Search
Close this search box.

Palićka raskoš: o festivalu, filmu i modi

Ovaj post nije bio u planu. Sve što smo imali na umu bilo je par fotografija za Instagram. Međutim, raskošna haljina Aleksandre Lalić u kombinaciji sa zapuštenom, ali i dalje bajkovitom palićkom arhitekturom s kraja 19. veka (ako grešim oko vremenskog perioda neka me neko od poznavalaca ispravi) nisu nam dozvolili da se zaustavimo na nekoliko fotografija. Napravili smo ih više od stotinu da bih na kraju, uz mnogo muka, svela izbor na ovih dvadeset i nešto koje su pred vama.

Veče tokom kojeg su nastale bilo je rezervisano za svečano otvaranje 26. Palić Film Festivala. To je i bio razlog našeg dolaska na Palić. Naime, prvi put u istoriji ove manifestacije PRESS poziv dobili su i predstavnici nekonvencionalnih medija, odnosno blogeri. Osim što mi je drago da je i ovaj festival prihvatio netradicionalnu medijsku podršku, čast mi je da sam bila prvi bloger iz Srbije koji je prepoznat kao adekvatan saradnik. Pored mene, poziv je dobilo još nekoliko kolega iz inostranstva. Iako je press boravak podrazumevao praćenje kompletnog festivalskog programa, zbog drugih poslovnih obaveza nisam bila u prilici da na Paliću ostanem svih sedam dana. Ipak, i to jedno veče kada je festival svečano otvaren i kada je prikazan najnoviji Almodovarov film, Bol i slava, bili su dovoljni da osetim atmosferu festivala i steknem prve utiske.

Najpre, bilo je divno videti prepunu Letnju pozornicu. Ono što oduvek znam i tvrdim i sada se potvrdilo – naš narod je željan kulture i uživa u njoj kad god mu se pruži prilika za to. Činjenica da je bilo ljudi koji su i uz upozorenje da neće imati mesto za sedenje, ipak kupili kartu za projekciju, govori mnogo. Takođe, bilo je divno na sceni videti, ali i čuti Dušana Kovačevića, Radoslava Zelenovića i ovogodišnje dobitnike Aleksandar Lifka nagradaRajka Grlića i Miljena Kljakovića Kreku. Ne znam kome se više divim i koga od njih više poštujem.

I na kraju, bilo je divno u takvom ambijentu gledati najnoviji Almodovarov film Bol i slava. Sjajno filmsko štivo u kojem Antonio Banderas igra jednu od svojih boljih uloga (za istu je nagrađen i na ovogodišnjem Kanskom festivalu) i kroz čiji lik mi zapravo bolje upoznajemo samog Almodovara. Da, ovo je film o njemu, što je i sam reditelj u nekoliko intervjua priznao. Fotografije njegove majke u jednoj od scena, Banderasov izgled i sličnosti filmskih događaja sa onim iz rediteljevog života to nam neumitno dokazuju. Kao tačka na i, tu je i Pedrova večita muza, Penelopa Kruz, koja po običaju donosi posebnu vrstu glumačke magije u filmovima najpoznatijeg španskog reditelja.

Užitak prve filmske večeri dopunila je sutrašnja konferencija za štampu na kojoj su se novinarima obratili dobitnici ”Lifka” nagrada, ali i organizacioni tim festivala. Rajko Grlić je tom prilikom otkrio da je radnja filma Ustav Republike Hrvatske bazirana na istinitom događaju koji se odigrao u Splitu, kada se jedne noći stariji, ugledni profesor gradom prošetao obučen kao žena. Govorio je o procesu rada sa Glogovcem, ali i o tome kako je kada se umetnošću borite protiv sistema i da li bi sve, da kreće iz početka, ponovio.

Još jače bih udarao na sistem

odgovorio je i dodao:

Sloboda je u vama i samo od vas zavisi koliko ćete je imati.

Po završetku njegovog obraćanja uspela sam da dobijem i posvetu u njegovoj knjizi Neispričane priče. Poneta je na Palić upravo iz tog razloga.

Istog popodneva imali smo prilike da ručamo sa ostalim gostima festivala, žirijem i organizacionim timom. Tu priliku sam iskoristila da svoje utiske, među kojima je bilo i blažih kritika, prenesem organizatorima. Bili su voljni da ih saslušaju, a ja se nadam da će ih i usvojiti. Ovde prvenstveno mislim na redovnije ažuriranje profila na društvenim mrežama koji trenutno nisu na zavidnom nivou. Ali, sama činjenica da je tim festivala rešio da promeni stvari u svojoj medijskoj prezentaciji time što je pored novinara koji 20 godina prate ovu manifestaciju ugostio i neke nove ljude, jeste važna i za svaku pohvalu. Zato se iskreno nadam da je ove godine započeta jedna lepa tradicija koju će već sledeće ispratiti još mojih kolega iz zemlje, ali i sveta.

Ovom željom bih završila osvrt na naš kratak, ali lep boravak na Paliću. Sve vas koji živite u blizini pozivam da obratite pažnju na zaista bogat i kvalitetan program festivala i da odvojite makar jedno veče za neku od projekcija. Sigurna sam da ćete uživati. A nadam se da će užitak biti i listanje fotografija koje slede. Do idućeg posta, budite mi pozdravljeni…


haljina: ALEKSANDRA LALIĆ; minuđe: STUDIO GLINA; narukvica: SVETLANA VUKOV; torba: ZARA;

ALL PHOTOS BY BRANA’S DIVINE WORLD

*ovaj post nije sponzorisan

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

7 Responses

  1. Hvala na prenetom iskustvu, nikada nisam bila na festivalu, drago mi je da je toliko posećen, ali bih Almodovarov film odgelada u bioskopu, proveriću da li se u nekom prikazuje.
    Haljina je predivna

  2. Divna haljina i jos bolji text! Zivim u inostranstvu i nisam u mogucnosti da posetim festival. Ali bih jako volela da filmove sa nasih prostora pogledamo na nekoj od zvanicnih platformi.l ( Prime, Netflix, HBO) naravno tu su uvek nelegalni nacini za gledanje ali ja ih izbegavam. Kao neko ko voli film, mozda ti znas da li na legalan nacin mogu pogledati “The constitution”? Hvala

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *