Search
Close this search box.

Preporuka post br.10

Jedan ”Preporuka post” mesečno. Napisala sam kao polu-obećanje vama a i sebi. I evo me pred ispunjenjem istog. Bez daljeg odugovlačenja prelazimo na mojih ovomesečnih 5 preporuka iz različitih sfera. Krećemo sa daskama koje život znače  jer se odavno  nisam osvrnula na jedan pozorišni naslov te verujem da će vam prijati takav početak.  Baš koliko je i meni samo gledanje predstave o kojoj ću pisati.

 Predstava: Dama s kamelijama (Narodno pozorište)

A predstava je ona kojom je Narodno pozorište otvorilo zimsku sezonu. Kultno delo Aleksandra Dime, u režiji Juga Radivojevića, sa Marijom Vicković i Milošem Bikovićem u glavnim ulogama. I bilo je to sve od informacija i predznanja sa kojim sam krenula na predstavu. Namerno. Jer nisam želela da se zamaram kritkama i osvrtima. Pogotovo jer mi je uvek lakše da najpre oformim svoj stav a onda ga uporedim sa tuđim. I kako se ispostavilo, bio je to dobar potez. Jer su mišlljenja relativno podeljena i verovatno su mogla unapred da stvore averziju prema vrlo pristojnom komadu. Ne, nećete prisustvovati remek delu niti ćete ostati nemi pred kvalitetom glume kojoj ćete svedočiti, ali sigurna sam da se nećete ni pokajati što ste rešili da svoje veče provedete uz Margaret i Armana u Radivojevićevoj verziji. Muzika, scenografija, kostimi, scenski pokret Bikovića, drska lepota Vickovićeve i glumačko umeće Stele Ćetković svakako će vas oduševiti. A priznaćete, to nije malo. Pogotovo ako ste se uželeli pravog klasičnog pozorišnog komada bez isforsiranog izmeštanja njegove priče u savremeni koncept, što je po mom skromnom mišljenju najčešći put ka promašaju.  I zato, spremite se na jedan pristojan pozorišni užitak.

dama-s-kamelijama01

Serija: The Wire (2002-2008)

Sa Velike scene Narodnog pozorišta i Pariza iz sredine 19.veka, selimo se u zapadni deo Baltimora sa početka 21. veka. Tamo nas vodi prva sezona fantastičnog TV serijala The Wire. Jedan komplikovani slučaj i njegovo rešavanje sprovešće nas kroz 13 epizoda dugu priču o malverzacijama u američkoj policiji, brutalnosti života u američkom getu, večnoj podeli na dobre i loše policajce, i dobre i loše ljude. Imaćete podjednako kvalitetan uvid u obe strane sukoba i psihološke profile glavnih igrača u oba tabora – polciijskom i kriminalnom. I volećete sve likove podjednako. Odnosno, volećete da ih mrzite.

Zanimljivo, tek sada kada želim da vam približim serijal i ukratko vam opišem srž radnje, shvatam koliko je to teško i o kako kompleksnoj seriji je reč. Stoga i odličnoj. Zato nemam bolji predlog no da prvi slobodni sat posvetite Meknoltiju i Barksdejlu. Oduševićete se. Potpisujem!

the-wire

Fotografija: Rebecca Litchfield 

Iz Baltimora vodim vas na put oko sveta. I to onog napuštenog. Onog koji Rebeka Ličfild beleži svojim fotoaparatom, i zapravo ponovo oživljava. Reč je o čitavim serijama  fotografija napuštenih objekata koje je u svojim putovanjima obišla ova zanimljiva Britanka. Od plemićkih kuća u Velikoj Britaniji, preko bolnica i sanatorijuma u Belgiji, kolosalnih objekata iz perioda komunzma duž nekadašnjeg Sovjetskog Saveza pa sve do laboratorija Pripjata, grada napuštenog nakon černobiljske katastrofe. Zanemećete pred specifičnom lepotom mesta u kojima je život odavno stao i koja su sada okrnjeni svedoci vremena tokom kojih je tu neko radio, stvarao, čitao, disao. Zaprepastićete se koliko velelepnih objekata stoji prepušteno vremenu bez mogućnosti da se obnove i ponovo nasele i koliko se mističnosti, uspomena, svedočanstava i tajni krije u njima. Rebekina sklonost ka mračnim tematikama pospešuje mistiku fotografija, te se nemojte začuditi pentagramu ili kosturskim glavama u uglu. Reč je o jednoj vrsti autorkinog potpisa, koji je tek usputni segment istinske lepote njenih fotografija. Ako sam vas zaintrigirala trk na njen sajt ili FB stranicu. Lično, preporučujem pre ovo drugo.

1463901_578314128915450_1497469166_n

Instagram: @drewkelly

Na našem putu oko sveta na kratko se zaustavljamo u Pjongjangu, prestonici Severne Koreje, jedne od najkontraverznijih država današnjice. I zasigurno, jedne od najizolovanijih. Kako o životu njenih građana uglavnom saznajemo iz vesti  sa odrednicom ”verovali ili ne” (poput one da je ženama u Severnoj Koreji dozvoljene da svoju kosu friziraju na samo nekoliko dozvoljenih načina), ne čudi što je instagram profil nastavnika Andru Kelija, stacioniranog u Pjongjangu, za kratko vreme postao slavan. Prilika da se zaviri u svakodnevicu ljudi koji žive pod vladavinom najozloglašenijeg diktatora 21. veka, spada u jedinstvene i retke načine da saznamo išta o ovoj zemlji i njenom ritmu. Stoga, verujem da dalje obrazlaganje ove preporuke nije potrebno.

05

Kafić i restoran: Bistro Dokolica

Na kraju ovog spontanog ”Preporuka” putovanja, vraćamo se odakle smo i krenuli. U Beograd. Gde nas čeka Dokolica bistro. Mesto koje ovih dana nosi titulu mog omiljenog kada je reč o kapućinu. Ali i o sufleu. A boga mi i azijskim ražnjićima. Pala sam na enterijer i na ograničen ali vrlo interesantan meni. Pala sam na atmosferu. I na to što broj mesta ne dozvoljava da i kada je puno bude prepuno. U tri reči: volim ovo mesto. A verujem da ćete ga zavoleti i vi, zato trk do Kralja Milutina 1.

1173791_234754350006726_2136319394_n

I eto nas, na kraju još jednog ”Preporuka” posta. Čekam vaše komentare i vaše predloge na sve pomenute teme. Jako, jako bih volela da čujem koje to predstave valja pogledati,  u kojim serijama trnutno uživate, i koga to pratite sa uživanjem na instagramu? Naravno, i gde to ispijate kafu sa posebnim užitkom ili uživate u najslađim kolačima? Komentari su vaši! Najlepše vas pozdravljam, do idućeg posta…Vaša B.

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

39 Responses

    1. Gospođicu sam gledala pre par meseci i moram reći da mi je nekako legla i mislim da ko god se odluči da je pogleda neće pogrešiti.

      1. ”Gospođica” mi je na listi odavno, ali nažalost u januaru nisam uspela da nađem karte. Umesto nje, odlučila sam se za ”Zločin i kaznu”, i to je sada u nedelju, te se nadam najboljem.

        I veliko hvala na preporuci za ”Džepove pune kamenja”. Upisano za februar, odmah posle Gospođice 🙂

  1. Odlične preporuke, Damu s kamelijama sam razmišljala da li da pogledam i u nedostatku vremena odustala :/ ali kako sam čula da će biti i 2 i 3 februara probaću da se uklopim i pogledam je.

  2. brano ja prosto uzivam citajuci tvoje postove! iznova i iznova potvrdjujes da nije bitan kvantitet vec kvalitet, i mi koji posecujemo tvoj blog znamo to da cenimo. koliko volim da listam blog, toliko volim i da prodjem kroz komentare – gledam na njih kao na mali forum gde se tvoje citateljke nadovezuju na ono sto si napisala, pogotovo kada su u pitanju preporuka-postovi…
    stoga i moj doprinos: fina predstava u jdp-u (na stupici), “elijahova stolica”, i jos jedan glas za “the wire”, posle nje mi nijedna serija nije dovoljno dobra.. 🙂

    1. Iščitavanje komentara na Preporuka postove vidim kao jedno od najlepših iskustava u svom blogovanju. Toliko toga vrednog i korisnog. Hvala što si to istakla i hvala ma praćenju ali i na preporuci! ”Stolica” takođe upisana 😉 Najveći pozdrav!!!

  3. Moram da priznam da imam neki otpor prema “Dami s kamelijama”, možda što u poslednje vreme nisam oduševljena ni radom Juga Radivojevića ni Narodnog pozorišta, ali posle tvoje preporuke možda se i odlučim da pogledam. Kad smo kod Marije Vicković, preporučujem “Švabicu” u JDP-u, a kad smo kod Narodnog, preporučujem “Henrija VI”. Posebno preporučujem “Čekajući Godoa” u Radionici integracije koju sam evo večeras videla pa sam još pod snažnim utiskom, a najjača preporuka ide verovatno najvećem pozorišnom hitu u Beogradu ove sezone – “Gospođi ministarki” u Pozorištu “Boško Buha”. Predstava “Zločin i kazna” mi je jako draga jer sam imala priliku da je vidim još na generalnoj probi, jako zanimljiv koncept, iskreno se nadam da će se naći u tvojim narednim preporukama, a i “Gospođica” je predivna pa se nadam da ćeš uspeti da nabaviš karte. Sigurno ću pogledati seriju, hvala na preporukama. 🙂

    1. Draga Vesna, neizmerno, ali neizmerno znače ovakve preporuke. Naprosto se uvek oduševim kada vidim koliko su moje čitateljke obrazovane. I da, to je prava reč! Nemam šta da dodam, sem da su svi naslovi upisani, a mislim da će moj februasrki repertoar (ako imam sreće) činiti Gospođica, Buba u uhu i Ministarka (na koju si me sada ti podsetila). Hvala na tome!!!
      Najveći pozdrav!!!

  4. hmm, znaci nije te odusevila “nije smrt biciklo…” (videla sam na instagramu da si napisala da ces staviti u preporike ako se pokaze kao ok). nisam gledala ali sam pokupila par sugestija da ne gubim vreme pa… nisam gubila vreme, je l. preporuke su super (kao i uvek), narocito ovo sto si se dosetila za zanimljive instagram profile. the wire, mad men i breaking bad su (verujem na rec) najbolje serije ikad ali ja nikako da se “zagrejem” za njih i konacno pogledam makad jednu epizodu. od mene preporuka za “true detective” (trenutno ide) i “hanibala” (krajem februara krece druga sezona). posto nemam neki novootkriveni kafic i sl. preporuka svima da poslusaju album kendre morris – mockingbird (2013). neo-soul, sve pesme su obrade (pa “wicked games” od chris isaaka na repeat). 🙂

    1. Uh, ”Biciklo” je baš razočaralo… Glumačka ekipa jedina koja zavređuje ikakvo spominjanje, nažalost… 🙁
      A što se tiče serija, moooraš se naterati! Jednostavno moooraš! Veruj mi 😉
      Upisana Kendra, i ko zna, možda se nađe i kao muzička podloga u jendom od narednih postova 😉

  5. Pozdravljam sve preporuke ili bar one koje sam i sama mogla da iskusim. Naime, kako više ne živim u Beogradu, nisam imala priliku da pogledam predstavu, niti posjetim pomenuti restoran. Ali, ovaj put sam se javila isključivo zbog tvog izbora serije i na to mogu samo da kažem BRAVO! The Wire je jedna od mojih omiljenih, ako ne i omiljena serija (uz Sopranose i Breaking Bad). Serija je zaista kompleksna, ali i kompletna i prosto ne postoji niti jedan aspekt geta koji nije obrađen. Od djece osuđene na taj život od samog starta, do beskrupuloznih narko dilera, ali i onih koji traže iskupljenje, prljavih političara, good cops, bad cops itd. Iskrena preporuka i od mene. Često izrevoltirana preporukama serija na blogovima, koje isključivo sadrže one girly serije, sada konačno naiđem na preporuku one sa kvalitetnim sadržajem. Upravo iz tog razloga se i javih, pa od mene pohvale još jednom. 🙂

    1. Hehehe razumemo se, veruj mi! 🙂 Nažalost, nije to samo sa serijama već i sa filmovima, knjigama… Ali to je sada već neka druga priča…
      Najveći pozdrav!!! 🙂

  6. Draga Brano,
    jednostavno ne mogu da odolim, a da ne napišem neki komentar vezan za preporuke post:). Dopada mi se iz dva razloga. Prvi jer zaista imaš istančan ukus, i ne vjerujem da sam se ikada razočarala u tvoje preporuke, a drugi, ne manje bitan, su komentari iz kojih takođe nalazim zanimljive preporuke. Što se današnjih tiče, kako ne živim u Bg, ne mogu da dam preporuke vezane za kafiće , bistroe, ili predstave, ali onoliko koliko ja znam Beograd u njemu nikada, ali nikada ne može biti dosadno. Već dugo imam plan, koji ću realizovati čim budem našla vremena, a to je da dođem u Bg i cijeli dan dan hodam bez cilja i ulazim u sva mjesta koja me privuku, kafići, restorančići, knjižare, galerije..
    Što se pozorišta tiče, mislim da ne postoji nešto kao loša predstava. Taj osjećaj koji imaš cijeli dan, prije odlaska u pozorište, neko iščekivanje, traženje adekvatne kombinacije, osjećaj kad se ugase svjetla i magija počne…
    Serije, moja opsesija, mogu samo da pohvalim izbor, teško je bilo šta napisati o The Wire, nju treba gledati, naravno kao i Sopranose, Dosije X (inače, moju omiljenu svih vremena), ali ja nekako više “volim” novije serije. Vidjela sam da je već neko napisao Hannibal, preporučujem ,ako ništa zbog fenomenalnog Madsa, True Detectives, Holmsa, Top of the Lake i na kraju seriju koju sam mnogo puta odbijala i smatrala je lošom, True Blood. Da mi je neko rekao da ću nekome preporučiti tu seriju, ne bih mu vjerovala, ali eto, imala sam predrasude zbog prevelike konzumacije vampirskih priča i vamprira generalno,ali ova serija jednostavno nije to. Zanimljiva, drugačija, čudna, pomalo šokantna, sarkastična i ko je pozorno gleda shvatiće da su u njoj nalazi izuzetno jaka kritika društva. Zato, vrijedi riskirati. Toliko od mene za sada (mada mislim da sam i pretjerala). p.s za neki sledeći preporuka post očekujem reakcije na Saramagovu knjigu.

    Brano, veliki pozdrav iz Banja Luke.

    Sonja.

    1. Draga Sonja, najpre veeeeeliko hvala na divnim rečima na račun ovih i svih ranijih preporuka ali i na račun mog uksua!
      I više mi je nego užitak kada vidim ovakve komentare! Pune informacija, iskrenih osvrta na nešto što nas je oduševilo ili što verujemo da će nas tek oduševiti. Kada smo kod ovog drugog, mogu ti reći da ne grešiš u vezi sa Beogradom. Zaista je fascinantan. Ako znaš da ga konzumiraš! Nadam se da ćeš i sama imati priliku da se u to i lično uveriš.
      Što se tiče serija, volela bih da možeš da vidiš odeljak u mom planeru pod imenom ”Slobodno vreme”. Već je do pola ispisan a evo upravo upisah i tvoje predloga. Na True Blood i sama gledam sa skepskom, ai moram da priznam da su me tvoje reči poprilično navele na drugačiji zaključak. Ako rešim da je odgledam javljam utiske! 🙂
      Veliki pozdrav!!!

      1. P.S. Saramogov stil me je već kupio i uživam u savršenom sklopu njegovih dugih a opet tako konciznih rečenica. Krajnji osvrt stiže čim završim knjigu! 😉

  7. Sve pohvale, ja cu dodati ove tri serije kao predlog ( naravno vec danas se raspitujem o tvojoj preporuci) : prvo stari dobri Serlok Holms u dve serije, Sherlock u britanskoj verziji i Elementary u americkoj, sa Lucy Liu (kao doktor Votson, sto je interesantno istupanje) i Jonny Lee Miller-om. Genijalnost Serloka i njegova metoda dedukcije je nesto sto nikada ne ostavlja ravnodusnim. I na kraju, Homeland. Iako moze da se ucini da ce biti predstavljena tipicna americka propaganda i njihovo licemerje s obzirom na tematiku, serija je uspela da zaobidje sve pomenuto i da jednu potresnu, dramaticnu pricu o dvema ljudskim sudbinama. Zapanjujuca je i konstantna napetost i paznja koju ce vam ova serija pobuditi.
    Pozdrav!

    1. Oh, moraću da priznam da nisam bila preterano oduševljena prvom epizodom engleske verzije novog Šerloka. Zapravo, ja jako teško prihvatam izmeštanje radnje klasičnih dela iz uslova u kojima su originalno smešteni. I uz to, mislim da mi nakon Džeremi Breta niko neće biti dovoljno dobar Šerlok. Ali, evo obećavam, daću mu još jednu šansu. Na drugoj strani Homeland je nešto na šta se već duže vreme spremam. I zaista čula sam sve najbolje kritike, tako da je već sledeća na listi!
      Veliko hvala na javljanju i sjajnim preporukama!!! 🙂

      1. Veruj mi neces se pokajati ni za jednu ni za drugu. Priznajem da je i meni Serlok bio cudan, narocito izbor glumca 🙂 i tu se slazem da je starog, dobrog J.B. tesko nadmasiti ali treba dati sansu… jako je interesantno snimano. Narocito je dobar drugi serijal koji je u toku. Moje neko nepisano pravilo je tri-cetiri epizode dok ne odustanem ili apsolutno zavolim 😀

  8. Posto sam sedela nekoliko mesta od tebe u Narodnom pozoristu, verovala sam da ces spomenuti Damu s kamelijama u preporuka postu 🙂 Ono sto preporucujem je 50 udaraca u Ateljeu 2012.
    I hvala ti jos jednom na divnim preporukama 🙂

    1. Trebalo je da se jaaaviš, mahneš, bilo šta 😀 Idući put obavezno! 😉
      Zapisano i ”50 udaraca”. Ako je dobra barem upola koliko i film, onda svakako vredi pogledati je!
      Veliki pozdrav i nema na čemu! 😉

  9. Najpre moram da kažem da mi je rubrika najomiljenijia na tvom blogu. 🙂
    Rebecca Litchfield me je potpuno očarala, ne mogu da prestanem da listam fotke. 🙂
    Slažem se da Gospođicu treba pogledati i znam kakva je ‘gnjavaža’ dok se dođe do karata, ja sam ih dva meseva jurila, ali se sva muka isplatila. 🙂 Kad smo već kod Jugoslovenskog dramskog, ja bih preporučila još i Izdaju. 🙂

    1. Slažemo se oko omiljene rubrike, samo meni iz ugla autora 🙂
      Jako mi je drago da ti se dopada Rebekina umetnost, a što se tiče ”’Gospođice” kao što napisah na vrhu je februarske liste. Baš kao i ”Buba u uhu” za koju je tek teeeško naći karte. Ali, što se tiče Gospođice, tek mi sada nije problem juriti ih, kada vidim koliko pozitivnih reakcija među mojim čitateljkama! Hvala na preporuci za ”Izdaju”! Upisana!!!

  10. Brano, da li ce biti outfit post u plavoj haljinici i roze mantilu? Videla sam na instagramu tu sliku, kada si isla da gledas ~Nije smrt biciklo~. Meni je ta kombinacija preeelepa i bas bih volela da bude ceo post 🙂
    Inace, mislim da si stvarno predivna, u svakom smislu. Ogromno BRAVO za sve sto radis i nacin koji za to biras! :* :* :*

    1. Draga Ana, kada si me ovako lepo zamolila ne mogu a da ti ne izađem u susret! 🙂 Eto, obećavam da će u jednom od narednih outfit postova ići upravo ova kombinacija. I to baš kao outfit-predlog za pozorište. Najlepše ti hvala na svim divnim rečima!!! Znače puno! Najveći pozdrav!!! Brana

  11. Brano, dolazim iz malog grada, kao sto si i ti iz tvog rodnog.
    Kako si se odlucila za Beograd? Da li si poznavala grad?
    Ja zelim da posle zavrsene gimnazije belopalanacke studiram u Beogradu. Ali uopšte ne pznajem grad.
    Kakvi su tvoji stavovi. Kako si ti balansirala taj studentski zivot? Imas li informacija o studentskom domu, ako si bila u njemu?
    Puno ce mi znati informacije od takveosobe kao sto si ti.
    Hvala ti sto doprinosis da budemo bolje devojke, zene, ljudi!
    Pozdrav iz B. Palanke

    1. Draga Katarina,
      na Beograd sam se odlučila iz jednog prostog razloga, a to je bio fakultet koji sam želela da upišem. Naime, Fakultet političkih nauka koji je bio moj prvi i jedini izbor, postojao je samo u Beogradu, tako da nije bilo puno premišljanja. Pre upisivanja fakulteta u Beograd sam dolazila isključivo po potrebi, te ga nisam preterano poznavala. Ipak, imala sam sreću da sam pronašla stan blizu fakulteta, i da mi je kraj bio fino povezan sa centrom što mi je u početku bilo najbitnije. Vremenom, savladaš sve linije gradskog prevoza koje su ti potrebne, naučiš grad i iz ugla pešaka, i shvatiš koliko ništa od toga nije teško. Ono što je meni zapravo bio problem jeste ta neka emotivna strana prelaska u Beograd. Jako sam dugo patila za svojim rodnim gradom, fantastičnim društvom i načinom života koji sam u Aleksincu vodila. Ne znam za Belu Palanku, ali Aleksinac je bio divan grad za odrastanje. Osećali smo se bezbedno, ušuškano, povezano, uz mogućnost da svakog vikenda izlazimo i zaista živimo u skladu sa svojim godinama. Beograd je nametao neki drugi ritam života, i ja sam svojih prvih dve godine studija provela iščekujići vikend kako bih zbrisala za Al, gde bih se ponovo okupila sa starim društvom i nastavila tamo gde smo stali po završetku srednje škole. Vremenom, stekla sam sjajne prijatelje u Beogradu, i počela polako da se sve više privikavam na beogradski način života, koji je podrazumevao mogo manje vremena i mnogo više žurbe. Ali ti nekako i to na kraju uđe pod kožu. Danas, ovaj grad smatram svojim (onoliko koliko to mogu), i ne bih ga menjala ni za jedan drugi. Mogućnosti koje ti pruža da stalno nečemu lepom i zanimljivom prisustvuješ su nemerljive. Ujedno, i ovde se, baš kao i nekad u Aleksincu, osećam bezbedno, i ušuškano. Dakle, sve je do vremena koje protekene i koje ti omogući da se negde i nečemu navikneš. I dalje obožavam svoj Aleksinac, i obožavam društvo odatle, i to mi ništa ne može oduzeti, ali sam podjednako počela da obožavam i Beograd i sve što u njemu imam. Sve ovo ti pišem jer znam koliko je meni bilo potrebno da u tim trenucima čujem ovakve stvari.
      Nažalost, što se tiče doma ne mogu ti puno pomoći, barem ne iz ličnog iksustva, ali iz iskustva svojih najboljih drugarica znam da i taj način života ima puno svojih draži, i da nikako ne bi trebalo da ga otpisuješ. Čak i sama verujem da se pravi studentski život oseti tek ukoliko stanuješ u studentskom domu.
      Eto, draga Kaća, nadam se da sam pomogla, i da će ti barem nešto od ovoga koristiti.
      Ukoliko imaš još koju dilemu, slobodno se javi.
      Najlepše te pozdravljam!!!
      Brana

      1. Brano, ti si divna devojka.
        Ne znam zasita kako mogu da ti zahvalim na ovako iscrpnom odgovoru. Niko im do sada ovakoo nije pomogao. Zaista ti hvala puno.
        Ukoliko se dosetim jos nekog pitanja, javicu se bez ustezanja.
        I nadam se da kada budem dosla u Beograd da cu imati priliku da slucajno sretnem jednu ovakvu blogerku!
        :*

  12. Dobar dan Brano,
    Za vas blog sam saznala iz Bazara. Da ga posetim, najvise me je podstaklo to sto sam procitala da u njemu preporucujete knjige. Pa, zanimalo me sta mlada, obrazovana devojka, savremena devojka cita. A onda sam naisla na vasu preporuku za TV seriju “The wire”! Slazem se da je jedna od najboljih, svih vremena. I vi ste cetvrta osoba za koju sam cula da je gledala i da joj se svidja. Druga sam ja jer je i meni preporucio drug iz Kanade.
    Nadalje cu pratiti vase preporuke. Sto se pozorista tice, tu sam verovatno ispred vas ali videcemo :-).
    Srdacan pozdrav,
    Gordana DS

  13. Draga Brano, nedostaju postovi poput ovog u poslednje vreme! Ocekujem uskoro nove preporuke 🙂

Leave a Reply to Tina Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *