Search
Close this search box.

Kada se sretnu film i moda: Bonnie and Clyde

Današnjim postom, na svoje ogromno zadovoljstvo, vraćam u blogerski život jednu od meni najdražih, ako ne i najdražu rubriku ikada objavljenu na Divine World-u, ”Kad se sretnu film i moda”. Ovo je bila jedna od rubrika koje su obeležile početak mog blogovanja, a nakon samo par meseci, obeležila je i početak moje saradnje sa Creative Art Magazine-om, čiji je stalni deo sadržaja i dan danas.
Nedelja će biti dan rezervisan za nove susrete dveju velikih umetnosti i mojih velikih ljubavi, stoga ušuškajte se, sipajte sebi svoj omiljeni topli napitak i prepustite se filmu i modi…
Bonnie and Clyde (1967)
Bile su to kasne 60-te. Čovek je kročio na Mesec, Bitlisi i Stonsi ispisivali su muzičku istoriju, seksualna revolucija je doživljavala svoj vrhunac, Hladni rat je bio u jeku, a ulice svetskih metropola postale su poprišta velikih političkih i socijalanih prevrata. Želja za promenama nije zaobišla ni svetsku kinemtaografiju. Novi francuski talas zapljusnuo je obale Holivuda, uzburkajući mrtvo more ,,svete šume’’, po kojem su plutali preskupi epski spektakli i prevaziđeni mjuzikli. Film je, baš kao i čovečanstvo, bio spreman za novo poglavlje. 

bc12

Krajem 60-ih godina prošlog veka, zlatno doba Holivuda izgledalo je kao lepa, ali već daleka prošlost. Kada se, usled baby boom efekta, struktura bioskopske publike promenila u korist mlađe populacije, došlo je i do promene potražnje na filmskom tržištu. Do tada uspešni istorijski spektakli i sladunjavi mjuzikli, i pored ogromnih budžeta i velikih imena u glavnim ulogama, doživljavali su fijasko za fijaskom. Publika je bila željna realnosti, poput one koju je pružao evropski i japanski film. Veliki holivudski studiji, suočeni s neizvesnom situacijom, odlučili su se na rizičan korak i upošljavanje armije novih, mladih i svežih režiserskih imena. Zadatak je bio jasan: stvoriti Novi holivudski talas i vratiti publiku u bioskope.  
Ime Artura Pena (Arthur Penn) bilo je jedno od onih koja su unela svežinu u učmali Holivud. Kao pobornik francuskog talasa, Pen je tokom 60-ih snimio više uspešnih drama i trilera osetljive tematike, da bi 1967. potpisao film koji će postati svetski fenomen i nepresušna inspiracija, kako u domenu kinematografije, tako i u drugim umetnostima.
bc9
Ovekovečivši istinitu priču o antijunacima Boni i Klajdu, Pen je ispisao novu stranicu filmske istorije i tako zvanično obeležio začetak novog Holivuda. Intrigantnost priče, koja je početkom 30-ih godina 20. veka punila novinske stupce, sastojala se ne samo u činjenici da je dvoje zaljubljenih i strašću povezanih kriminalaca radi malo slave i avanture srljalo iz zločina u zločin, već i u vremenskom kontekstu u kojem se ova priča odigravala. Pen je prepoznao sponu između Amerike sa kraja 60-ih, zemlje koja je vodila dug i iscrpljujući rat sa Vijetnamom, sa Niksonom na čelu, hiljadama demonstranata na ulicama i rastućim procentom kriminala i Amerike sa početka 30-ih godina, zemlje u postdepresivnom, turbulentom i nesigurnom stanju. Rušeći holivudske tabue o nasilnim i seksualno insinuiranim scenama, film je doživeo ogroman uspeh, uprkos skeptičnosti čelnika Vorner Brosa (Warner Bros) i vrlo oštrih, podeljenih kritika. Publika je dobila realnost u vidu strasti, krvi i smrti. Negativna reakcija konzervativnog dela javnog mnjenja bila je očekivana, ali ne i mnogo uticajna.
Nove generacije filmskih stvaralaca  postavljale su nove standarde i tražile nove junake. Voren Biti (Warren Beatty) u ulozi Klajda i Fej Danavej (Faye Dunaway) kao Boni predstavljaju verovatno jedan od  najupečatljivijih primera idolpoklonstva negativnim junacima u istoriji svetske kinematografije. Junakinje sa filmskog platna do tada su plenile bujnim oblinama, zavodljivim glasom i plesom, dok je Boni osvajala veštinom upravljanja oružjem. Scena u kojoj se Fej Danavej fotografiše noge oslonjene na branik automobila, s cigretom u ustima i pištoljem u ruci, ne samo da je zanimljiva, jer je zasnovana na postojećoj fotografiji prave Boni Parker, već simbolizuje za ono doba sasvim novu mogućnost ravnopravnosti žene i muškarca, što je u bliskoj vezi sa porastom uticaja feminističkog pokreta u vreme snimanja filma.
 Uprkos podeljenim kritikama, filmska Akademija je Penovo ostvarenje jednoglasno nominovala u čak 10 kategorija. Međutim, film je osvojio je samo dva Oskara, i to za najbolju žensku sporednu ulogu i najbolju kameru. Kritika novijeg datuma podržava tezu po kojoj je ovaj film bio od suštinskog značaja za razvoj kriminalističkog filmskog žanra, inspirišući režisere poput Frensisa Forda Kopole (Francis Ford Coppola), Olivera Stouna (Oliver Stone) i Martina Skorsezea (Martin Scorsese).
bc10
Avanture Boni i Klajda nisu bile izvor kreativnosti samo za velikane sedme umetnosti. U godini nastanka filma, poznati francuski kompozitor i glumac Serž Genzbur (Serge Genzbur) snimiće duet sa Brižit Bardo (Brigitte Bardot)  na tekst pesme „Kraj staze“, koju je napisala sama Boni Parker. U spotu za pomenutu pesmu Brižit je izgledala indentično kao Fej u filmu, čime je dat prvi omaž stilu filmske Boni koji će, počevši od tada, decenijama biti konstantna inspiracija modnim stvaraocima.
Bila je to nova vrsta ženstvenosti, skrivena iza misterije i opasnosti. Interesantno je koliko je upečatljivosti nosila prilično jednostavna kombinacija uske suknje dubokog struka, kardigana, marame oko vrata, beretke i bob frizure. Poigravajući se sa nespojivošću francuskog šika i teksaškog karaktera, kostimografkinja Teodora Van Rankle (Theodora Van Runkle) učinila je pljačkanje banke glamuroznim činom, a filmsku Boni Parker stilski besmrtnom. Uspešnost zajedničkog rada Fej i Rankleove uzrokovala je njihovu dugogodišnju saradnju i neke od najblistavijih modnih momenata kako u filmskom, tako i u privatnom životu slavne glumice. Četrdeset godina kasnije stil filmske Boni Parker ne zastareva. Takun Vilijams (Takun Williams), velika nada američkog dizajna i miljenik Ane Vintur (Anna Wintour), u jesen 2006. plasira kolekciju svedenih ženstvenih krojeva inspirisanih stilom Fej Danavej. Tri godine kasnije, na Nedelji mode u Milanu, Emporio Armani prikazuje kolekciju kojom dominira poigravanje modernih krojeva i dezena sa stilom 60-ih, smeštajući Boni, kao jednu od prvih akcionih junakinja, u modnu sadašnjicu. Poznati američki brend J. Crew u aktuelnoj kolekcji za jesen/zimu 2011. povezuje najaktuelnije trendove, poput colorbloking-a i klasični stil inspirisanim kostimima Teodore Van Rankle iz 1967.
bc3
Da rezimiramo:
-bilo da ste buntovnica sa razlogom ili bez, uz pencil suknju, kratki kardigan, malu maramu oko vrata, i sa beretkom i perfektno isfeniranom bob frizurom, bićete svakako buntovnica sa stilom;
-ukoliko volite psihološke drame o vezi između nasilja, slave i ljubavi sa primesama akcije i komedije, ukoliko želite da vidite kako je jedna narodna priča postala globalna legenda, uživate u glumi Voren Bitija i Fej Danavaj u danima njihovog najvećeg sjaja i spremni ste da izdržite iritantnu izvedbu Estel Parsons, za koju je inače bila nagrađena Oskarom, ovo je pravi film za vas, vašu polovinu i neko usporeno veče, tokom kojeg ćete se barem na 112 minuta prepustiti avanturi i uzbuđenju koje sa sobom nosi životu sa one strane zakona.
Do idućeg filma… I mode…

tekst je objavljen u majskom broju Creative Art Magazina-a 
photos: Aram Bedrossian

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

25 Responses

  1. sjajan post 🙂 i editorijal je odlican a njih dvoje su mi najkul filmski par ikad
    potpuno sam zaboravila na Estel Parsons i njeno histericno vristanje 🙂

  2. Ne mozes ni zamisliti kako si me obradovala vracanjem ove rubrike!!!Volim ovaj film,volim stil a volim i kako ti to radis!

  3. @Aleksnadra, hahah jednom recju> iritantno! Ali zaradilo joj je Oskara 😉

    @JelenaMS, znala sam da ces se obradovatai, jer si jedna od onih koja me je ubedila da je vratim 🙂

    Hvala svima puno, puno!:)))

  4. Zivela ova rubrika, ulepsala mi je nedelju! Totalno sam u 60-im, sto se filmova tice. U Bitija sam bila zaljubljena, jos kao klinka…:)Tekst ti je fenomenalan!!

  5. Divna rubrika, svišam koncepciju, fotografije! To razdoblje me oduvijek fasciniralo iz mongo razloga: glazba, naćin ćivota, moda, apsolutno period koji jednostavno inspirira! 🙂

  6. B. ovo ti je stvarno fenomenalna rubrika, i uvek je sa zadovoljstvom čitam 🙂 :*
    Na trećoj fotografiji je obučena baš onako kako ja volim ;))

Leave a Reply to Jelena MS Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *