Ključnu ulogu u održavanju rada naših telefona igra ažuriranje softvera. Nove funkcije, popravke bagova i poboljšanja su ono što omogućava da naši telefoni rade neometano. Da nema redovnog ažuriranja, telefoni bi nam se blokirali, ne bi im se povećala funkcionalnost, a ni performanse. A ono što je ažuriranje softvera za telefone, to je odučavanje za naš um.
Odučavanje je proces kojim nadograđujemo operativni sistem našeg uma, dakle namjerno i svjesno preispitujemo naučene stvari, zamjenjujći zastarela uvjerenja i predrasude novim znanjem i perspektivama. Odučavanje zahtijeva introspekciju, otvorenost i spremnost da se suočimo sa sopstvenim predrasudama. Kako taj proces izgleda, pojasnićemo u narednim redovima.
Korak 1: prihvatanje
Nisam ni pretpostavljala koliko ću morati da se odučavam od sopstvenih uvjerenja i predrasuda otkad sam otvorila Kritički, te krenula redovno pisati i istraživati o nametnutim normama koje su se najčešće ticale patrijarhalnih pritisaka. Iako sam se već bavila sličnim temama, shvatila sam da i sama nosim određene predrasude koje sam internalizovala tokom vremena. Tako sam se suočila s činjenicom da nije dovoljno samo razumjeti problematiku već je potrebno konstantno preispitivanje i odučavanje od svojih uvjerenja kako bih stvarno probala da napravim male korake ka promjenama – u sebi ili ljudima koji me prate.
Moram priznati da je ponekad frustrirajuće otkrivati kako sam i sama bila žrtva društvenih normi i kako sam nehotice podržavala patrijarhalne obrasce. Sjećam se kad sam mislila, još u srednjoj školi, da ima mnogo većih problema od “rodno senzitivnog jezika”. A onda ću, godinama kasnije, shvatiti da zapravo svi ti veći problemi, svi zločini iz mržnje i najgori oblici rodno zasnovanog nasilja, kreću od naših jednostavnih oblika diskriminacije nad ženama koje nikad nismo preispitali, time osiguravajući kulturu koja će to nasilje pravdati i istovremeno ga jačati. I sad kad javno skrećem pažnju na govor patrijarha Srpske pravoslavne crkve koji kaže da je rodno senzitivni jezik “borba protiv braka i porodice”, ali mu se sa jezika sliva ”jadnica” i ”bednica”, drago mi je što sam ažurirala lični operativni sistem dovoljno dobro da takve stvari prepoznam i skrenem pažnju na njih.
Prihvatanje da niko od nas nije savršeni, finalni produkt sa svim politički korektnim mišljenjima me je motivisalo da budem otvorenija za nove ideje i da prihvatam da ne gledam svaku grešku kao znak slabosti već kao prostor za lični rast.
Korak 2: preispitivanje
Odučavanje je neprijatan i izazovan proces iz više razloga, ali vjerovatno je najteže kada spoznamo koliko su naša vjerovanja i predrasude duboko ukorijenjeni u nama samima i to od perioda najranijeg djetinjstva.
Kako se najčešće bavim pitanjima u vezi sa rodnom ravnopravnosti, počela sam da uočavam sve diskretnije naznake ovog problema, koji na prvi pogled ne izgledaju ozbiljno, ali predstavljaju osnovu na kojoj se izgrađuju ozbiljniji oblici diskriminacije. A odučavanje je najefektnije kad počinje baš tu.
Tako djevojčicama i dječacima prepisujemo uloge i očekivanja i prije nego što se rode. U istraživanju koje je objavljeno još 1974. godine (The eye of the beholder: Parents’ views on sex of newborns), ispitana je grupa roditelja 24 sata nakon rođenja njihove djece. Roditelji su bili skloniji da koriste riječi povezane sa fizičkim izgledom, kao što je lijepa i slatka, kada opisuju novorođene ćerke, dok su dečake opisivali rečima ”snažan” i ”jak”, iako nije bilo razlike u veličini između muške i ženske djece. A u novijoj verziji ovog istraživanja, roditelji su novorođene djevojčice opisivali kao manje jake i delikatnije, iako ponovo nije bilo razlike u veličini ili snazi između dječaka i djevojčica.
Različita ponašanja prema bebama na osnovu njihovog pola jedan su od pokazatelja duboko ukorijenjenih normi i vjerovanja. Zato, kada provodim vrijeme sa malom nećakom, trudim se da joj dajem komplimente u vezi sa njenom sposobnosti i pameti. Pohvalim je kad vidim kako vješto igra memoriju ili slaže puzle, ističući njene talente i vještine. Drugi ljudi uglavnom komentarišu kako je slatka i ne pridaju istu pažnju njenim postignućima.
Bilo kakav progres je nužno izlaženje iz komfor zone, i može biti zbunjujuće, ali kad smo krenuli da preispitujemo, znači da smo spremni da učimo.
Korak 3: učenje
Kada su ideje i vrijednosti ojačane društvenim normama i kulturnim uticajima, stvara se jaka osnova koja je otporna na promjene i time se zatvaraju vrata za preispitivanje. Tako je feminizam i dalje ružna riječ sa negativnim konotacijama. Kada čujem žene kako kažu – a ne, nisam ja feministkinja – s jedne strane želim da vrištim jer ne mogu da shvatim da čak i s toliko dostupnih informacija još uvijek izbjegavamo shvatiti za šta se tačno feminizam zalaže, a s druge strane razumijem odakle dolazi taj strah i otpor. I znam da ću na pitanje “zašto”, dobiti naučeni odgovor koji će potvrditi da nije zaista upoznata sa feminizmom, ali je stalno oko sebe slušala kako feministkinje mrze muškarce. Sto puta ponovljeni stereotip o feminizmu postaje istina.
Kada bi samo pročitali više o feminizmu, znali bi da je u njegovoj osnovi ženska borba i oslobađanje, a ne muškarac i da baš zbog tog feminizma mi imamo pravo na formalno obrazovanje, na glasanje i siguran abortus.
Kako bismo prevladali taj otpor prema riječi “feministkinja”, potrebno je razbijati mitove, podsticati dijalog i osvijestiti da feminizam nije nešto što zagovara privilegiju jednog pola nad drugim. Zaista vjerujem da se svako od nas rađa kao feminista ili feministkinja, a ono što dolazi kasnije i oblikuje naša uvjerenja, svakako je društvo protakno (internalizovanom) mizoginijom.
Korak 4: kontinuitet
Odučavanje zahtijeva svjestan napor. To nije pasivan proces koji se dešava automatski, već zahtijeva samorefleksiju, kritičko razmišljanje i spremnost da se ospore sopstvene pretpostavke. Istini za volju, ovaj nivo introspekcije može biti zastrašujući i može nas natjerati da se suočimo sa aspektima sebe koje možda nismo spremni ili voljni da priznamo. Uz to, nekad je i emocionalno naporan, što je skroz razumljivo.
Ipak, emocionalno zahtjevno može biti i suočavanje sa sredinom. Kako se odučavanje često kosi sa dominantnim društvenim narativima i normama, tako se krši set široko prihvaćenih uvjerenja. Ovo može dovesti do otpora i odbijanja od strane društva. Ne pitajte kako znam, ali nekad je dobro preskočiti temu rodne ravnopravnosti za slavskim stolom ili na sličnim porodičnim okupljanjima.
Odučavanje zaista zahtijeva stalnu posvećenost jer nije u pitanju jednokratni događaj. Kako se društvo razvija i pojavljuju se nove informacije, stalno ćemo morati da ažuriramo svoje znanje i dovodimo u pitanje naše pretpostavke. Odučavanje nije ni linearno putovanje. Dakle, budimo strpljivi prema sebi i ne očekujmo previše.
Međutim, uprkos izazovima, odučavanje jeste transformativni i osnažujući proces. Ne otvaraju nam se samo nova znanja, već i nova iskustva, a tako se i mi otvaramo za nove ljude koji će nas dalje motivisati da odučavamo. Učenje me je uvijek inspirisalo, ali odučavanje je još snažnije – jer istovremeno dok gradite svoje znanje, izazovete svoja uvjerenja i sebe. A sve u kontinuitetu kako operativni sistem našeg uma ne bi zakržljao.
One Response