Search
Close this search box.

Priprema za dodelu Oskara: prvi deo

Sezona filmskih nagrada uveliko je u toku, međutim sve je to tek uvertira u ono najvažnije što će nas sačekati u nedelju 28. febrauara u Los Anđelesu. Oh da, dodela ”zlatnog ćelavka” poznatijeg kao Oskar. Nagrada čiji prestiž prevazilazi granice filmske industrije i predstavlja put u besmrtnost za one koji su njeni dobitnici. Otud ne čudi što uzbuđenje oko ove manifestacije ne jenjava već decenijama, bez obzira na sve češće kritike i negativne osvrte na račun Akademije. Sve se to zaboravi u momentu prvih taktova poznate oskarovske melodije, pozdravnih reči domaćina i ”podizanja zavese” na sceni Dolbi Teatra, kada i zvanično započinje najgalumorznija noć u godini. A da bismo istinski bili spremni za istu valjalo bi se upoznati se sa gradivom. U to ime, Dragana Milovanović, član BDW tima, za vas je pripremila odličan osvrt na prva četiri filma nominovana za najvažniju nagradu: Najbolji film. Kategorija koja je i kulminacija dodele Oskara. Zato, ”poslušajte” Draganine reči, utiske i predloge i iskoristie ostatak ove nedelje da se polako ali sigurno pripremite za oskarovsku noć.

——————————-

Kako sam prethodnih godina izuzetno zakazala sa praćenjem filmova nominovanih za nagrade Američke filmske akademije, jedna od mojih novogodišnjih odluka bila je da u ovoj sezoni pokušam da nadoknadim propušteno. Mnogi poznavaoci sedme umetnosti smatraju da je Oskar postao precenjen, diskriminatoran, nefer i prevaziđen, ali moje (zasigurno naivno) uverenje je da žiri svake godine nastoji da izabere baš one filmove koji će gledaoce pomeriti i predstaviti im dragocene priče. U ovom i narednom postu, videćemo koliko su ovoga puta u tome uspeli.

Kako vam ne bih sasvim dosadila recenzijama, neću pisati o filmovima nominovanim u svim kategorijama, već samo o potencijalnim najboljim filmovima. Potrudiću se da obrazložim svoje utiske što jasnije i temeljnije mogu, kao laik koji uživa da se “navuče” na dobru priču.

Bez daljeg odlaganja, predstavljam vam prva četiri filma – Brooklyn, The Martian, Bridge of Spies i Mad Max: Fury Road.

Brooklyn

Brooklyn

Režija: Džon Krauli

Scenario: Nik Hornbi, po knjizi Kolma Tojbina

Glavne uloge: Serše Ronan, Emori Ajzak Koen, Domhnal Glison, Džim Brodbent i Džuli Volters

Nominacije: najbolji film, najbolja ženska uloga (Serše Ronan), najbolji adaptirani scenario (Nik Hornbi, po knjizi Kolma Tojbina)

Radnja: Devojka odlazi iz gradića u Irskoj u SAD u potrazi za boljim životom nego što njen rodni kraj nudi. Životne okolnosti je teraju da se vrati u otadžbinu, posle čega ona mora da odluči gde je zaista njen dom.

Brooklyn nije film za koji bih očekivala da će biti nominovan za čuvenu zlatnu statuu – ne zato što je loš, naprotiv, već zato što je u pitanju previše “obična” priča o devojci na prekretnici između dva sveta, to jest, okrilja porodice i uzbudljivog Bruklina. Za sve koji su imali priliku da razmišljaju ili donesu odluku o tome da li će otići daleko od doma u kome su odrasli, ovo ostvarenje će biti blisko. Međutim, zbog dosta predvidljivog zapleta, značaj dileme ostao je umanjen. Činjenica da je film smešten u pedesete godine prošlog veka doprinosi da priča deluje romantičnije, gotovo kao po romanu Džejn Ostin u kome, po pravilu, postoji svojeglava heroina koja odudara od svog okruženja.

Ovo nije ostvarenje koje ostavlja jak utisak o kome ćete moći da pričate danima, ali moram da naglasim da glavna glumica uspeva donekle da osveži film svojom neobičnom lepotom, ali i trezvenošću. Možda je ovo jedan od slučajeva kada je ipak knjiga (po kojoj je nastao scenario za Brooklyn) uspela da prenese više osećanja i dramatičnosti nego ekranizacija.

Zašto vredi pogledati? Ukoliko vam nedostaju staromodni, romantičarski filmovi, atmosfera i likovi ovog ostvarenja će vas obradovati. Zahvaljujući glavnoj junakinji, Brooklyn nije previše sladunjav, ali ipak uspeva da dočara mnogo nevinije i, na neki način, lepše vreme od našeg.

The Martian

The Martian

Režija: Ridli Skot

Scenario: Dru Godar, Endi Vir

Glavne uloge: Met Dejmon, Čuetel Edžiofor, Džef Danijels, Šon Bin, Džesika Častejn

Nominacije: najbolji film, najbolja muška uloga (Met Dejmon), najbolji dizajn produkcije, najbolja montaža zvuka, najbolje miksanje zvuka, najbolji vizuelni efekti, najbolji adaptirani scenario

Radnja: Tokom misije na Marsu, astronauta Marka Votnija ostavlja ekipa pod pretpostavkom da nije preživeo neočekivanu veliku oluju. Međutim, Votni ostaje živ i nastoji da se snađe sa ograničenim zalihama, sasvim sam na dalekoj crvenoj planeti.

Da li ste se ikada zapitali šta biste poneli na pusto ostrvo? A na pustu planetu? Marsovac poručuje da da nije bitno šta imate, dok god znate kako to možete da iskoristite 🙂

Ovo ostvarenje nije film epskih razmera koji otvara vidike o čovečanstvu i preživljavanju, već priča o izuzetno snalažljivom i pozitivnom čoveku koji se zadesio na Marsu. Sigurno će vas oduševiti njegovo razmišljanje i navijaćete da uspe, posebno zato što je to simpatični Met Dejmon, ali nećete se previše zabrinuti za njega. I u tome je moj problem sa ovim filmom – previše olako mi je shvaćena premisa da je, eto, astronaut ostao sam na tzv. negostoljubivoj planeti, ali njega ne brine previše što ne zna kada će ponovo videti primerak svoje rase. Drago mi je što nema patetike niti lamentiranja o smislu života, ali nedostaje mi ipak makar malo napetosti. Ako je samica najgora kazna u zatvoru, kako to da se protagonista ovog filma neprekidno zeza sam sa sobom?!

Osim ovog najjačeg utiska, mogu reći da je priča interesantna i zabavna, posebno ako vas intrigira nauka u praksi, ali Marsovac bi definitivno mogao da bude drastično kraći. U trenutku kada radnja već postaje predvidljiva i dinamika opada, zaista nije neophodno da vidimo toliko širokih kadrova “Marsa”.

Zašto vredi pogledati? Zato što Met Dejmon unosi svežinu u inače ozbiljnu priču i kreira zaista dopadljivog lika kome ćete poželeti da se što pre izvuče.

Bridge of Spies

Bridge of Spies

Režija: Stiven Spilberg

Scenario: Met Čarmen, Itan Koen, Džoel Koen

Glavne uloge: Tom Henks, Mark Rajlens, Alen Alda

Nominacije: najbolji film, najbolja sporedna muška uloga (Mark Rajlens), najbolja muzika, najbolji dizajn produkcije, najbolje miksanje zvuka, najbolji originalni scenario

Radnja: Američka vlada tokom Hladnog rata unajmi uglednog advokata da brani sovjetskog špijuna. Nakon neočekivanog ishoda suđenja, advokata u tajnosti šalju u Istočni Berlin da organizuje razmenu američkog i sovjetskog špijuna.

Holivud je ove godine izgleda bio posebno inspirisan istinitim događajima i pričama – od neobičnih biografskih priča kao što su Joy i Steve Jobs, do oskarovskih favorita kao što su The Big Short i Spotlight. Spilbergov Most špijuna takođe spada u ovu kategoriju i donosi nam dramu/triler iz perioda Hladnog rata. Međutim, uprkos zanimljivoj priči, dinamici i odličnim glumcima (Tom Henks i Mark Rajlens zaista dižu film iznad proseka), moja glavna impresija je da ovaj film ima prenaglašenu poruku “ah, nisu ovi Ameri toliko loši”, kao u filmovima i serijama o Beloj kući iz devedesetih. Bilo da pripadate Istočnom ili Zapadnom taboru, sasvim je moguće da će vam zasmetati taj momenat heroja koji se samo trudi da radi svoj posao pošteno, u skladu sa vlastitim principima, sam protiv svih. Da pojasnim – ma koliko volela seriju West Wing u kome je kabinet američkog predsednika pun duhovitih, pametnih i dobrodušnih ljudi, toliko pretpostavljam da su stvari političari više kao likovi iz serije House of Cards – beskrupulozni, lukavi i koristoljubivi. Iz tog razloga, neobično mi je da još uvek slušamo priče o malom američkom čoveku koji se bori protiv sistema, ali za visoke principe na kojima je izgrađena njegova zemlja.

Zašto vredi pogledati: Između ostalog, zbog ovog dijaloga:

James Donovan: Aren’t you worried?

Rudolf Abel: Would it help?

Mad Max: Fury Road

Mad Max: Fury Road

Režija: Džordž Miler

Scenario: Džordž Miler, Brendan Mekarti, Nik Laturis

Glavne uloge: Šarliz Teron, Tom Hardi

Nominacije: najbolji film, najbolji dizajn kostima, najbolja režija, najbolja montaža, najbolja šminka i frizura, najbolji dizajn produkcije, najbolja montaža zvuka, najbolje miksanje zvuka, najbolji vizuelni efekti, najbolja kinematografija

Radnja: U postapokaliptičnom svetu u kome vlada zakon (naj)jačeg, imperatorka pokušava da spase najbolje što je ostalo od starog sveta uz pomoć neočekivanih saveznika.

Priznajem – umem da budem dosta tvrdoglava, posebno kada je u pitanju nešto čime se svi oduševljavaju. Nekad se zaista prepoznam kada nešto nije za mene, a nekad se samo inatim. Zato sam u pisanje pregleda fimova za Oskara ušla sasvim svesna toga da ću morati da otvorim um za nešto novo. Između ostalog, za Mad Max.

Kakva greška 🙂

Šalu na stranu, meni se ovaj film uopšte nije dopao kao kandidat za Oskara. Za zabavno veče u bioskopu – može – ali da me je naterao da se zamislim – jok. Prikaz postapokaliptičnog sveta u ovom ostvarenju je toliko jednostavan i pun stereotipa – od diktatora koji drži sve resurse i ima u svakom trenutku spremnu vojsku (sasvim realno stanje i sad u mnogim državama) preko mladog i strastvenog piona sistema do usamljenih pobunjenika koji žive za “nadu i iskupljenje”. Kontrast heroina (Šarliz Teron i supermodeli-majke-boginje) i mačo ludila? Banalno. Antikapitalistički detalji (vodu koje je sve manje zovu Aqua Cola)? Providno. Kraj filma donosi prebrzo razrešenje situacije koja je na početku predstavljena kao mnogo kompleksnija i teža. Iznenađujuće, ono što mogu da izdvojim kao sasvim logično i jasno u ovom filmu je sveprisutno i često bizarno nasilje, ono isto koje možemo da vidimo u vestima svaki dan. Čemu onda ovaj film?

Zašto vredi pogledati: Zbog toga što je, ako ništa drugo, Mad Max: Fury Road uzbudljiv film čije vam eksplozije, pucnjave i jurnjave neće biti dosadne, ma koliko da se ponavljaju.

Da li se i vi pripremate za dodelu Oskara? Koje ste filmove pogledali?

Javite nam se u komentarima!

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

17 Responses

  1. Nisam gledala jedino Brooklyn od ovih o kojima si pisala. Gledala sam još i Soba, Povratnik i The Big Short. Utisak o preostalim filmovima o kojima si govorila nam je skoro identičan. Marsovac mi dođe totalno neozbiljan kada ga uporedim sa ostalim ostvarenjima. I dalje ne verujem da je Mad Max u kategoriji u kojoj je. Suprug i ja smo gledali film ali su nam reakcije svako malo bile “jaoooo….ma daaaaaj”. Volim akciju ali ono je veoma loše. Most Špijuna je recimo nama jako jako dobar film. Volimo Toma Henksa, i ako zanemarimo taj momenat “mi Ameri smo stvarno sjajni momci”, film nam se zaista dopao. Očekujem da se Leu konačno osmehne sreća i da dobije nagradu jer mislim da je zaslužio. Film nam se svideo inače, ali mislim da bi bez Lea bio samo tek još jedna teža filmska priča 🙂

    1. “Povratnik”, “Big Short” i “Spotlight” me čekaju ove nedelje, baš me zanima kakvi su! “Soba” mi se dopala, zaista neobična priča.

  2. Ja nikako ne uspevam da nadjem Brooklyn na KATu, sta god da ukucam u pretragu, izlaze pornici XD Odgledala BoS i Mad Max. Joy mi nije jasno zasto je Jen nominovana, iako mi je ona super, taj film je tako osrednji a ni ona nije nista spec. Carol mi se dopao =)

    1. Za “Joy” su podeljena mišljenja izgleda – meni se dopao, ali nije mi materijal za Oskara. “Carol” ću tek da pogledam!

      Srećno u potrazi za Brooklynom, kako prolazi vreme, sigurno će se sve više pojavljivati onlajn 😉

  3. Poenta Mad Max upravo i jeste u jednostavnosti njegove priče, koja je namerno uprošćena da bi se akcenat bacio na vizuelni dojam, a dodatno naglasio apsurd takvog sveta i propast ljudske civilizacije. Nekako ako kreneš takav film da gledaš sa predrasudama, još ako nisi gledala prve delove sa Mel Gibsonom, logično je da ti se neće svideti, ali on je i više nego dostojan nastavak franšize. Takođe doprinosi i raznovrsnosti nagrade, da ne bude još jedna biografska priča o bolesti- seksualnosti- politici. 🙂
    Brooklyn sam takođe gledala, meni je baš prijao, ali je Serše baš doprinela pozitivnom utisku.

    1. Priznajem da nisam gledala prve delove Mad Max-a, tako da sam svesna da nešto propuštam, ali mislim da film svakako ne treba isključivo da se oslanja na franšizu. Generalno ne volim kada se poruka prenosi tako što će priča svesti na apsurd -stvar ukusa 🙂
      Da, i meni se Serše baš dopala 🙂

  4. Ne mogu da odolim a da vam se ne priključim u deljenju utisaka te evo i mojih. 🙂
    Od ovde pomenutih filmova odgledala samo ”Marsovca” i utisak je da je reč o simpatičnom filmiću, sa nekolicinom dobrih fora i replika, sa previše krajnje banalnih i neralnih momenata i sa sasvim solidnim Dejmonom. Ništa više od toga. Dakle, daaaaleko od Oskara.

    Bruklin mi deluje kao nešto što će mi se svideti (slepi sam pobornik realnih, jednostavnih životnih priča tako da mi ovo zvuči kao nešto što će mi odlično leći).

    Spilbergov novitet isto zvuči interesantno i verujem da je reč o sasvim solidnom ostvarenju, mada, Gago, potpuno razumem tvoj stav i verujem da ću deliti isti nakon što odgledam film.

    A Mad Max? Hmm, velika misterija. Čula sam krajnje oprečne utiske i to od ljudi kojima zaista verujem kada je o filmu reč. Jedni su bili oduševljeni, drugi su bili u čudu i neverici zašto je uopšte nominovan, tako da ću vrlo znatiželjno sesti da ga odgledam pre Oskara, pa ćemo videti kojoj ću se grupi prikloniti.

    Ono što bih ja da napomenem jeste da nas u sledećoj turi zapravo čekaju prave filmske poslastice. Tu sam već odgledala sve i imam poprilično formirana mišljenja i stav ali ih ostavljam za drugi deo pripreme za Oskara. Radujem se u najavi! 🙂

    Veliki pozdrav za sve i Gago još jednom bravo za tekst!
    Brana

  5. Slazem se za ova dva koja sam gledao. Lepo napisano, dobra zapazanja.. Stesta sto ste propustili proslu , daleko bolju godinu. Posebno za Oskara.

    1. Hvala na komplimentima 🙂 Planiram da nadoknadim prošlu godinu čim pre!

  6. Ne mogu da verujem da od ovih ponuđenih nisam odgledala nijedan, a sve ostale jesam 🙂
    Zato neću moći da komentarišem ove koje si nabrojala. Moji trenutni favoriti su “Room” i “Spotlight”. Prvi mi se dopao zbog toga što divno prikazuje ljubav majke i deteta koji su, figurativno, povezani pupčanom vrpcom iako dete ima 5-6 godina. Takođe, dopada mi se i to što majka u tim trenucima upravo zbog deteta nije izgubila volju za životom, uprkos bezizlanoj situaciji.
    Što se tiče filma “Spotlight”, uživala sam u svakom minutu. Kao novinaru, bilo mi je jako interesantno da gledam ljude koji sa takvom strašću rade svoj posao. Fascinantno mi je i ono što bi trebalo da bude normalno, da novinari imaju nesebičnu podršku vlasnika novina i urednika. Tema je, takođe, izuzetno zanimljiva i ruši tabue.
    Kada govorimo o Oskaru za glavnu mušku ulogu, iako mnogo volim Leonarda, smatram da je Redmejn i ove godine zaslužio statuu. Uloga prve osobe koja je promenila pol mu je izuzetno “legla” i smatram da su takve uloge kao stvorene za njega. Volela bih da Dikaprio kući odnese zlatnog prijatelja, ali reći da ga Redmejn ne zaslužuje ne bi bilo pošteno.

    🙂

    1. Za Spotlight i Room se slažem od reči do reči 🙂

      Redmejna i Leonarda tek treba da odgledam, ali zaista mislim da se Oskar, u tako jakoj konkurenciji, na kraju svede na ukus žirija pre nego na bilo šta drugo, tako da se ne bih previše uzrujavala jer pobednik je, ipak, samo jedan. Svetu se ne može ugoditi, zar ne? 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *