom, opisujući život Margarite Džonson od treće do šesnaeste godine. Na nevelikom broju strana, iskreno i lirično su dočarane sve njene nade, strepnje, traume i izazovi, detinja maštovitost i dovitljivost, ali i mladalački prkos.

Kada nju i brata Bejlija majka pošalje u mali grad Stemps, na jugu Amerike, da žive kod očeve majke Mame Henderson, Margariti će ubrzo postati jasna nepisana pravila života pod segregacijom. Zbog toga će joj Stemps ličiti na nesvakidašnje mesto u kom žive dva različita sveta. Ove razlike među ljudima, koje su pogubne i bolne, pobudiće kod Maje svest o pripadnosti i opstanku, ali i spoznaju o muci mnogih koji su žrtvovali svoje živote nadajući se boljoj budućnosti. Povratak roditelja u njen život za Maju će predstavljati traumatično iskustvo iz kog će izlaz pronaći u privremenoj (apsolutnoj) tišini. Uprkos svemu, vođena maštom i optimizmom, stremiće ka nekom vedrijem i srećnijem sutra.

3. E. B. Vajt - Šarlotina mreža (Izdavaštvo Jeti)

Jeti

”Priča za decu u kojoj mogu uživati samo deca, u najmanju ruku, nije dobra dečja priča”, rekao je autor ”Letopisa Narnije” K. S. Luis. Njegova tvrdnja navela me je da vam, ovom prilikom, skrenem pažnju na klasik ”Šarlotina mreža” čija centralna tema je jedno nesvakidašnje prijateljstvo pauka Šarlote i prasenceta Vilbura koje mlađe uči, a starije podseća na značaj prihvatanja i razumevanja različitosti među životinjskim i ljudskim (karakternim) vrstama.

Život životinja na farmi drugačiji je u očima ljudi od onog kakvim ga doživljavaju mnogobrojne životinje koje na njoj borave. Tako je prasence Vilbur ubeđeno da ga u ambaru čeka duboka starost. Kada mu ostale životinje saopšte da će se uoči Božića okončati njegov dugi višemesečni životni vek, Vilburu će u pomoć priteći pauk Šarlota, koja, poput njega, po dolasku na farmu nije bila prihvaćena od strane ostalih životinja. Nakon dužeg razmišljanja, Šarlota će rešenje za Vilburovu sudbinu pronaći u svojoj mreži u koju će jedne noći za njega uplesti kompliment. Ovakav potez će, prvobitno, zbuniti kako Vilbura tako i vlasnika farme. Međutim, ubrzo će ga niz novih komplimenata proslaviti i dovesti do stočnog sajma. Šarlotin trud i iskreno prijateljstvo podstaći će Vilbura da joj pritekne u pomoć u trenutku koji će za nju biti od presudnog značaja.

4. Miroslav Krleža – Gospoda Glembajevi (Nova knjiga)

Nova knjiga

Da li smo i u kolikoj meri svesni nasleđenih karakternih osobina? Kako one utiču na nas? Da li se i kako borimo protiv njih? Ovo su ključna pitanja kojima se, kroz lik Leonea Glembaja, bavi Miroslav Krleža u svojoj najpoznatijoj drami. Glembajevština – težnja da se, uprkos svemu i svima, očuva ugled porodice – navešće Leonea, ali i čitaoca, da sebi postavi upravo gorenaveden niz pitanja.

Zahvaljujući njima, Krležino remek-delo je vanvremenski introspektivni splet (zamršenih) emocija i unutarnjih previranja. Živopisni i upečatljivi likovi podvrgnuti su nagloj smeni događaja u kratkom vremenskom okviru od svega nekoliko sati. Niz haotičnih događaja i, ništa manje, haotičnih likova sažeće Leoneu i čitaocu pomenuti niz pitanja u jedno, suštinsko, koje je ujedno i odgovor na enigmu života: čiji odraz vidimo u ogledalu?

5. Ernesto Sabato – Tunel (Plato)

Plato

Posebno mesto u mom srcu imaju knjige koje me opčine svojom prvom rečenicom. Početak narativa Sabatovog protagoniste Huana Pabla Kastela je direktan i precizan, poput same informacije koja nam je prvom rečenicom predstavljena. Lišena emocije i težnje da kod publike pobudi osećaj empatije, ova informacija je (prosta) činjenica koja u čitaocu budi nemir i želju za pojašnjenjem. Naime, na samom početku priče saznajemo: ”Biće dovoljno da kažem da sam ja Huan Pablo Kastel, slikar koji je ubio Mariju Iribarne.”

Da li je dovoljno? Naravno da nije. Ovakva izjava odmotaće klupko zapetljanih misli protagoniste, ali i i njegove publike. Kastelova ispovest atmosferu romana čini (neodoljivo) klaustrofobičnom. Uvod nam garantuje nelagodu i anksioznost tokom boravka u sivilu slikarevog opsednutog uma. Ipak, njegova opsesija ni na tren radnju neće učiniti statičnom. Naprotiv. Izlivi impulsivnosti i sveprisutno samoljublje držaće nam pažnju od prve do poslednje stranice romana, dok će nam u analizi Kastelovog karaktera glavni fokus, uprkos zločinu, biti na porivu koji rukovodi njegovom egzistencijom – (auto)destrukciji.

6. Zoran Paunović – Prozor u dvorište (Geopoetika)

Geopoetika

Naslov ove zbirke eseja aludira na istoimeno remek-delo Alfreda Hičkoka. Pogled protagoniste filma usmeren je u dvorište zgrade u kojoj živi i pomno prati rasplet događaja u tuđim životima. Njegov voajerizam će od statične razbibrige prerasti u misteriju razrešenja zločina što će ga podstaći da se, naposletku, pozabavi sopstvenim životom. Poput filma, ova zbirka podseća nas da nam je boravak u literarnom dvorištu u kom žive brojni književni likovi zapravo prečica do samospoznaje. Za ljubitelje pisane reči ona je knjiga najbolje vrste – knjiga o knjigama.

Predstavlja simbiozu ljubavi prema književnosti i životu uopšte. Kroz nekoliko primera tj. analiza romana i njihovih autora, Paunović nas podseća zašto volimo i vrednujemo književnost. Šta u njoj tražimo, a šta pronalazimo. Često pronađemo nešto što nam je neophodno, a da toga nismo ni bili svesni. Ključ do iskrene emocije kojom je neko delo prožeto krije se u osnovi čovečnosti – empatiji. Zato čitamo – da saznamo, razumemo i, pre svega, spoznamo. Eseji o književnosti i književni ogledi za svakog knjigoljupca predstavljaju susret sa njihovim autorom – srodnom dušom i saputnikom u traganju za suštinom života kroz mnogobrojne rukopise koji ne gore. Poput Dostojevskog, i oni su besmrtni.

U nadi da ćete Beogradu poželeti dobro jutro i posetiti ovogodišnji Sajam knjiga, želim vam srećnu nedelju u kojoj slavimo pisanu reč. Prilikom svoje prve posete imala sam utisak da sam kročila u Diznilend. Godinama kasnije, taj utisak se nije promenio. Uprkos neosporivom faktoru kapitalizma, ono je bilo i ostalo mesto na kom, nekoliko dana u godini, živi magija koju nam pruža jedinstveni svet knjiga.

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

One Response

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *