Search
Close this search box.

Priča o nezrelosti, ljubavi i vinu

Kako smo već dobrano zašli u period godine čiji dani mirišu na vino, najpre ono kuvano, koje greje prste, nepce i dušu, te ono slavsko, čuvano za taj važni porodični čin, i na kraju ono omiljeno uz koje se najslađe nazdravlja novim poglavljivma i novim godinama, reših da današnji post posvetim upravo tom specifičnom napitku. Tačnije, mojoj priči o tome kako sam ga zavolela. Činjenica je da sam velikom broju svojih interesovanja našla mesto na blogu, pa smatram da bi bila šteta da ne učinim isto i sa ovim, najsvežijim. Kažem najsvežije jer je do pre samo koju godinu vino za mene predstavljalo misteriju, koju za razliku od svih ostalih misterija koje mi je život ponudio, nisam imala potrebu da razrešim. Naprotiv. Bila sam godinama sa njim na ”Vi” i nije mi smetalo. Prvenstveno, jer ga nisam razumela, kao ni one koji su se divili njegovom ukusu, mirisu, boji. I nisam imala želju da to promenim.

Pripisujem to svojoj tadašnjoj nezrelosti koja je alkoholna pića isključivo povezivala sa večernjim izlascima i provodom. Sve van toga bilo mi je nejasno. I nepotrebno. Bez obzira što sam živela u kući u kojoj se dobro vino cenilo i u kojoj se isto često služilo uz obrok, nisam uspevala da srušim svoju barijeru.

Sve dok se nisam zaljubila. Ne, ne u vino. Već u nekog ko jako poštuje i voli vina. I nekog ko je na najsuptilniji mogući način uspeo da mi ukaže u kakvoj sam zabludi bila svih tih godina te da zauvek promeni moje mišljenje. A da se razumemo, nikada, i naglasiću još jednom, nikada nisam pripadala grupi onih devojaka koje su svoja interesovanja bazirale na interesovanjima osobe sa kojom su u emotivnoj vezi. Naprotiv.

Međutim, u ovom slučaju bilo mi je nemoguće da zanemarim divljenje koje je meni tako bitna i draga osoba, čiji sud neizmerno cenim, osećala prema vinu. ”Možda ja ovde ipak nešto propuštam” motalo mi se po glavi kada god bi mi sa iskrenim divljenjem pričao o novom otkriću i proizvođaču vrednom pažnje. Svaki idući put bila bih za nijansu znatiželjnija da se lično uverim u lepote koje mi je opisivao. Znatiželja je prerasla u istinsku radoznalost a ona u spremnost da konačno vinu dam šansu i zaboravim na svoje glupave predrasude.

02a

Išlo je sporije no što sam očekivala, ali sa vinom se ne može ishitreno i nestrpljivo. Ono zahteva vreme i iskrenu volju i želju da ga upoznate. I da, pričam o njemu kao o osobi, mada je to bila prva stvar koju ranije nisam razumela čitajući tekstove o ovoj tematici. Čudilo me je, čak i nerviralo, što su autori istih stalno posezali za personifikacijom pišući o ovom napitku. A evo me kako danas činim isto. Zašto? Vrlo verovatno jer sam i sama vremenom počela da verujem u to da je vino više od napitka.

Taj osećaj se javio spontano i onog trenutka kada sam uvidela da je ispijanje vina zapravo čitav ritual u kojem se krije toliko različitih slojeva hedonizma koji nemaju veze samo sa osveženjem i načinom da utolimo žeđ. Ne, ovde je po sredi nešto daleko uzvišenije. Nešto zbog čega je toliko pesama i priča ispisano u čast ovog napitka i nešto što je i mene, laika u ovoj temi, nagnalo da napišem ovaj post. Spoznavši taj osećaj, koji je i dalje teško pojasniti i opisati, razrešila  sam sebi i onu misteriju sa početka. I tada sam se ponovo zaljubila. Samo ovaj put u vino. I u činjenicu da u svakom gutljaju istog vi zapravo možete da osetite njegov istorijat. Od ukusa podneblja iz kojeg je, preko mirisa sunca koje je grejalo lozu od koje je nastalo, do zadaha bureta u kojem je odstojalo. Kao da svaki put slušate neku novu i jedinstvenu priču i samo je pitanje trenutka kada će vas sledeća oduševiti.

A izbora je toliko da je oduševljenje zagarantovano. I ne, ono nema isključivo veze sa cenom vina te nemojte biti u zabludi da je ovo hobi za imućne. Daleko od toga. Posebno što se na sve više lokacija u Beogradu može naći izuzetno širok a povoljan izbor vina. U prilog tome ide i vest o skoro otovorenoj vinoteci u hipermarketu Mercator, na Novom Beogradu, gde se može naći više od 200 domaćih vina (iz 41 domaće vinarije), 150 iz regiona i čak 400 iz celog sveta!

Dakle, mnogo je razloga da ne ponovite moju grešku i da ne potcenjujete moć vina. Previše ćete propustiti, i to kažem iz ličnog iskustva. Naravno, mera se podrazumeva i bilo šta što ne bi bilo u skladu sa tim ne treba ni spominjati kao opciju. Bilo bi zapravo nepristojno. Prema vinu i prema svima onima koji su njegovi istinski poštovaoci. A ako ste se već premišljali da se upustite u tu ukusnu i mirisnu avanturu, nadam se da će vam ovaj post doći kao motiv više. Jer, sa ove distance, bez iole dvoumljenja smem da kažem da je spoj ukusne hrane i odgovarajućeg vina verovatno jedna od najsavršenijih kombinacija na svetu.

Kako vi doživljavate ovu temu i kakav je vaš stav prema vinu i onome što ono predstavlja? Čekam vaše komentare i najsrdačnije vas pozdravljam do idućeg posta… Vaša B.

na fotografiji: ukrasna kocka: U&JA;
šibice: Delfi Skver;
sveća: Guerlain;
photos by me
camera used: Canon EOS 6D, lens: 25 – 105 mm, f4.
more information: Canon Srbija
Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

6 Responses

  1. Tako licno i emotivno i iskreno…Nateralo me da se zamislim. Za mene vino, ma koliko bila upoznata sa samom vinovom lozom i procesom proizvodnje jos uvek nije dobilo na znacaju.Volim i konzumiram al uvek imam osecaj da pogresim pri izboru,da li vina ili kombinacije hrane i istog.Moracu jos da poradim na upoznavanju i ucenju o istim. Cin,cin 🙂

  2. U mojoj kuci se i proizvodio savrsen Vranac. Ljubav prema vinu mi je usadjena vaspitanjem,ali je razumijevanje doslo s godinama.A danas mi je omiljeni dio dana i pravi ritual da kad djeca zaspu,mi uz casu vina uzivamo u vremenu koje je samo nase. Ljubav i vino…nista vise nam ne treba.
    P.S.-Preporuke:crno Procorde Selection Plantaze ,bijelo Kovacevic Souvignon, Rose Kabola

  3. HLEB I VINO “Vino je bura, burgija i huk, hleb je nezni tabor, vino je zvonara divovska i gola, prva recenica otpadnika, klik, hleb je bedem bednih, sofra za slepice, i venjak iznad Mrtvog mora, vino je jezik zapaljen, zlatna verizica snova, zazubica koja slatko zanoveta, hleb je pozdrav pabiraka, dobra ikra iz nasusnih mora, vino-srma besa, izmedju dva grada avetinjski zagor, njega u klancu otmes ko nevestu, hleb obretes kao svetu glavu. Onda se stignu te dve snage i bratime njihovi damari pred tobom, u casi, u ponoc: iz modre se pogace biser roni, a cvetna grana po krvi se razmece. U tebi zedj kao guster palaca, ustajes pobunjen ljubavlju i trazis da se pije icveta, preokret ti u usima zvoni. Za stolom strava. So na prstu ucenika, u zoru kada se sve otkriva-ceta spava. ko ce sutra reci u koje se telo hleb pretvara, na kakav nas sabor to poziva vino!” Srdacan pozdrav iz Bijeljine!

  4. Tekst je supeer, mnogo mi se sviđa kako pišeš, ja sam pred kraj očekivala par nekih ličnih preporuka i/ili favorita, to mi je jedino nedostajalo… 🙂

  5. Pre uopste nisam volela vino i cesto sam kao mlada pila mesavinu vina i koka kole.
    To je bilo jako neozbiljno 🙂
    Danas mi nema nista lepse nego sesti i popiti casu dobrog vina, ne razumem se previse u njih i probala sam neka medjutim ne pamtim imena, nije ni vazno.
    Vinska casa, i topli razgovor je nesto sto me bas opusta. Pogotovo sto imam muskarca koji vise voli popiti casu vina zajedno sa mnom nego kriglu piva. To me raduje.
    Divna prica 🙂
    Nagradjivanje kod mene :

    http://fashionovertherainbow.com/mali-poklon-za-vasih-500-lajkova-na-facebook-stranici/

  6. Upravo sam pod bor dobila crno francusko vino. Kako prigodno… Nepogrešiv poklon. Divno, Brano, slažem se s tobom.

Leave a Reply to Mina Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *