Kažu da su jedino promene izvesne u našem životu. Na neke možemo da utičemo, pa biramo da promenimo hobi, posao, okolinu. Sa druge strane, mnoge se dešavaju mimo naše volje. Svetska pandemija definitivno spada u treću kategoriju promena – onih koje nismo mogli ni da naslutimo. Ali, i na nju se polako navikavamo i svoje živote prilagođavamo ”novoj normalnosti”. Međutim, pored pandemije virusa, javlja se i tzv. infodemija, pojam kojim Svetska zdravstvena organizacija naziva sve lažne vesti o Kovidu-19.
Iako neprijatna, pojava lažnih vesti u jeku pandemije je razumljiva. Panika nastaje zbog potrebe da saznamo kako se ponašati u potpuno nepoznatoj situaciji. Zato se svaka informacija za koju mislimo da je od pomoći munjevito širi. Retko se postavlja pitanje o tačnosti jer nam je lakše da se oslonimo makar i na neistinu, nego da živimo u neizvesnosti.
”Kako nije istina? Pa pisalo je na internetu.”
Nekada su vesti prenosili samo zvanični mediji. Danas to rade i portali, forumi, blogovi, ali i svako ko ima pristup nekoj društvenoj mreži. Sve je teže utvrditi izvor neke vesti i njene ciljeve, pa se često susrećemo sa online lažima koje izgledaju pouzdano. Kada neku vest podeli većina naših prijatelja, nekoliko javnih ličnosti, neki portali, mi verujemo da je neko od njih sigurno proverio tačnost informacija, pa samouvereno vest prosledimo dalje.
Sećate se priče o slonovima koji su upali u selo u ruralnoj kineskoj provinciji Junan i nakon što su popili previše alkoholnog pića koje su tu pronašli, onesvestili su se u bašti?
”Dok ljudi drže međusobnu distancu, 14 slonova je upalo u selo u provinciji Junan, tražeći hranu. Na kraju su dospeli do vina koga su se napili i tako pijani zaspali u obližnjoj bašti”, glasila je priča, a fotografije koje su je pratile su bile toliko simpatične da su ubrzo postale viralne. Mislim da su svakom ko ih je video izmamile ogroman osmeh. Međutim, ako je nešto na internetu previše dobro da bi bilo istinito, onda verovatno i nije istina, što se ispostavilo i za ovu priču.
Local authorities in Menghai County, Yunnan deny rumors that a herd of #elephants drank 30kg liquor and passed out in a tea garden. The fact is that elephants went downhill and intruded into villagers’ homes, causing damages. https://t.co/ASpVmE2PYq pic.twitter.com/VTazTsO9up
— The Paper 澎湃新闻 (@thepapercn) March 17, 2020
Druga priča, nastala u istom periodu (izgleda da nam je mart jako podsticao maštu) kaže da je zbog situacije sa karantinom priroda počela da se obnavlja, pa su se tako u Veneciju vratili delfini kojih nije bilo decenijama. Ali, brojne fotografije i video snimci koje su mnogi od nas oduševljeno delili, u stvari su nastali 750km od Venecije, u Sardiniji, gde su delfini slobodno plivali i pre karantina.
Zašto ljudi toliko žele da veruju da su ove priče tačne? U periodu kada je ova situacija još uvek bila nova za nas, svi smo bili preplašeni, bombardovani lošim vestima, okruženi lošim slutnjama, anksioznošću i očajnički smo tražili lepe vesti. Nije nam bilo toliko bitno da li su istinite.
Međutim, širenje neistine, bez obzira na to koliko bila neškodljiva i simpatična, čini da se ljudi osećaju još nesigurnije i nepoverljivije. Kada je National Geographic objavio demant vesti sa delfinima, javili su se besni čitaoci koji su taj potez uporedili sa razočaranjem srećnog deteta, koje je do pre par momenata sedelo u krilu Deda Mraza, a onda saznalo da Deda Mraz nije stvaran. Rekli su da im je taj tračak pozitivnog mnogo značio i da je jednostavno trebalo da ih puste da u to veruju. Mi ipak mislimo da su od lepih vesti o životinjama lepše istinite lepe vesti o životinjama! Zato vam ostavljamo da pogledate predivne bebe orangutana, pročitate neobičnu ljubavnu priču ili vidite koje su se to životinje stvarno vratile nakon 30 godina.
View this post on InstagramA post shared by Under 25 Dictionary (@under25dictionary) on
Sada kada nam se raspoloženje malo popravilo, da vidimo – šta su uopšte lažne vesti?
Vesti koje su delimično ili potpuno izmišljene, a pritom su nepotrebne i/ili štetne. Propaganda, dezinformacija, spin, pseudonauka, teorija zavere, klikbejt – sve su to termini koji se povezuju sa lažnim vestima. Neke vesti su očigledno lažne i društvene mreže razvijaju način da ih uklone i blokiraju. Ipak, puno problematičnije su one delimično protkane istinom. Možda se sada, kao i mi, pitate – zašto bi iko izmišljao lažnu vest, naročito ako od nje nema ama baš ništa?
Da bismo bolje razumele kako ovakve vesti dobijaju svoju publiku, malo smo razmišljale o tome kako je nastala većina neproverenih vesti u prethodnom periodu.
Sarkazam ume da bude interesantna polazna tačka za nastanak lažnih vesti. Prisetimo se samo kada je pre nekoliko godina Njuz.net objavio da je na letovanju u Egiptu čovek iz Srbije slučajno usmrtio ajkulu dok je skakao u vodu. Danas je ovaj portal izuzetno popularan i čim vidimo njihov logo znamo da možemo da očekujemo neki satiričan tekst. Tada to još uvek nije bilo jasno i mnogi su tu vest preneli kao apsolutno istinitu.
Tako se vest pod naslovom ”Srbin ubio ajkulu ubicu u Šarm el Šeiku’‘ našla na naslovnoj strani jednog makedonskog časopisa, koji je objavio ne znajući šta je Njuz.net i da to uopšte nije prava vest. Tih je dana u egipatskom letovalištu ajkula zaista povredila četvoro i usmrtila jednog turistu. Deo u kojem je ”jedan srpski turista usmrtio ajkulu tako što je pod dejstvom alkohola skočio na nju sa litice”, svakako nije istinit. Ali, vest se raširila po regionu, a kada je prevedena na engleski, tek tad je nastao haos. Pojavila se na raznim sajtovima: od arapskih i kineskih do američkih. To je otišlo toliko daleko da su na kraju ruski fizičari pravili grafikone da dokažu da je moguće da čovek na taj način ubije ajkulu.
Iz ovog primera učimo da možda ipak nije najpametnije verovati svemu što vidimo, pa čak ni skrinšotovima nepoznatog porekla za koje se tvrdi da su “100% pouzdani”, jer poslala je nečija “tetka koja radi na VMA” ili “drugaričin brat koji radi u Kini”.
Ako verujemo skrinšotu sa društvenih mreža, onda treba da razmislimo o načinu na koji konzumiramo informacije sa interneta. Ali to ne znači samo da ne treba da verujete tuđoj tetki. Ne verujte čak ni svojoj. Ne zato što ona voli da širi neistinu već upravo zato što želi da bude od koristi i misli da radi dobru stvar. Sva ta nesigurnost koja okružuje virus stvorila je plodno tlo za teorije zavere.
U prethodnom periodu svi smo imali priliku da čujemo bar jednu uznemirujuću glasovnu poruku koja se proširila baš zato što su je zabrinuti ljudi podelili sa članovima porodice i prijateljima. Ali, ni broj deljenja, ni dobre namere ne čine tu istu poruku istinitom. Lažna priča mutnog porekla u kojoj se tvrdi da je prva volonterka koja je primila britansku vakcinu umrla, kružila je u velikim anti-vakserskim i grupama za teorije zavere. U pitanju je bila potpuna fikcija.
To je jedan od načina na koji se teorije zavere o 5G mreži trenutno šire internetom. U mom slučaju, FB Messenger je prepun porukama mojih starijih rođaka koji ih zabrinuto prosleđuju, želeći time da me zaštite i informišu. Ne rade to samo vaša tetka, mama ili ujak. Skorašnje istraživanje Rojtersa pokazalo je da poznate ličnosti igraju ključnu ulogu u širenju lažnih vesti, teorija zavera ili kontroverznih ideja.
https://www.instagram.com/p/B_C0rF1l9x-/?igshid=kz639pu9b32v
Zanimljivo je da neretko dezinformacije dolaze od naizgled pouzdanog izvora, eksperta iz oblasti – lekara, profesora ili medicinskog radnika. Domaći Twitter je, nažalost, pun ovakvih primera i ljudi kojima diploma medicinskog fakulteta nije pomogla da šire tačne informacije, već su izvor dezinformacija, a ljudi im veruju, jer ”pa on je doktor!”
Do pre nekoliko meseci nisam bila osoba koja se sa bilo kime raspravlja na internetu. Mislila sam – ako osoba nije dovoljno informisana, ne razmišlja logično i ne daje šansu tuđem mišljenju, te ne ume da se argumentovano raspravlja, neće mu pomoći bilo čije iznošenje činjenica. Šta se promenilo? Shvatila sam da postoje ljudi koji svoje teorije, ma koliko bile smešne, banalne i neutemeljene, uporno promovišu i na taj način privlače masu ljudi koja nije dovoljno obaveštena i unose joj sumnju. Ako prisustvujem nekom javnom širenju panike i neistinitih informacija, moja je dužnost da to istaknem i kažem zbog čega mislim da je pogrešno. Ako ni zbog čega drugog, onda da pokažem da postoji i drugačiji način razmišljanja. Smatram jako sebičnim stav ljudi, koji su imali tu privilegiju da budu obrazovaniji i osvešćeniji, da ne dele informacije i ne pokušavaju da pomognu, već se isključivo podsmevaju ljudima koji imaju pogrešne informacije. Iako najveću odgovornost za laži na internetu imaju oni koji su ih proizveli, ni mi koji ih nesvesno širimo nismo u potpunosti oslobođeni krivice.
Ekipa ljudi sa Instagram profila Saznaj i razaznaj nas je edukovala o medijskim manipulacijama i kroz simpatične ilustracije nam razjasnila pojmove poput: propagande, klikbejta, cenzure.
https://www.instagram.com/p/CCJmF94pn6E/
Zašto nas niko nikada nije naučio da proveravamo lažne vesti i kako da to uradimo?
Nekad smo jednostavno lenji. Brdo informacija nameće nam da skeniramo samo naslove ili deo vesti, a čitamo samo one najsenzacionalnije (i to površno). To je opasno, jer su često lažne vesti one koje su catchy i pogodne za deljenje. A najveća vrednost na internetu je biti prvi u pronalasku i deljenju neke vesti. Ako izuzmemo lenjost, većinu vesti je prilično lako proveriti.
Proverite sadržaj
Ako se u tekstu spominju brojke, studije, izvori, posetite stranice na koje se pozivaju i proverite piše li tamo ono što se u tekstu pominje.
Proverite fotografije
Ako u obrnutu Google pretragu ili sajt TinEye ubacite fotografiju koju želite, možete dobiti informacije sa kog izvora na internetu originalno potiče, gde je objavljivana i da li je na njoj nešto izmenjeno.
Proverite ko je objavio vest
Jeste li ikada čuli za tu stranicu ili sajt? Da li su imenom i prezimenom navedeni novinari, urednici i sagovornici u tekstu? Možete li na internetu pronaći informacije o autoru? Ako ne možete otkriti ko je napisao vest ili nema detaljnijih informacija o njemu, verovatno je reč o lažnoj vesti.
Razmislite pre nego što podelite
Razmislite i o kontekstu u kom je pisana. Neke stranice koriste satiru kako bi komentarisale aktuelnosti, ali to nisu vesti. Obratite pažnju na to kada je vest objavljena. Proverite vest kod drugih izvora. Na kraju, razmislite šta vas je privuklo da pročitate – naslov, informacije ili činjenica da je neko podelio tu vest s vama?
Na sajtovima fakenews.rs, cenzolovka.rs, raskrikavanje.rs, istinomer.rs možete pronaći mnoštvo vesti koje su njihovi autori proveravali, ali i savete kako da sami lakše prepoznajete neistinite vesti.
View this post on InstagramA post shared by Ruth Burrows (@ruthburrowsillustration) on
Na kraju ćemo zajedno odraditi jednu vežbu:
Prethodnih nedelja je bio aktuelan video u kome vidimo avion u niskom letu koji ispušta nekakvu crvenu supstancu. Na Twitteru se pojavio komentar da je u pitanju avion koji leti iznad Pešterske visoravni i da ispuštajući crveni gas, truje vazduh. Ovaj video pojačava strepnje o biohemijskom ratu i teorije zavere kako virus ne postoji, već je u pitanju otrovna supstanca koja nam razdire organizam. Ma koliko bili racionalni, nije nam svejedno kad ovo vidimo. Ali pošto ne želimo da ostanemo poluobavešteni, započinjemo mini istraživanje.
Pokušavamo da nađemo odgovore na ova pitanja: Da li znamo izvor ovog videa? Ko ga je snimio? Gde je snimljen? Na kom portalu je objavljen? Koristimo Google i kucamo ključne reči poput airplane, drop, red, i pogledajte šta pokazuje pretraga. Iskoristite još neke od stvari koje smo pomenule kao načine da pronađete šta je tačno.
Sigurni smo da će rezultat do kojeg ćete doći postati dobar podsetnik da se u ovakvim i sličnim situacijama vodite parolom:
One Response