Search
Close this search box.

Priča o našem venčanju: Drugi čin

U prethodnom postu spomenula sam vam prosvetljenje koje smo doživeli početkom maja kada smo nakon višemesečnog premišljanja o konceptu našeg venčanja, konačno shvatili da rešenje stiže u vidu dve različite proslave. Prvoj, porodičnoj, posvetila sam prethodna tri posta potrudivši se da vam prenesem što više korisnih detalja. Isto ću učiniti i sa drugom proslavom koja je održana šest dana kasnije, ali u potpuno drugačijem ambijentu i sa potpuno drugačijim konceptom. Kao i u slučaju prvog dela naše svadbene priče, i u ovom ću krenuti hronološki: od momenta takozvanog sessiona, čemu će biti posvećen ovaj post, preko detalja mog outfita, a onda i detalja same organizacije, o čemu ću pisati u narednim postovima.

I ovaj put ostali smo pri odluci da momentima pripreme ne pridajemo preveliki značaj, makar ne kada je u pitanju fotografisanje. Iz nekog razloga te fotografije ne smatramo previše zanimljivim, sa čime se vi, naravno, ne morate složiti. Takođe, ni ovaj put nije nam bilo bitno da fotografisanje obavimo na nekoj zasebnoj lokaciji, posebno što smo na raspolaganju imali predivno dvorište Vile Belgrade Hills u kojoj je i bila organizovana proslava (o vili će biti više reči u narednim postovima). Ono što je ovaj put bilo drugačije jeste činjenica da iza objektiva nije bila Jovana Tomašević, već Monika Pavlović koju smo kontaktirali upravo na Jovanin predlog. Kao i uvek, verovala sam u Jovanin sud što se, i ovaj put, ispostavilo kao pravi potez. Kroz ovaj post, ali i one koje ću tek objaviti, videćete raskošan Monikin talenat i biće vam jasno zašto smo ostali nemi nakon prvog listanja svih fotografija. Nemi i neizmerno zahvalni na svakom od zaborava sačuvanom trenutku.

Činjenica da smo šest dana ranije završili sa zvaničnom ceremonijom venčanja, koja vas unervozi ma koliko vi flegmatični bili, znatno je uticala na naše raspoloženje tokom ovog fotografisanja. Bili smo opušteniji, ali i iskusniji. Posebno Nikola kojem fotografisanje ovog tipa nije preterano blisko. Ipak, onaj prvi session bio je dovoljan da stekne neko iskustvo i ovom drugom setu zajedničkog fotografisanja pristupi malo relaksiranije. Zato, evo malog saveta: ako vi ili vaš partner/ka niste preterani ljubitelj fotografisanja, posebno ne onog na kojem treba da pokažete emocije, možda ne bi bilo loše da, pre onog zvaničnog, napravite probno fotografisanje. Ne mora iza objektiva biti profesionalni fotograf, to može biti i neko od vaših prijatelja, važno je da date sebi priliku da prođete kroz taj proces pre zvaničnog fotografisanja.

Uz ovaj savet prepustiću vas fotografijama. Ovo je tek delić zaista velikog broja divnih foto-uspomena. Odabrala sam one koje su nama najlepše, ali i one koje mogu i vas da inspirišu u slučaju da vam u bliskoj budućnosti predstoji svadbeno fotografisanje. Mada, nemojte tada mnogo razmišljati o onome što ste videli online. Zaboravite na Pinterest, Instagram i sve ostalo i prepustite se trenutku. Jedini pravi način da dobijete lepe fotografije, ali i uživate u vašem momentu. Realno, to su retki trenuci mira u tim danima zato ih dobro iskoristite. Do idućeg posta…


ALL PHOTOS BY MONIKA PAVLOVIĆ

*ovaj post nije sponzorisan