Search
Close this search box.

Modna nervoza i kako je prevazići

Nikada nisam bila preterano veliki fan Ane Vintur, njene pojave i stavova, međutim umem često da citiram jednu od njenih izjava iz filma ”September Issue”: ”Postoji nešto u modi što čini ljude nervoznim. Često primećujem da je se plaše. Iz tog straha ili nesigurnosti, oni je odbacuju”.

Akcenat stavljam na reč nervoza. Čini mi se da ona najkonciznije i najpreciznije opisuje odnos velike većine prema modi. Nervoza koja je praćena (pod)smehom koji se nazire u očima i u uglu usana i potcenjujućim tonom glasa, dok je u osnovi svega (uglavnom) određena doza nesigurnosti i straha.

I mada se sama nikada tako nisam osećala, mogu da razumem one koji jesu. Moda je predugo imala elitistički karakter. Predugo je bila rezervisana za određene krugove, koji su modi davali dozu arogancije i pretencioznosti, prezentujući sebe kao odabrane, a sve ostale kao odbačene. Nesigurnost i strah ”odbačenih”, maskirani u ismevanje i prezir, bili su logičan rasplet događaja.

Srećom, internet je promenio sve. Prvenstveno pojavom modnih blogova i razvojem društvenih mreža. Oni su modu učinili prizemnom, dostupnom, otvorenom za sve i svakog, bez obzira na godine, kilažu, društveni položaj i raspoloživ budžet… Umesto perfektnih lica sa stranica magazina, glumica i pop zvezda, svet je dobio nove modne heroine – ”devojke iz komšiluka”, koje su uz malo mašte, truda i volje stvarale jednu novu modnu scenu, koja je vrlo brzo počela da inspiriše i onu originalnu. Sa svakom novom godinom ta promena je postajala vidljivija i intenzivnija. Otud danas, dobar deo nas (ja prva!) modnu inspiraciju isključivo traži na Instagramu, Pinterestu, omiljenim blogovima ili ”Street Style” sajtovima. Tamo gledamo ”obične” devojke i momke kako se modno poigravaju, dajući nam ideju i samopouzdanje da i mi možemo nešto slično. Moda je, dakle, prestala da bude bauk.

01

Makar je tako ako posmatramo stvari u globalu. Nešto je komplikovanije kada ih svedemo na pojedinačne primere. Lično, i dalje srećem mnogo, mnogo devojaka koje imaju strah da se iole odvaže u pogledu svoje odevne kombinacije. Primećujem njihovu želju i radoznalost, ali ne i volju, jer ”šta ako pogrešim”. I uvek se rastužim nad ovakvim stavom, jer i da pogreše, reč je samo (i u ovom slučaju reč ”samo” posebno podvlačim) o modi. Sa druge strane, ne mogu da ih krivim. Živimo u površnom svetu u kojem nam se karakter i ličnost procenjuju na osnovu cene outfita koji smo odabrali ili na osnovu njegove uklopivosti u aktuelne trendove. Sve što štrči van tako zadatih okvira, po defaultu je neprihvaćeno. Te i kada se neko osmeli da se modno poigra, to mora biti u okvirima zadatih standarda, koje u poslednje vreme uglavnom plasiraju ličnosti slavne iz pogrešnih razloga. I onda ponovo ona nervoza, ponovo strah i kao posledica svega odustajanje, povlačenje u sebe i u modnu ilegalu. Jer, ”bolje da se ne ističem no da se ne uklapam”.

Jedno vodi drugom, a ovo drugo vodi činjenici da su nam ulice prepune uniformisanih devojaka. I da, slažem se, nije to razlog za bogzna kakvu sekiraciju, pogotovo u zemlji gde su mnogo veći problemi na meniju. Ali to takođe nije razlog da se na istu temu ne popriča, ne prodiskutuje i ne ponudi kakvo rešenje. Jer, ovaj problem jeste mnogo dublji no što se u prvi mah čini i ima direktne veze sa osećajem samopouzdanja, samostalnosti, snage i moći, koji se ženama u ovoj zemlji tako često i tako bezobrazno osporavaju. I zanimljivo, ovde ne mislim samo i isključivo na odnos dva pola, već i na opstrukcije unutar našeg, ženskog pola. Jer, da se ne lažemo, u pogledu ove teme, posebno u domenu komentarisanja tuđeg stila, nije baš da opravdavamo epitet ”nežniji” pol. Šta više, umemo da budemo verbalno poprilično brutalne. Kako onda i da ne bude one nervoze pored toliko otežavajućih okolnosti u vezi sa nečim što bi trebalo da bude čisto zadovoljstvo?

Da, teško pitanje… Ali srećom, ima odgovora. Mada nije lak niti jednostavan. Prvi deo tiče se spoznaje da moda nije rezervisana ni za koga posebno, već da je bila i biće deo svakodnevnice svakog od nas. Naravno u onoj meri u kojoj mi to dozvolimo. Dakle, moda nije povlastica, ona je pravo. Ponoviću: svakog od nas. I nema razloga da zazirete od nje misleći kako niste dovoljno kreativni/kul/urbani da biste se njome bavili.

Ukoliko ne znate kako, pogledajte kako to rade oni vama slični: blogeri. Čim ste ovde verujem da ste već otkrili svet bloginga, ali dobre modne inspiracije nikada dovoljno te se slobodno jednom nedeljno bacite u potragu za novim izvorima iste (sajtovi poput Chictopia, Chicisima i Stylegawkera su odličan način da sebi olakšate potragu).

02

Treći i najvažniji deo odgovora tiče se rada na sebi. Ali  ne u pogledu vašeg stila, već u pogledu vašeg samopouzdanja. Razmislite u kakvoj je formi. Ima li potrebe jačati ga? Gde škripi i zašto? Kada nađete odgovore na sva ova pitanja krenite sa treniranjem svog samopouzdanja. Na internetu vas čeka mali milion načina za to. Jedan od njih sam i sama obradila u tekstu koji sam posvetila samopouzdanju, mojoj borbi da ga povratim i mojim predlozima kako da učinite isto.

Kada osetite da je i u tom pogledu došlo do napretka, vreme je da se i konačno obračunate sa modnom nervozom. Jednostavno, ne obazirite se. Vodite se svojim unutrašnjim osećajem i birajte isključivo ono što vi istinski doživljavate kao deo vaše ličnosti i stila. Koga birga da li je to u trendu, da li je skupo ili jeftino, da li će se ikome drugom dopasti… A ako vam ovaj poslednji momenat jeste bitan: evo malog saveta. Skoknite do sajtova koje sam vam već spomenula kao odlične izvore modne inspiracije. Da, sajtovi poput Chictopia, Chicisimo i Stylegawker. Na njime devojke iz celog sveta ne samo da tragaju za modnom inspiracijom već i dele svoje outfit kombinacije i komentarišu tuđe. Reč je o izuzetno prijateljski nastrojenim zajednicama, gde svako želi da na ovaj ili onaj način doprinese popularizaciji mode i blogova. Dakle, nema bojazni od negativnih komentara ili negativnih reakcija bilo koje vrste. Objavite neku od svojih outfit kombinacija i zatražite mišljenje zajednice. Svakom novom fotografijom videćete kako vam je lakše i prijatnije da iskazujete svoj modni stav.

Isti osećaj vam može pružiti i Instagram, koji je postao prava riznica modne inspiracije, ali i vrlo fin način da ojačate svoje modno samopouzdanje. Koliko ima istine u tome svedoči i aktuelna i poprilično zapažena akcija brenda C-THRU, koja se ”odigrava” na Instagramu, a koja za cilj ima pružanje podrške i podsticaja devojkama i ženama da se osmele i kroz svoju modnu kombinaciju pokažu svoj stav. Cilj je fotografisati outfit kroz koji ne iskazujete samo svoje modno umeće već  i stav prema modi, životu, kreativnosti, i deljenjem te fotgorafije na svom Instagram profilu uz hashtag potpise #cthrumakeastatement#cthruserbia, pružite podršku i drugim damama da se osmele, učine isto i time prevaziđu svoju modnu nervozu. Kao dodatni podsticaj tu su i izuzetne nagrade za one najkreativnije i najhrabrije: šoping vaučer u iznosu od 500 evra, i moju malenkost za ličnog šoping-asistenta, Tailor made designer odeću u iznosu od 300 evra i vaučer za kupovinu odeće od 150 evra u radnji H&M.

Da zaključim: modna nervoza je česta i poprilično opravdana, ali to nikako ne znači da je treba ”gajti” u sebi. Pored svih stega i ograničenja sa kojima nas svakodnevnica suočava, nije potrebno da sebi stvaramo nove. Život je kratak za sputvanja ovog tipa, zato se razmašite, koliko vas modne misli nose i uživajte u modnoj slobodi kojom se naše mame i bake nisu mogle pohvaliti. I jednom za svagda naučite da nije važno šta će svet reći. On će i onako samo pričati o sebi, nikad o vama. Do idućeg posta, budite mi hrabre i odvažne, u modnom ali i u svakom drugom smilu. Vaša B.

photos by me
camera used: Canon EOS 6D, lens: 50 mm, f 1.4
more information: Canon Srbija

*ovaj post je urađen u saradnji sa C-TRHU Srbija

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

15 Responses

    1. Draga Andrijana,
      tako mi je drago da to čujem!
      Nadam se da će imati uticaja! Veeeliki pozdrav šaljem!!!
      Brana

  1. Bravo za temu!!! Mislim da su ovakvi tekstovi izuzetno korisni, pre svega mladim devojkama koje još nisu izgradile svoj stil, plaše se da ne strce u društvu, volele bi da modno eksperimentisu, ali oblače se i dalje uniformisano iz straha da ne ispadnu smesne. Ili, još gore pronalaze lose modne uzore medju neukusno odevenim reality zvezdama ili sl.
    I sama se trudim kroz blog da prenesem pozitivan primer kroz ženstvene i uglavnom damske kombinacije koje mi najbolje leže, ali nikako monotone, vec začinjene interesantnim modnim detaljima. Podržavam kreativnost i originalnost, prihvatam trendove u meri koja odgovara mom senzibilitetu i zahvaljujući blogu koji vodim vec dve godine i sama sam mnogo slobodnija i samopouzdanija kako u modnom tako i u svakom drugom smislu. Uvek je bilo i biće kako pozitivnih komentara, tako i onih drugih, ali uspeli smo upravo onda kada postanemo svoji i jedinstveni, nesebično delimo sa drugima, gajimo prave životne vrednosti i znamo da uživamo u svakodnevnici.

    Veliki pozdrav draga blogokoleginice koju veoma poštujem i čije postove uvek rado čitam 🙂

    Cmok,
    Ivana

    http://bambolai.blogspot.com

    1. Draga Ivana,
      neizmerno hvala na divnim rečima! Jako mi je drago da se slažemo i razumemo! Uzvraćam pozdrave i želim sve najbolje u daljem blogerskom radu! 🙂
      Brana

  2. Odličan tekst! Ja spadam u grupu onih modno nervoznih ili plašljivih devojaka koje se ne usuđuju da tako lako promene nešto u svom stilu oblačenja. Tvoj tekst me je svakako inspirisao da krenem da se menjam po tom pitanju i veliko hvala na tome. <3

    1. Draga Sandra, nema na čemu! Biće mi i više nego drago ako ovaj post bude iole uticao da promeniš svoj stav prema modi! Veeeeeeliki pozdrav šaljem i samo napred!!!
      Brana

  3. Na žalost sve bi to o modi plasirano kroz “devojke iz komsiluka” imalo da smisla da su one ostale to što su originalno i trebale da budu. Umesto toga one su postale promoteri raznih brendova, plaćeni reklamni agenti u liku “jedne od nas” – moderni model marketinga. Ni vi draga Brano niste izuzetak od toga. I ovaj post je sponzoriše kao i mnogi drugi. Razumem potrebu da se naplati svoj trud ali onda i priča sa početka o devojkama iz komšiluka gubi smisao. I dalje smo mi, potencijalni kupci, ovde da bismo bili lovina raznih brendova. Pozdrav

    1. Draga Dragana,
      ne mogu da kažem da mi ne bude žao kada postovi poput ovog, u kojima zaista ostavim deo sebe, navedu nekog na komentar poput tvog. Pogotovo što ne mogu da nadjem sponu izmedju onog što sam želela da kažem i onoga što si ti zamerila. Ne znam zašto bi činjenica da je neko napredovao i razvio svoj posao, toliko da sada živi isključivo od njega i ima svoju malu firmu i tim, a uz to se iz petnih žila trudi da nikada ne naruši poverenje svojih čitalaca, na ikoga trebalo da deluje obeshrabrujuće. Zar je trebalo da ostanemo na nivou blogovanja od pre šest godina da bi nas iko shvatio ozbiljno? Iskrena da budem da je došlo do toga mislim da bi to bio siguran put u propast za sve nas, jer nas odavno više niko ne bi pratio. Zašto je sponzorisani momenat toliko problematičan? Pogledaj ovaj post. Pogledaj koliko ima karaktera i koliko se istih odnosi na sponozorisani momenat a koliko na sve ostalo. Pogledaj koliko je bezazlen taj sponzorisani deo. Tebi se daje mogućnost da osvojiš sjajne nagrade, i to je sve. Niko te ne tera ni na šta, niti si ičija “lovina”. Ti to nikada nećeš ni moći da budeš. Jer, “lovina” nema izbora, a ti ćeš ga uvek imati. Niko te ne tera da kupiš proizvod koji preporučim. Niko te ne tera da odeš tamo gde ja jesam. Niko te ne tera da obučeš ono što sam ja nosila. Ti biraš. I ne znam zašto bi onda iko bio ugrožen. Posebno ako ja pre svakog postignutog dogovora oko saradnje dooooobro razmislim koliko verujem u priču/proizvod/brend koji bi trebalo da preporučim. Da je tako i nikako drugačije dokazuje broj saradnji koje sam odbila, a veruj mi njih ima 3 puta više od onih koje sam prihvatila i koji su za rezultat imali postove na mom blogu. Dakle, to što je neko uspeo da napreduje i da naplati svoj rad, nikako ne bi trebalo da nas spreči da u njegovom radu vidimo nešto lepo i nadjemo nešto korisno. Naprotiv, trebalo bi da tu težnju samo još više pojača. Eto, toliko od mene. I da, nemoj ovo shvatiti kao maliciozan potez ali moram ti skrenuti pažnju da se reč “nažalost” uvek piše spojeno ako je po sredi njegova priloška upotreba (kao u slučaju tvog komentara). Veliki pozdrav i hvala na javljanju!
      Brana

  4. Brano, ja imam 29 godina, i još uvek lutam izmedju stilova i malo me je sramota da to kažem. Završila sam ekonomiju, i nekako sam uvek zamišljala sebe sa ovoliko godina kao ozbiljnu mladu ženu, obučenu ozbiljno i “skupo”, a sve ovo što sam sad ne poklapa se sa mojom nekadašnjom vizijom sebe. Moja, da kažem, duša, se ne poklapa sa mojom profesijom i onim kako bih ja trebala da izgledam kao jedna ekonomistkinja. Ja više izgledam kao neki izgubljeni umetnik, koji ne zna da li je došao ili pošao.(nisam zaposlena) I plus, strah me je da se izrazim modno, jer uvek mislim da će neko da me zagleda na ulici ili da mi se smeje, da će neko reći “šta ova izgirava modnu blogerku” Retko kad se osmelim i poslušam svoj osećaj, u 90 % slučajeva se presvlačim u neupadljiv duks i farmerke..Prijavila sam se za c-thru make a statement izazov, iako ne verujem da će me bilo ko primetiti, pogotovo ako mi pogleda ostale slike na Instagramu u kome nema nikakvog reda, kao kod ostalih ljudi koji vode računa o svom vizuelnom identitetu. Ali eto malo zrno samopouzdanja mi je tad proradilo i slikala sam se. (ne gledajte mi ostale slike 😉 )) Inače, ovaj tekst je zaista ohrabrujuć, mislim da mi je samopouzdanje poraslo za još jednu mrvicu, što je za mene mnogo. Poljubac Brano !

    1. Draga Jelena,
      nažalost, džemperak je star nekoliko sezona i bojim se da se sada malo teže može naći. Sa sajta je SheIn pa baci pogled. Moooožda se nešto slično ipak može ”iskopati”. 😉
      Veeeeliki pozdrav!!!
      Brana

Leave a Reply to Jelena Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *