Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

U januaru, BDW tim preporučuje…

Nakon tri meseca pauze, rubrika ”BDW tim preporučuje” vraća se na stranice ovog bloga. I to na vaš zahtev! Hvala što pratite ono što BDW tim radi i svojim predlozima direktno utičete na sadržaj koji delimo sa vama. Mi smo tu da osluškujemo vaše želje i ostvarujemo ih. Sada to činimo u proširenom sastavu. Naime, pored Draganinih, Dunjinih i mojih preporuka, od ovog januara u okviru postova ”BDW tim preporučuje” čitaćete i preporuke Sofije i Jovane, devojaka koje vode blog ”Slike i prilike” i koje su od januara postale i stalne članice BDW tima.  Spremite se za mesečnu dozu kvalitetnih, aktuelnih, raznolikih, inspirativnih i edukativnih preporuka. Krećemo sa januarskom listom. Ma koliko da ste izbirljivi, sigurna sam da ćete pronaći makar jednu stavku koja će vam biti interesantna.

*Brana preporučuje

Dokumentarni film: ”Houston, we have a problem!”

Bio na listi dugo. Još onda kada je premijerno prikazivan u beogradskim bioskopima. Iz sada već zaboravljenih razloga nisam ga tada odgledala. I verovatno bi na tome i ostalo da ga nisam ugledala na listi ponuđenih filmova iz regiona na HBO GO platformi. ”Ok, hajde da vidimo kako je izgledao SFRJ svemirski program”, rekla sam Nikoli i pritisnuli smo play. Osmadeset i četiri minuta kasnije posmatrali smo se u šoku još uvek ne mogavši da ”svarimo” sve šokantne informacije koje smo gledajući film saznali. Hajde da pokušam da prenesem makar delić: SFRJ je napravila svemirski program koji zapravo nikad nije radio, ali je to nije sprečilo da ga u jeku svemirske trke i Hladnog rata, proda Amerikancima za basnoslovnu sumu novca koja je Titu pomogla da SFRJ učini najrazvijenijom socijalističkom državom. Ali, ne lezi vraže! Kada su Amerikanci shvatili da program ne funkcioniše počeli su problemi koji su koštali života više od dvadeset jugoslovenskih inžinjera. Ok, ne u bukvalnom smislu te reči, ali u onom koji je možda i gori. Živeli su, ali pod lažnim imenima, bez ikakvih kontakata sa porodicama, bez ikakve mogućnosti da se vrate u svoju zemlju. Kako problem nije rešen, Tito je odlučio da dugove nadomesti izvozom jugoslovenskih autmobila u SAD. Tako je Yugo krenuo put Amerike da bi ubrzo bio proglašen najgorim automobilom u istoriji ove države. Amerikanci su besneli, Tito je bio sve slabiji i senilniji, a Jugoslavija je ostala u kreditima i na milost i nemilost sili koja ne prašta lako. I onda su usledili pravi problemi. Pretpostavljate koji. Ovo je gruba skica niza šokantnih, ali istinitih događaja koji su tek pre koju godinu, kada su sa dokumenata posvećenih ovoj temi sklonjene oznake ”strogo poveriljivo”, ugledali svetlost dana. Ima li potrebe da vam išta  dalje objašnjavam? Ovo je film koji morate, zapravo ovde moraju ići velika slova, dakle MORATE pogledati. Kao što rekoh, dostupan je na HBO GO platfmori i to prvih mesec dana besplatno.

UPDATE: Nakon objave ovog teksta, jedna draga čitateljka skrenula mi je pažnju na činjenicu da ovo nije dokumentarac već mockumentary. Malo je reći da sam bila razočarana. Ne time što događaji obrađeni u filmu nisu istiniti (makar ne njihovi ključni delovi), već činjenicom da film nije odisao satirom, što je glavna odlika pomenutog žanra, već čistim ”fejkovanjem” istorije. Ovo je i glavna zamerka brojnih filmskih kritičara na račun ovog ostvarenja. Ako je cilj bio nasamariti nas, reditelj je uspeo u tome. Makar u mom slučaju. Ali me nije impresionirao. Samo me je naveo da verujem da nije dorastao žanru sa kojim se uhvatio u koštac.

Društvena igra: DixIt 

Obožavam društvene igre. Tipujem da je to jedna od informacija iz kategorije ”ono što niste znali o meni” jer se ne sećam da sam vam ikada pisala na ovu temu. A ima šta da se napiše. Oduvek sam ih volela. I ta ljubav ne jenjava s godinama. Naprotiv, samo se povećava. Tako sam pre dve godine naterala Nikolu da u pola 10 uveče skokne do obližnjeg tržnog centra i kupi nam igricu koju sam ranije tog dana ošacovala u jednoj od knjižara. Reći ću vam samo da smo već u deset temeljno istraživali pravila igre. Ove godine redosled je bio obrnut, ali rezultat isti. Nikola je bio taj koji je otkrio ”DixIt”, igricu koja je još 2010. godine ponela titulu ”Društvena igra godine”. Oduševljeno sam listala božanstveno ilustrovane karte koje su ključ ove igre i pažljivo slušala pravila. Zvučala su mi sjajno! Neću vam ih prepričavati već ću vas uputiti na jedan od brojnih videa na ovu temu. Do sada smo je igrali već nekoliko puta, jednom i sa mojim roditeljima, i nema osobe koja se nije iskreno zabavila, ali i potvrdila da je igra krajnje specifična i inspirativna. Zato, dragi moji ljubitelji ovakvih zanimacija, imate sve moje preporuke na račun ”DixIt”-a, sjajnog načina da se zabavite u ove zimske dane. I da, ono najvažnije: kupljena je na poslednjem spratu TC ”Ušća”, na štandu blizu bioskopa.

YouTube kanala: Thomas Frank

Znate već da su mi omiljeni YouTube kanali oni posvećeni produktivnosti i efikasnom radu. Vremenom, pronašla sam kanale koje religiozno pratim i čiji mi sadržaj istinski pomaže. Na toj listi uveliko vodi Thomas Frank. Ukoliko pogledate samo jedan njegov video, shvatićete i zašto je to tako. Zato vam preporučujem da to ovog trenutka i učinite. Zahvaljivaćete mi se kasnije.

*Dunja preporučuje

Blog: “Jelenine sitnice”

Početak godine svako od nas bar na neki način obeleži novom odlukom, željom, postavljenim ciljem. Stoga ću, kao prvu, sa vama podeliti preporuku za jedan blog u nastanku, pa da tako cele godine otkrivamo neka zanimljiva mesta na internetu iz kojih možemo mnogo toga da naučimo i uz koje možemo da uživamo.

U pitanju su “Jelenine sitnice” – mesto na kome možete pronaći teme iz književnosti, pedagogije i psihologije. Volim da kažem da su tu i neke svakodnevne mudrosti koje nam mogu otvoriti neki novi pogled na svet.  Jelena, devojka koja stoji iza bloga, je doktorandkinja književnosti, ali njena interesovanja prevazilaze okvire ove umetnosti, te je o njima odlučila da piše u svom internet kutku. Kao njena sugrađanka, smatram veoma važnim interesovanje za kulturne događaje našeg gradića, te mi je uvek zanimljivo da pročitam kako oni izgledaju iz Jeleninog ugla. Vama bi to, između ostalog, mogao biti lep poziv da nas posetite.

Ono što još možete pronaći među Jeleninim sitnicama jesu Jelenina poezija i stihovi nekih drugih dobro nam ili manje znanih pesnika, u vidu autorkinog osvrta na ono što je u književnosti dobro ili pak za nju važno, baš poput male antologije. Takođe, tu su sećanja na važne ličnosti iz istorije umetnosti, prikazi knjiga, razgovori iz oblasti pedagogije i psihologije i Jelenina promišljanja o različitim životnim temama u vidu eseja ili fragmenata. Skoknite do ovog internet kutka. Dočekaće vas topla, inspirativna reč i neke pomalo zapostavljene teme kojima zaista treba pokloniti pažnju. Za vas preporuka, a za Jelenu podrška da nastavi pravcem kojim je krenula.

Internet portal: RTS Planeta

Kao nekome ko ne gleda često televiziju, mogućnost gledanja nekih od dobrih televizijskih emisija ili serija putem interneta dragocena je. Kao i većina, odvikla sam se od obaveze čekanja određenog vremenskog perioda kako bih na nekom od TV kanala pogledala interesantan program. Stoga je YouTube prva adresa kojoj se obratim kada mi neko kaže: “Jesi gledala onu sjajnu emisiju na toj i toj televiziji”. Mnoge TV stanice imaju svoj kanal i na YouTube-u, pa je lako ispratiti propušteni sadržaj, a nedavno sam se prijavila na jednu internet platformu koja nudi obilje interesantnog programa različite vrste. Radi se o RTS Planeti.

Prijavljivanje je veoma jednostavno, zahteva samo internet adresu i potpuno je besplatno. A onda vas očekuje različit sadržaj – od arhivskih snimaka RTS-a, pa sve do aktuelnih programa koji se prikazuju na ovoj televiziji. Sam portal je veoma pregledan, lako dolazite do emisija koje vas interesuju i to tako što najpre birate domen, odnosno oblast koja vas zanima, a onda i u sklopu te oblasti pronalazite konkretnu emisiju, seriju, dokumentarni film. Sve ono što niste uspeli da pogledate u regularnom terminu, možete pogledati na ovom sajtu, ali ukoliko imate vremena, a niste blizu televizora, možete pratiti i program uživo.

Mene je ova platforma zaista obradovala, jer za neke od sadržaja koje RTS nudi nisam znala, a kada sam prelistala sve ono što se nalazi na RTS Planeti otkrila sam mnogo meni interesantnih emisija koje sada polako prelistavam i preslušavam. I zaista u tome uživam. Stoga vam toplo preporučujem da se prijavite na portal RTS Planeta i pogledate vama interesantan sadržaj. Ako znate za još ovakvih internet mesta, javite nam.

Dokumentarni film: “Dugo putovanje u rat”

Budući da je 2018. godina, godina u kojoj je svet obeležio stogodišnjicu od završetka Prvog svetskog rata, smatrala sam da je dobro da se i ovde na neki način osvrnemo na ovaj period svetske istorije čiji smo apsolutno važan deo bili i mi. Brana je na svojim društvenim mrežama to u više navrata i učinila, stoga ako je pratite mogli ste da vidite osvrte na film „Kralj Petar“, priču o Momčilu Gavriću, Milunki Savić, pa čak i na film o kome ću i ja pisati.

Radi se o jednom dokumentarnom filmu prikazanom na RTS-u tokom novembra, a sada ga u celosti možete pogledati na pomenutoj RTS Planeti. Radi se o “Dugom putovanju u rat”, dvočasovnom dokumentarcu koji se bavi uzrocima Prvog svetskog rata. Šta je to što se događalo neposredno pre izbijanja svetskog sukoba, ko su krivci i gde ih treba tražiti, te kakav je bio sveukupni svetski poredak pre 1914. godine, možete videti u ovom filmu. O svemu navedenom govorili su svetski istoričari iz različitih zemalja, zemalja učesnica rata, što gledaocima omogućava da čuju i različite glasove povodom iste teme, a film čini još značajnijim dokumentom u tumačenju ovog istorijskog perioda.

Meni je zaista otkrio neke informacije koje do gledanja nisam znala, rasvetlio sliku uzroka i povoda za Veliki rat, ali i omogućio da napravim komparaciju sa današnjom situacijom u svetu. Veoma važni uvidi, te ako ste zainteresovani za ovaj period svetske istorije pogledajte film, a ukoliko i niste, dobro je da to učinite jer ćete svakako upotpuniti sliku stvorenu tokom školovanja na časovima istorije.

*Dragana preporučuje

Radionica: Rails Girls

“Ne mogu, ceo vikend sam na radionici za programiranje” – može zvučati čudno od osobe koja je prirodne nauke prokunula kako su se pojavile u školskom rasporedu, ali šta je odrastanje ako ne iznenađivanje sebe?

Sve je počelo kada sam se setila koliko sam neumorno prčkala po HTML kodu svog MySpace profila. (Sećate ih se?) Krenula sam sa učenjem i otkrila koliko mi prija da aktiviram male sive ćelije zadužene za logiku i analitiku, pre nego da se oslonim na kreativnost i intuiciju kako inače činim. Zatim sam saznala za Rails Girls, dvodnevne besplatne radionice za upoznavanje sa programskim jezikom Ruby koje se održavaju tek dvaput godišnje. Jedva sam dočekala prijave!

Naravno, ne treba se zanositi idejom da ćete posle nekoliko sati kuckanja biti vrsan programer – to i nije ideja. Svrha radionice jeste da se oprobate u tom poslu, odnosno, tom programskom jeziku, kao i da se upoznate sa sjajnim ljudima koji su, bez obzira na doba i profesiju, još uvek spremni da uče. Radionice su otvorene samo za devojke i žene, kako bi ih ohrabrile da se probiju u IT industriji, pri čemu nije potrebno da imate prethodno iskustvo u programiranju. Rails Girls u Srbiji je deo globalne Rails Girls zajednice, i radionice se održavaju u više gradova u zemlji. Ukoliko vas ovako nešto zanima, bilo u svojstvu učesnice, mentorke ili organizatorke, obavezno posetite njihov sajt i Facebook stranicu (ostavljam vam linkove za Beograd, ali svaki grad ima zasebne stranice). Pažljivo pratite kada će se održati naredno izdanje!

Članak: “The Last Conversation You’ll Ever Need to Have About Eating Right”

Neki ljudi su alergični na hranu. Ja sam alergična na razgovor o hrani. To jest, ne razgovor, već mudrovanje bez potpore u činjenicama. Kao što možete da zamislite, dobijam “alergijske napade” gotovo svakodnevno, što od medija, što od nasumičnog ćaskanja. Stoga mi je drago što mogu preko ovog bloga da podelim razgovor novinara Marka Bitmana (Mark Bittman) i doktora Dejvida Kaca (David L. Katz), koji se detaljno bavi najčešćim nedoumicama u vezi sa ishranom.

Nemojte me shvatiti pogrešno – iako naslov to obećava, ovaj članak nije ni poslednji ni jedini izvor o pravilnoj ishrani, ali pruža uravnotežen pristup koji nedostaje svakodnevnom razgovoru o hrani i zdravlju. Takođe, Kac kao sagovornik ne propagira jedan ispravni način ishrane, već objašnjava ukorenjena uverenja (na primer, da su svi ugljeni hidrati loši) i daje generalne smernice. Na kraju, ljudi se zdravo hrane širom planete, u različitim klimatskim i geografskim uslovima, i nemoguće je da se svi hranimo identično.

Veza između ishrane i zdravlja je kompleksna tema, ali zbog preplavljenosti pogrešnim i nepotpunim informacijama, biramo da verujemo ličnim iskustvima (čak i kada su iz sedme ruke). Tragikomično je što svi načelno znamo kako bi trebalo da se hranimo, ali radije tražimo lakši i brži način, dižemo paniku oko pojedinih namirnica, a druge kujemo u zvezde kao “superhranu”. Hajda da prestanemo da se odnosimo prema ovoj temi kao tabloidi – njih već ima previše.

Kupovina: Parfimerija “Sava”

Ove jeseni, došlo je do promene u mojoj percepciji mirisa. Od inače dobro poznatih i voljenih toaletnih voda me je hvatao neizdrž, toliko da sam maltene u potpunosti prestala da ih nosim. Tražila sam nešto drugačije, nežnije, ali ne previše sladunjavo. Upravo tako sam opisala svoj idealni miris gospodinu Jovanovu, vlasniku zanatske radnje “Sava”. Brana i Jovana su već predstavile priču o ovom kultnom starogradskom kutku koji postoji više od 60 godina, što mi je bio razlog više da ga što pre posetim.

Prvi put kada sam došla, u radnji je bila dugogodišnja mušterija, za koju je gospodin Jovanov već napamet sipao i pakovao toaletnu vodu po “receptu” njene majke. Ipak, ukoliko ste u potrazi za novim mirisom, nema požurivanja. Ne može ni biti – parfem i toaletna voda moraju disati na koži, i što im više vremena ustupite, to ćete sebi učiniti veću uslugu. Ja sam se na kraju zaljubila u miris koji sam isprva otpisala, ne dajući mu dovoljno vremena da se pokaže u punoj lepoti. I baš to iskustvo kupovine, biranja, pažnje prema detaljima, i razgovora sa domaćinima i drugim mušterijama čine ovu radnju posebnom. Izašla sam iz ulaza Kralja Petra 75 namirisana i nasmejana zbog svoje male avanture u beogradskom vremeplovu. Već se radujem prilici da se vratim sa dragim ljudima.

*Jovana i Sofija preporučuju

Izložba: “Dan vredan veka – 1. decembar 1918.”, do 28. aprila u Palati Srbija

Još jedan doprinos stogodišnjicama probijanja Solunskog fronta, završetka Prvog svetskog rata, kao i osnivanja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca jeste i izložba “Dan vredan veka – 1. Decembar 1918”, koju je organizovao Muzej Jugoslavije, u holu Palate Srbija, i koju vam tim Slike i prilike toplo preporučuje.

Narativ izložbe počinje 1904. godine – krunisanjem kralja Petra I Karađorđevića i održavanjem Prve jugoslovenske izložbe u Beogradu. Priča se fokusira na formiranje Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, ali i na klimu u kulturnim i intelektualnim krugovima na ovim prostorima krajem 19. i početkom 20. veka. Zatim publika prolazi kroz segment koji se odnosi na Balkanske ratove, i dolazi do dela posvećenog Prvom svetskom ratu. Izloženi su jedinstveni predmeti poput oružja, fotografija, ordenja, prepiski i važnih dokumenata poput Krfske deklaracije. Poslednji segment izložbe se bavi samim osnivanjem Kraljevine SHS, Versajskim mirom, i na kraju stanjem u novonastaloj državi nakon njenog osnivanja.

Nećemo vam izneti sve detalje, već vam preporučujemo da ih sami otkrijete. Izložba će biti postavljena do 28. aprila 2019. godine. Možete je posetiti svakog vikenda, samo je potrebno da se prijavite i zakažete termin. To možete učiniti na sledećem linku.

Knjiga: Đorđe Karađorđević “Istina o mom životu”

Kao veliki fanovi svega što se bavi periodom prve polovine 20. veka, a samim tim i serije Senke nad Balkanom, mislimo da je januar idealno vreme da se pripremimo za početak druge sezone koja je najavljena za mart mesec ove godine. O liku princa Đorđa Karađorđevića, kojeg je odlično izneo Žarko Laušević, možete mnogo saznati iz memoara ovog kontroverznog prestolonaslednika koji su ponovo objavljeni prošle godine u obnovljenom izdanju.

Pisac memoara nam priča gotovo nepoznatu i nepravedno zaboravljenu priču o svom životu. Od svog detinjstva provedenog na dvoru na Cetinju kod svog dede knjaza Nikole, preko života u Ženevi, kadetske škole u Sankt Petersburgu, povratka Karađorđevića na vlast, do političkih borbi i ratova, princ Đorđe nam predstavlja tragičnu sudbinu koja ga je zadesila. Osim što daje uvid u život i sudbinu jednog prestolonaslednika, ova knjiga nas vodi i kroz atmosferu onovremenog Beograda, Balkana, odnose među političarima i drugima javnim ličnostima, daje nam malo drugačiju sliku o ponosnom i strogom crnogorskom knjazu Nikoli, kralju Petru I i Đorđevom profesoru i najvernijem prijatelju Miki Alasu.

Film: “Zovi me svojim imenom” Luke Guadanjina – “Call Me by Your Name” (Luca Guadagnino)

Ako u hladnim januarskim danima poželite malo mediteranskog vajba, predlažemo vam da pogledate film “Zovi me svojim imenom”, italijanskog reditelja Luke Guadanjina, koji je nastao po istoimenoj knjizi Andrea Asimana (André Aciman). Radnja se odigrava negde u severnoj Italiji 1983. godine, tokom divnih letnjih meseci, a izvanredna fotografija u filmu čini da naprosto osetite celokupnu atmosferu. Jedan od centralnih motiva u filmu je ljubav između dvoje ljudi, ispostaviće se dva muškarca, ali akcenat nije na njihovoj (homo)seksualnosti, već na osećanjima, uzbuđenjima i strahovima ljudi kada zapadnu u stanje zaljubljenosti. Dvojica glavnih likova su sedamnaestogodišnji Elio (Timoti Šalame) i dvadesetčetvorogodišnji Oliver (Armi Hamer), a Šalame je dobio više prestižnih nominacija za svoj nastup u ovom filmu. Kako vam ne bismo dalje ”spojlovale” film predlažemo vam da poslušate soundtrack i bacite pogled na Instagram profil koji u potpunosti prenosi estetiku filma.

 

Toliko od nas za ovo januarsko izdanje!
Javite nam kako vam se čine naše preporuke, ali i prosledite nam svoje! Radujemo im se!
Do idućeg posta… Pozdravlja vas BDW tim!

naslovna fotografija: kaboompics.com 

*ovaj post nije sponzorisan

 

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

7 Responses

  1. Još jedan glas za Dan vredan veka, definitivno je nešto što se mora videti, najbolje uz stručno vođenje jer je fenomenalno iskustvo. I pre nego što pogledate Call me, pročitajte knjigu, prevedena je kod nas, izdavač je Štrik. Podjednako je zanimljiva i meni se prvi put desilo da nisam poredila dva ostvarenja već sam imala utisak da se dopunjuju. 🙂

    1. Draga Slavka,
      najlepše hvala na javljanju i dodatnim preporukama i informacijama.
      Šaljem veliki pozdrav u ime celog BDW tima!
      Brana

  2. Draga Brana,
    Hvala na divnim preporukama.Zanimalo me je da li ste dobili moj imejl koji sam poslala prije možda otprilike mjesec dana i da li ima potrebe da ga opet pošaljem.Pratim Vaš blog odavno i stvarno sam oduševljena.Samo tako nastavite!

  3. Djevojke drage, puno vam hvala na svim preporukama, rado pročitam i pogledam ono što vi preporučite (jedino što se preporuka posjeta tiče nisam iz srbije kada preporučite primjerice neku izložbu i sl.), moram samo reći da mi jako fale vaše internet priče koje sam uvijek jedva čekala. i nadam se da ćete ih vratiti na blog. <3

Leave a Reply to Slavka Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *