Search
Close this search box.

Who’s afraid of fashion?

Tražeći inspiraciju za svoj poslednji blog za Best Shop Magic portal, setila sam se teme o kojoj sam toliko puta razmišljala i diskutovala i koja mi je nekako uvek ostajala nedokučena. Slična reakcija me je sačekala i kada sam glavnoj i odgovornoj, Daši Lončarević, prosledila krajnju, upakovanu verziju: ”Toliko sam puta o tome diskutovala”.  A ”to” je pitanje specifičnog odnosa određenog broja ljudi prema modi i onima koji su u vezi sa njom.

Stoga, rešila sam da se zapitam:
 
Ko se boji mode još?
Dok Miranda Priestly, zajedno sa svojim asistentima razmatra koji će od dva slična kaiša odabrati za odevnu kombinaciju planiranog editorijala, Andy se tiho nasmeja, pomislivši kako kaiševi izgledaju potpuno indetično. 
Miranda: Nešto je smešno? 
Andy: Ne. Ne. Ne. Ništa…Znate, meni ta dva kaiša izgledaju potpuno isto. Znate, ja i dalje učim o svim tim stvarima… 
Miranda: Tim…stvarima??? Ok. Razumem. Ti misliš da ovo nema nikakave veze sa tobom. Ti odeš do svog oramara i nasumično odabreš…taj…šljampavi plavi džemper, želeći da kažeš svetu kako si isuviše ozbiljna da bi se zamarala time šta ćeš obući. Ali ono što ne znaš jeste da taj džemper nije samo plav. Tačnije, nije ni tirkizan. Nije ni boja lapisa. To je zaparavo modroplava. A ti si tako bezočno nesvesna činjenice da je 2002. godine Oscar de la Renta plasirao kolekciju modroplavih haljina. A zatim je Yves Saint Louren prikazao svoje modroplave military jakne. A onda se modroplava pojavila u kolekcijama osam različitih dizajnera. Zatim je stigla do robnih kuća, gde si je ti, bez sumnje, pronašala na sniženju u nekom zabačenom odeljku. Međutim, ta plava predstavlja milione dolara i bezbroj radnih mesta, i skoro da je komično kako smatraš da si svojim izborom sebe izuzela iz modne industrije, kada je u stvari taj džemper koji nosiš izabran u gomili drugih stvari, od strane ljudi koji su u ovoj sobi. 

2006_devil_wears_prada_005

Verujem da prepoznajete scenu iz filma ”Đavo nosi Pradu”, u kojoj Meryl Strip briljira u liku zasnovanom na ledenoj modnoj kraljici Wintour. No, ovde nismo ni da bismo pričali o filmu ni o Meryl Strip. Doduše, veliku Anu ćemo spomenuti. Tačnije citirati.

U jednoj drugoj sceni, ovoga puta uvodnoj, dokumenatranog filma ”Septembarsko izdanje” iz 2006. godine, koji prati realizaciju najvažnijeg Vogue-ovog izdanja u godini, Anna Wintour svoj intervju započinje rečima:

”Često primećujem da se ljudi plaše mode. Iz tog straha ili sopstvene nesigurnosti, oni je odbacuju. U globalu, mislim da sve ponižavajuće reči iznešene na račun našeg sveta dolaze od onih koji se osećaju izostavljenim, i kao rezultat toga oni se jednostavno rugaju. Samo zato što volite da obučete lepu Carolina Herrera haljinu, ili par J Brand farmerica, umesto neke krpice iz K-mart-a, ne znači da ste glupa osoba. Postoji nešto u modi što ljude čini vrlo nervoznim”.

Razmišljajući o navedenim rečima oba monologa, nisam mogla da se otmem utisku, da govore o istom fenomenu. Onom koji karakteriše odnos dobrog dela ljudi prema modi. Ne bih rekla da je u pitanju indiferentnost, već namerno negiranje onoga što bi se moglo svrstati u trenutno moderan stil oblačenja, ponašanja i generalno života. Poput banalnih situacija u kojima odbijate da pročitate trenutno najpopularniju knjigu ili pogledate najpopularniji film pa sve do onih ozbiljnih koji se tiču kvaliteta života. Ako uzmemo u obzir činjenicu da nam je savremno doba donelo mogućnost izbora na svim poljima, od onih najširih i najbitnijih poput političkog, verskog, seksualnog opredeljenja, do onih banalnijih poput stila oblačenja, jasno je da je individualnost, kao nikad pre, dobila na značaju.

1-Oscar-Waits

Nasuprot jednom tipu savremenog čoveka koji će slepo pratiti nametnute trendove u svim sferama svog života, razvija se opozit ovakvog ponašanja u sledećem ekstremnom razmišljanju: negiraću sve što ima oblike masovnog ponašanja bez obzira na njegov kvalitret, pozitivan uticaj i osobine, a sve sa ciljem ne bih li se izdvajao i gomile. Negiranje vodi nipodništavanju i onoj vrsti podsmeha koja se javlja u slučajevima nerazumevanju predmeta kojem se rugamo. Međutim, koliko se moda, a ovde govorimo o onoj koja se isključivo odnosi na oblačenje, zaista može negirati? 

Sociolozi tvrde da je takav proces u njegovom krajnjem vidu nemoguć, usled društvenih normi potrošačkog društva čiji smo deo. Odnos prema modi je naime, samo još jedan od vidova komunikacije sa ostatkom okoline u kojoj živimo.

Zanimljivo je, ipak, kako je i pored upravo navedenih činjenica daleko prisutniji oblik ponašanja onaj koji se oslikava u jednom vidu nezainteresovanosti za modu i ujedno njeno banalizovanje. Ovakvo ponašanje praćeno je stereotipima o svima onima koji na modu gledaju drugačije, njome se bave ili je jednostavno prate. Povedemo li se onom strašnom predrasudom ”lep/a, sigurno je glup/a’”, nismo daleko ni od zablude da je lepo obučen čovek ili žena, ako ne neinteligentan, onda barem površan i materijalista, sa viškom vremena i manjkom obaveza.

66671_britainsnexttopmodellivecompetition3_650x460
Ako smo svi, kao što kaže Miranda Pristley, deo iste mašinerije u kojoj je samo pitanje hoćemo li svesno prihvatiti igru, ili ćemo nesvesno biti karika u dugačkom lancu, čemu toliki otpor prema onima koji su se odlučili za prvu opciju? Čemu strah od mode? Jesmo li zaista deo nervoznog društva koje svoje nezadovoljstvo leči stereotipima i zabludama ili smo samo neobavešteni bez želje da to i promenimo? Čini mi se da je istina, ipak, u trećem faktoru: tako banalnom, a opet tako prisutnom strahu. Strahu da ukoliko prihvatimo i postanemo deo ”modernog”, ne budemo i deo predrasuda koje smo o ”modernom” stvorili.
Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

23 Responses

  1. Biti nepovodljiv a moderan, otvoren a uslovljen, kritican a neupucen u sustini je superficijalnost. Drugaciji, modno znaci biti svesni sebe i svojih mogucnosti tako i sposobnosti. 🙂
    BRAVO BRANO NA OVOM TEKSTU!!! Citala sam sve u Best shop-u!!! 🙂

  2. Sve je to u redu, ali u zadnje vreme postaje i pracenje mode prenaporno… postajemo bombardovani sa svih strana: stilovima, bojama, trendovima… i to moze biti u redu ako “zivimo i radimo” u modnoj industriji, medjutim, ako smo samo obicne zene onda vremenom to sve pocinje da gusi i opterecuje!
    Sustina je da od mode uzimamo samo onoliko koliko mi zelimo i koliko nama odgovara!!!
    Mi zivimo u zemlji Srbiji tako da je ovde i pracenje mode RELATIVNA STVAR,
    Beograd NIJE SRBIJA!

    1. Slažem se sa tobom po pitanju stava da se od mode uzima samo onoliko koliko mi želimo i koliko nama odgovara, u suprotnom bili bismo žrtva mode, a to niko ne želi, zar ne?
      Međutim, ja sam se ovde osvrnula na često banalizovanje vrlo jake industrije i ljudi u istoj, koja je deo svakodnevice svakog od nas (prihvatili to ili ne).
      Što se tiče komentara Beograd nije Srbija, smatram ga u ovom kontekstu suvišnim, pogotovo jer sam 18 godina živela u Aleksincu, što me ni malo nije omelo da se bavim svojim interesovanjima.
      Hvala na komentaru i srdačan pozdrav!:)

    2. Da – ti smtras da neki ljudi banalizuju modu?
      Ali to predstavlja stav i misljenje tih ljudi tako da ni to niko nema prava da spori,
      isto kao sto je za mene fudbal predstavlja banalnu stvar!
      I koji su to ljudi u zemlji Srbiji koji odbacuju modu? Osvrni se malo oko sebe…
      mozda su to ljudi koji bukvalno sastavljaju kraj sa krajem,
      i koji iz tog nezadovoljstva i frustracije biraju banalizovanje mode!

      A da li si svaki put, dok si zivela u Aleksincu koji je veoma mala sredina, mogla da se iskazes na nacin- na koji se iskazujes u Beogradu a da te ljudi ne gledaju cudno?
      U tom kontekstu je napisano BEOGRAD NIJE SRBIJA, jer jedino u Bg-u koji je milionski grad i eventualno u jos nekom vecem gradu u Srbiji mozes da se “iskazes” oblacenjem!
      To se moze videti i po broju vas blogerki kojih nema iz malih sredina, vec je najveci broj iz Beograda i iz eventualno jos dva – tri grada.

      Srdacan pozdrav 🙂

  3. Tekst je sjajan, kao i tvoj način pisanja! Obožavam “Đavo nosi Pradu”,a sama Anna Wintour mi je živa legenda! Ali tema je jako diskutabilna…I sama spadam u one koji odbacuju sve vidove masovnog ponašanja, kao što je praćenje Granda, nošenje Air max patika ili čitanje knjiga Paula Koelja!:) Ipak delim ljude na one sa stilom i bez posedovanja istog u svim sferama života. Mislim da se baš ljudi bez tog urođenog “talenta”, zapravo plaše mode!:)

  4. Super je tekstic, prochitala sam ga josh onda na BestShop-u. Uglavnom se slazem sa tvojim stavovima, a kad me moda toliko optereti onda odem u drugu stranu, onu filozofsku ili (josh gore) teoloshku da je ljudsko telo lepo bez svih tih kindjurenja i shminkanja. U svemu sam “mind over body” ali moda ipak nije samo telo vec i stvar duha…

  5. sjajan tekst B. bas smo pre neki dan diskutovali na tu temu…ne direktno vezano za modu,ali nekako moze da se primeni i u nekom drugom kontekstu, sire posmatrajuci. Slazem se sa onim sto si rekla, slazem se i da nikako ne treba biti zrtva mode,vec selektovati stvari, prihvatati ono sto je blisko nama samima,a ne iskljucivo bezati od od trenutnih trendova, odbijajuci ih bez dubljheg razmisljanja samo zato sto se javljaju kao vid masovnog ponasanja i konzumiranja. Mi biramo sta cemo prihvatiti! Mogucnost izbora je sjajna stvar! :*

  6. odlicno B! moda je za mene jedna velika igra, predstavlja sjajan vid zabave i trebalo bi tako da je svi posmatraju i uzivace mnogo vise u njoj! Oblacenje spram trenutne inspiracije, osecanja i raspolozenja dovode do one prave kombinacije za odredjenu priliku, bilo ona neka specijalna ili u okviru svakodnevnog oblacenja … Pravi zaljubljenici u modu nikada nece slepo pratiti trendove vec ce ih samo pametno iskoristiti u datom trenutku… O zabludama koje se vezuju upravo za te iste ljude nemam sta da dodam, sve si vec napisala … pre bih okrenula pricu da su povrsni oni koji ih stvaraju 😉 Sasvim sam sigurna da se svaka osoba moze srediti za manje od deset minuta, o kom visku vremena onda da govorimo?! 😉 I dopada mi se ovaj odgovor koji si dala a odnosi se na mesto u kome si toliko godina zivela, ono nikako ne spreacava ljude da iskazu svoja interesovanja i kreativnost u kojem god obliku da se javlja!

  7. Bravo, bravo, bravo!!! 🙂
    Obožavam tu scenu,a i taj Anin citat. A i ovu temu, baš sam i sama htela da pišem o tome 🙂 U principu lakše je stvari kritikovati i biti sa strane nego ih uzeti i sa njima raditi u svoju korist, tako je u svemu pa i u modi, naročito kada je neko shvati kao trku sa vremenom u kojoj po svaku cenu treba pobediti i sve ispratiti što pre i brže od svih, i bez imalo kritičkog stava samo slepo pratiti ono što se nameće. A i ljudi uz to vole da pojednostavljuju stvari, da etiketiraju, naročito ono što ne razumeju, lakše im je da stvari tako “svare” jer ako bi se upustili u samo razumevanje brzo bi otkrili i postali svesni onog što kod sebe ne vole, što im se ne bi svidelo… A uz to mogućnost izbor nekim ljudima može biti zastrašujuća stvar, čak kada se radi i o modi, jer se boje greške i toga kako će biti prihvaćeni ako je naprave. Naravno, samopouzdanje je u tom slučaju bitna stvar, pa ko ga ima ima, ko ne, zna se šta bude…

  8. Zanimljiva tema, ali ja zapravo nisam shvatila ko je u fokusu tvog teksta. Devojke kao Andy ili svi koji kritikuju modu? I da definisemo sta je moda kod nas? Da li mislis na ono sto vidjamo na ulici ili na pisti?
    Moram priznati ne dopada mi se armija devojaka koja hrli u Usce i koje su kao klonirane. Prosto se zabrines kako ista devojka i u prizemlju, na prvom i na drugom spratu? Inace pratim tvoj blog gotovo svakodnevno i jako mi se dopada. Sve, frizura, outfiti, stav..
    Ali nazalost na ulici je malo takvih, autenticnih devojaka, devojaka sa stilom i integritetom.
    I zao mi je sto je tako. I ako pricamo o strahu, mislim da je u sustini ta potreba za kopiranjem zapravo jedan opasniji vid straha, strah od individualnosti, samoce. Ako sam razlicita bicu ismejace me, bolje da ne strcim, obucicu se kao i sve druge…

  9. Ako nesto ne podnosim to je upravo ono sto si pomenula – kada neko pokusava da bude drugaciji i pokaze da ima “sopstveni stav” po svaku cenu negirajuci ono sto “masa” podrzava. Sve si lepo napisala, tu na scenu stupaju i predrasude i sve sto to prati, ali iskreno, ja od nekih ljudi ni ne ocekujem da neke stvari razumeju. Kad neko u odeci vidi samo funkciju pokrivanja golotinje jer goli ne mozemo na ulicu, nema tu puno price 🙂 Opet, i taj stav je za postovanje, razumem da nisu svi ludi za modom, ali je problem sto u obrnutom slucaju tog postovanja nema. Bas naprotiv! A nipodastavanje je nacin odbrane jer je stvarno lako proglasiti nekog lepog i lepo obucenog glupim i povrsnim, i odmah se osecate bolje 🙂
    Jos jednom svaka cast za tekst :)))

  10. divno!nije los korak da npr i fashion blogeri prestanu sa etiketiranjem svojih kombinacija ,jer je moda upravo igra a ne spoj skupih ili jeftinih brendova na nama….pa hajmo)

  11. Tekst odlichan, ako bi se upustila u komentarisanje ili iznoshenje lichnog stava oduzilo bi se! Fantastichan tekst 🙂

  12. Bravo za tekst Brano, i za citate, i iz filma, i ovaj Anin, koji je i mene odusevio dok sam gledala dokumentarac…Ali, na stranu to sto se kod nas mnogo ljudi plasi mode, ili je lenjo za istu, najgora mi je ona kategorija ljudi (i devojaka i muskaraca) koja oponasa masu, pa svi izgledaju kao klonirani, misleci pritom da su moderni. Od takvih se jezim…I zato tebi svaka cast na originalnosti!:)

  13. Danas je tesko biti originalan,to stoji ali svako od nas ima svoju auru i nesto svoje,stav,nacin oblacenja(ili ne) koji nas razlikuje od drugih,jer mi i jesmo svi razliciti i ja ne vidim uopste potrebu da na silu budes drugaciji…treba biti svoj i baviti se modom onoliko koliko ti vrijeme,novac i nacin zivota dopusta,meni je recimo puno vaznije da budem uredna(bez fleka:)),popeglana,ne iscjepana(sto je recimo danas u modi/pocjepane strample :() i tako dalje,bez obzira koliko ja pratim ili volim modu,nekada mi recimo ne dopustaju finansije,nekada dijete i odmah je tu neki disbalans onog sto sam htjela i onog kako izgleda 🙂 ali opet se trudim biti ja i smatram da osobe koje drze do tog kako ce se obuci nisu povrsne vec bas suprotno(ali tu ulazimo u psihologiju) reprezentuju sebe i svoju licnost na jedan nacin…

  14. obozavam sto si novinarski pristupila ovome,i zelim da citam jos ovakvih tekstova!
    moram da se vratim na ovo jos jednom sutra,sada je 8 jutra,nisam spavala od juce,ne mogu da razmisljam 😉

Leave a Reply to Katarina Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *