Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Priča o Strazburu – gradu iz kojeg rode nikad ne odlaze

Sticajem nepredvidivih blogerskih okolnosti (nepredvidivost – jedna od stvari koje ovaj posao čine toliko interesantnim i uzbudljivim!) imala sam sreću da u samo tri meseca dva puta posetim Strazbur. Prvi put tokom prvomajskih praznika, u okviru obilaska Alzasa i Švarcvalda, a u organizaciji agencije Filip Travel, a drugi put pre samo nekoliko dana, kada smo u Strazburu završili krstarenje Rajnom.

Kako želim da vas upoznam sa ovim krajem Evrope na način na koji sam ga i ja upoznavala, držaćemo se hronološkog sleda događaja, tako da ću priču o Alzasu, Švarcvaldu i Rajni započeti postom o prolećnoj poseti Strazburu, a završiti osvrtom na avgustovski obilazak ovog grada. Između ta dva posta, očekujte mnoštvo priča o drugim, podjednako romantičnim i podjednako bajkovitim mestima ove regije. Pripremite se na gomilu fotografija zdanja izgrađenih u maniru srednjovekovne alzaške arhitekture, kafea čije bašte ne dozvoljavaju da prođete pored njih, a da ih ne sagledate kroz svoj objektiv, cveća kojeg ima na svakom koraku, kitnjastih detalja koji tako lepo pašu uz moderni francuski i nemački minimalizam… Spremite se na mnogo olovkom (tačnije: tastaturom) i fotoaparatom zabeležnih razloga zašto ovaj kraj Starog kontinenta morate upisati na svoju travel listu.

Priču o Strazburu moguće je započeti na najrazličitije načine. Toliko se toga može reći o ovom gradu, da je inspiracija sveprisutna. Ima je čak i na vrhu krošnji strazburških drvoreda, krovova i dimnjaka gde su, krajnje precizno i reklo bi se dobro promišljeno, smeštena brojna gnezda roda. Roda koje nikada ne odlaze iz Strazbura. I mada ova rečenica zvuči krajnje romantično, istina nema toliko veze sa romantikom koliko sa dobro osmišljenim programom u okviru kojeg se gradske vlasti brinu da mladunčad roda do godinu dana starosti ne napuštaju svoja gnezda (gnezda su prekrivena mrežom) kako bi im se za to vreme izgubio instinkt za migracijom, usled čega bi zauvek ostali u Strazburu. Program je započet 1983. godine, nakon što je broj roda u ovom kraju naglo opao. Danas, one su simbol Strazbura.

Izabrala sam upravo ovu informaciju za početak moje priče o ovom gradu jer odlično opisuje uređenost i funkcionisanje strazburškog sistema. Ovo je grad u kojem su tramvaji programirani da prilikom svoje vožnje zalivaju i seku travu koja raste između šina. Ovo je grad u kojem je jedan ceo kvart predivno uređenih kuća namenjen za socijalno i ekonomski ugrožene porodice sa troje ili više dece. Za socijalne slučajeve odvojeni su i stanovi u strogom centru Strazbura. Najvažniji uslov i za jedne i za druge jeste održavanje higijene, kako u stanu/kući tako i oko nje. Kada pitate lokalno stanovništvo zašto je strazburški sistem tako efikasan i plodonosan, kazaće vam sledeće:

Zato što živimo francuski život po nemačkim zakonima.

Ova rečenica najbolje pokazuje suštinu života grada koji je tokom svog postojanja u više navrata prelazio iz nemačkih u francuske ruke i obrnuto. Koliko su jedni utcali na njegov život, toliko su i ovi drugi. Zbog toga se ovdašnje stanovništvo retko deklariše kao nemačko ili francusko. Za sebe uglavnom kažu da su Alzašani. Čak je i njihov dijalekat krajnje specifičan i nerazumljiv za većinu Francuza koji nisu iz ovog kraja.

Tolerancija jeste njihova odlika i to ne samo u pogledu nacionalnosti, već i veroispovesti. Na samom ulazu u Strazbur, stoji velika džamija. Tu je i nekoliko protestantskih katedrala, sinagoge, ali i pravoslavna crkva i budistički hram. Jednom godišnje, u toku Svetih dana, građani Strazbura slave različitost svih religija i to kroz muziku svake od njih. Tako se mogu videti budistički monasi kako u sred sinagoge pevaju svoje sutre, a jevrejski hor kako u džamiji izvodi Adom Olam.

Jedino što, uslovno rečeno, kvari ovu naizgled idealnu sliku tolerancije i međusobnog razumevanja jesu grupe policajaca i vojnih lica, koje pod teškim naoružanjem šetaju centralnim ulicama Strazbura. Tada vas realnost prene iz ušuškanog raspoloženja u koje vas uljuljkuje lepota grada, gomila predivno uređenih radnji, galerija i kafića. To raspoloženje ne traje dugo. Tek do sledećeg ugla na kojem vas oduševi novi prizor: brojni mostovi ukrašeni identičnim cvetnim aranžmanima (na svakom mostu ih ima po desetak i svi su potpuno istovetni), pastelne fasade, savršeno uređeni balkoni…

Zanimljivo je da su centar Strazbura, prvenstveno njegova glavna ulica Grand’Rue, pre samo par decenija bili poprište kriminala i prostitucije. Da, zvuči šokantno, ali će vam svaki lokalac stariji od 50 godina to potvrditi. Danas, to je centralna turistička zona i prelepo uređena oblast poznatija kao ”Mala Francuska”.

I mada ćete ime ovog kvarta naći u bukvalno svakom vodiču kroz Strazbur, ovaj grad je zapravo mnogo više od ”Male Francuske”. Ona jeste njegov najautentičniji, najromantičniji i najfotogeničniji deo, ali je to tek delić zapanjujuće velike centralne zone. Šetaćete satima i opet ćete imati utisak da niste obišli i videli sve. Pregršt poprečnih ulica, svaka lepša od prethodne, teraće vas da istražujete od jutra do večeri. I taman kada budete imali utisak da ste sve videli, naići ćete na neotkriven omanji trg ili ušukanu ulicu prepunu radnji najzanimljivije ponude.

Oh, šoping u Strazburu je posebna priča, ali tu temu ću detaljnije obraditi u postu u kojem ću opisati kako je protekla naša avgustovska poseta ovom gradu. U ovoj majskoj, nismo imali previše prostora za šoping s obzirom na to da smo grad obilazili 1. maja te je najveći deo radnji (čitajte: sve) bio zatvoren. Sa druge strane, ono što je bila prednost posete u ovom terminu jeste utisak da smo grad imali samo za sebe. Posebno u kasnim popodnevnim časovima, kada je i ono malo lokalaca otišlo svojim domovima, a turisti (kojih je bilo daleko manje no u avgustu) svojim hotelima. Sva centralna turistička mesta ostala su prazna i dostupna za istinsko uživanje, ali i fotografisanje bez ikakvog pritiska i nerviranja što se sa vama na fotografiji nalazi još desetoro turista sa Dalekog istoka. 😉

Ipak, ako bih morala da sumiram obe posete i odlučim u kom terminu mi je Strazbur bio lepši, življi i interesantniji, onda to mora biti avgust. Leto prija ovom gradu i to je nesumnjivo. Zato mi je posebno drago što je agencija Filip Travel rešila da uvede i letnje obilaske Alzasa i Švarcvalda. I molim vas, nemojte biti skeptični prema letnjim obilascima destinacija koje nisu na moru. Toliko je razloga da štrpnete koji dan od svog odmora i umesto na plaži, provedete ga lutajući ulicama gradova koji iz istorijskih, arhitektonskih, kulturnih i svih drugih razloga zavređuju vašu pažnju.

Ovime ću završiti priču o Strazburu. Ali, samo na kratko. Kroz koji post očekujte da se ponovo vratimo u ovaj grad. Tada ću sa vama podeliti detaljniji vodič sa akcentom na mnoštvo zanimljivih šoping adresa. Do tada, budite mi pozdravljeni… Vaša B.

photos by Nikola Aleksić & me
camera used: Canon EOS 6Dlens: 50 mm, f 1.4
more information: Canon Srbija

*ovaj post je urađen u saradnji sa agencijom Filip Travel

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

2 Responses

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *