Ako mislite da je dejting danas posebno komplikovan, niste sami. Skoro 50% Amerikanaca dijeli ovo mišljenje, te smatra da je dejting postao značajno teži u poslednjih 10 godina. Činjenica da ne morate napustiti kuću da biste upoznali novu osobu, već je online dejting sve zastupljeniji, promjena i odučuvanje rodnih normi, udruživanje žena i razmjena iskustava, samo su neki od razloga zašto se dejting kultura prodrmala, i zašto se svi osjećamo pomalo izgubljeno u njoj. Odatle i naš motiv da se ovom temom detaljnije pozabavimo.
Previše prilika?
Svi znamo barem jedan par koji se upoznao na Tinderu i uspješno započeo svoju vezu na ovoj popularnoj aplikaciji za upoznavanje. U današnjem digitalnom dobu, gdje susreti licem u lice nisu nužni za upoznavanje, platforme kao što je Tinder postale su ključno sredstvo za povezivanje ljudi. Vjerovali ili ne, Tinder je zapravo dosta mlada aplikacija, nastala tek 2012. godine. Ipak, znatno je uticala na dejting kulturu.
Jedan od izazova online dejtinga je paradoks izbora, pa su ljudi skloni da traže “bolju ponudu” – kao da je dejting brzinski šoping. To može dovesti do površnih procjena ljudi i zaboravljanja važnijih aspekata koji mogu biti ključni za povezivanje sa drugom osobom.
Šta ti donosiš vezi?
Način na koji ljudi ponekad opisuju dejting, meni više zvuči kao da žele poslovnu transakciju, a ne partnerski odnos. To me podsjeća na teoriju seksualne ekonomije koja flertovanje između muškarca i žene posmatra kao bukvalno tržište. Na tom tržištu, žene prodaju seks, a muškarci ga kupuju neseksualnim resursima.
Slično tome, kad su i veze u pitanju, potencijalni odnosi se gledaju kroz ekonomska sočiva, gdje je jedna strana kupac, a druga trgovac, pa “nude” šta imaju u “ponudi”. U pomenutoj teoriji, ideja je da je seks ženska kontrolisana roba, a da muškaraca kupuju seksualne usluge od žena nudeći zauvzrat ,“širok spektar dobara”: ljubav, posvećenost, pažnju, zaštitu, promocije na radnom mestu, kao i novac.
Naravno, ova teorija je kritikovana od strane psihologa, ali i feministkinja, kako zbog nedokazane pretpostavke da žene imaju manji libido, tako i zbog mizoginije na kojoj je bazirana. Međutim, neki se i danas rado pozivaju na ovu teoriju i slična razmišljanja. A pored toga što ima ljudi koji zaista ovako gledaju seksualne odnose, tako gledaju i ljubavne odnose sa ženama uopšte.
Muškarci se možda ponekad osjećaju da ne treba da uđu u vezu jer misle da nemaju šta da pruže, ili žene očekuju da im to pruže. Npr. nemaju auto, nemaju dovoljno dobar posao, ne izgledaju kako misle da treba da izgledaju, nemaju dovoljno novca, nisu dovoljno radili mentalno na sebi, pa čekaju trenurak kad će biti sa sobom na dobrom mestu da uđe u vezu. Ali ako čekamo trenutak da se osjećamo savršenim – da li ćemo ikada ući u vezu, i zašto bi se očekivalo od bilo koga da bude savršen i ima sređen cijeli život, svakako ćemo se mijenjati, rasti i učiti kroz odnos sa drugom osobom.
Kriza singl muškaraca ili šta se desi kad žene povise standarde
“Prvi čin nasilja koji patrijarhat zahtijeva od muškaraca nije nasilje prema ženama. Umjesto toga, patrijarhat zahtijeva od svih muškaraca da se upuste u akt psihičkog samosakaćenja, da ubiju emocionalne djelove sebe.” Bell Hooks
Žene obično nose sav emocionalni teret u vezama. Ne znam kad sam prvi put to primijetila, ali vidim ponavljajući obrazac u tome kako su moje drugarice te koje iniciraju teške razgovore u vezama ili kako su žene iz moje porodice bespovogorno odgovorne da same organizuju sve rođendane, spremaju hranu za Božić i organizuju odlazak na more.
Ipak, znam da je spoznaja da ne moram imati takav odnos ako ne želim za mene bila mala revolucija. Tu revoluciju možda naše bake nisu uživale (znam da moja sigurno nije), a daje mi čvrst oslonac koji se krije u riječi izbor. Ovo nisam shvatila samo ja, već mnogo djevojaka i žena koje danas traže emocionalno dostupne muškarce koji podjednako rade na vezi kao i one.
Potraga za partnerom koji može da razgovara o osjećanjima podjednako vješto kao o omiljenom filmu, igrici ili sportisti, dovodi do interesantnog trenda: porast broja singl muškaraca. Američko istraživanje Pew Research Centra objavljuje podatke da je skoro 34% žena i 63% muškaraca singl, što je najviše singl muškaraca u poslednjih 30 godina.
O ovom disparitetu treba da se priča – ali ne da bi se taj jaz još produbljivao, već da bi se ljudi ohrabrili da stupaju u značajnije, kvalitetnije odnose i prigrgle važnost prepoznavanja i regulisanja emocija, ma šta im rodne uloge diktirale.
Muškarci, čvrst stisak ruke nije potreban. Žene traže emocionalnu dostupnost.
Sing si zbog patrijarhata
Uz porast singl muškaraca, posljedično se i procenat seksualno aktivnih Amerikanaca znatno smanjio. Oko 30% mladih muškaraca prijavilo je 2019. da nisu imali seks u prethodnoj godini, u poređenju sa oko 20% mladih žena.
Žene su danas obrazovanije od muškaraca, iako im je do prije dva vijeka bilo zabranjeno da se formalno obrazuju. Izborile su se za pravo glasa, vidljivije su u društvu, i umrežavaju se. To znači da žene pričaju, slušaju, i dijele svoje priče, i shvataju da ne moraju da ponavljaju ono kroz šta su prolazile njihova majke i bake.
Stoga nije neobično da najnovija istraživanja pokazuju da su mlade žene sve liberalnije, dok mladi muškarci ostaju konzervativniji. Ovakav disparitet kreirao je nikad veću razliku u stavovima između mladih muškaraca i žena:
- U SAD-u, žene između 18 i 30 godina su 30% liberalnije od muskaraca, a ta podjela je znatno porasla u poslednjoj deceniji.
- Mladi muškarci (16%), češće nego stariji muškarci (13%), misle da je feminizam donio vise lošeg nego dobrog.
- Iako većinom smatraju da ima negativan uticaj, svaki peti mladi muškarac (18-29 godina) gleda pozitivno na uticaj Andrew Tate-a, kontroverzne javne ličnosti koja se popularizovala kroz mizogine stavove.
- U Njemačkoj su Gen Z žene za oko 30% liberalnije od Gen Z muškaraca, a mlade Britanke su za oko 25% liberalnije od mladih muškarca.
- Na izborima u Poljskoj 2023. skoro polovina muškaraca između 18 i 21 godinu glasala je za krajnje desničarsku partiju, dok je za istu glasala samo šestina mladih žena.
Zato bih izazvala ideju da je u pitanju kriza “usamljenih, singl muškaraca”, kako je nazivaju mediji, već da je u pitanju kriza muškaraca koji pokušavaju da održavaju zastarele rodne norme. Kada muškarci svjesno biraju ne raditi na sebi, bez samorefleksije, a uz održavanje svih patrijarhalnih pravila koji ugrožavaju žene (a i njih) – od emocionalne zatvorenosti inipodaštavanja svega što se smatra “ženskim”, preko objektiviziranja žena, pa do relativizacije nasilja, dok žene preispituju sve navedeno, stvara se jaz. A taj jaz se ne može suzbiti bez volje i mnogo odučavanja.
U čemu je tačno problem?
Muškarci slušaju muškarce kada je reč o ženama. Muškarci slušaju i imitiraju način na koji njihovi drugovi pričaju o ženama. Ne preispituju načine na koji se njihovi očevi, stričevi i ujaci ponašaju prema ženama. Muškarci slušaju muške podkaste da čuju šta žene žele. A kad žene kažu šta zapravo žele, ne slušaju ih, misle da ipak to malo preuveličavamo. Okreću se isključivo drugim muškarcima za savjet.
Emocionalna inteligencija preduslov je za svaki zdrav i kvalitetan odnos. Učeni od malih nogu da je svaka emocija slabost i sramota, nešto što pripada samo ženama, muškarci obično imaju problem sa ovim dijelom svog identiteta. Dolazi do toga da žene jasno komuniciraju šta žele, ali ne nailaze na razumijevanje sa druge strane. Odupiranje muškaraca da preispitaju rigidne nametnute norme i čuju šta im žene pričaju, dovodi do toga da žene odlučuju da manje ulažu (ili ne ulažu uopšte) u odnose sa muškarcima koji ne pokazuju interes za emocionalnu otvorenost, pristup i ranjivost.
Veza je vještina
Život obično posmatramo kroz set društveno konstruisanih faza koje treba popunjavati redom: škola, posao, brak. Da je život mnogo kompleksniji i nepredvidiji od toga, saznajemo sami. Kad bih slušala kako ljudi opisuju ovu treću fazu (iliti “samo se ti dobro udaj”), nikada u sebi nije sadržala kompleknost ljudskih odnosa. To je nešto što se samo podrazumijevalo i što se dešavalo samo od sebe. U stvarnosti, ne završava se bajka tako što dođe princ na bijelom konju.
Možda tvoj princ više liči na Kena koji sa svojim konjem želi da napravi malo patrijarhalno carstvo jer je gledao previše redpill podkasta. Možda ne želiš ili nemaš princa uopše. Možda ne želiš princa već princezu. A možda sa tvojim princem moraš da iznova, u nebajkovitom stilu, komuniciraš potrebe, želje, i probleme.
Svaki odnos treba posvećenosti, rada, i emocionalne otvorenosti da bi bio ispunjujući. Muškarci se socijalizuju da ne identifikuju svoje potrebe, da ne razgovaraju iskreno, otvoreno i ranjivo sa ženama (i uopšte). A ako nisi u dodiru sa sobom, kako možeš biti u dodiru sa drugim? Ako ne prepoznaješ svoje emocije, kako možeš znati kako reagovati u skladu sa emocijama drugih? Kada potiskuješ toliko djelova sebe, kako možeš ostvariti dubok odnos sa drugom osobom?
Sa druge strane, žene su ponekad socijalizovane da je najvažnije da imaju partnera – pa čak i kad ih ta veza ne ispunjava i troši, važno je da sve to lijepo izgleda “spolja”. Pitanje o momcima, udajama i djeci vjerovatno dobijamo na svim porodičnim okupljanjima, dok sva naša druga dostignuća i uspjesi padaju u drugi plan ili se ne spominju uopšte.
Šta se za to vreme dešava s prijateljstvima?
Fokusiramo se na romantične odnose kao ključne izvore sreće. Međutim, u žurbi ka ljubavi, možemo zaboraviti još jednu vrstu dragocjenih odnosa – naša prijateljstva. Sa ovim se naročito muče strejt muškarci – prema YouGov istraživanju iz 2019. godine, čak svaki peti muškarac nema bliske prijatelje.
Osim što je prijateljstvo važno za (mentalno i fizičko) zdravlje, podsjeća da postoje brojni odnosi u životu iz kojih možemo dobijati podršku, razgovor, druženje, te da za to nisu jedini način ljubavne veze. Prijateljstva pružaju priliku za razmjenu različitih perspektiva, iskustava, daju priliku za lični rast i razvoj.
A nedostatak prijateljstava zapravo može uticati i na romatične veze jer muškarci očekuju od svoje partnerke da ispunjava sve njihove emocionalne potrebe, pa se tako prekomjerno optereti veza.
Većina nas je prva generacija žena u svojoj porodičnoj lozi koja istinski može da bira partnera, ali i da li ćemo biti u vezi ili singl, da li ćemo se udati ili ne, razvesti, ili imati djecu. Gorak osjećaj zbog svih žena prije nas koje nisu imale mogućnost da žive život kakav žele, ali i oslobađajući zbog slobode koju nosi. Zato nam želim da naše odluke budu snažne, promišljene i nježne, odluke na koje bi naše pretkinje bile spokojne i ponosne.
