Vodič do crnogorskog primorja – (skoro) sva skrivena mjesta koja morate posjetiti na putu do mora

Ako idete do crnogorskog primorja autom ili autobusom, moguće je da ćete u putu vidjeti neke putokaze o kojima ne možete naći više informacija, nepoznate horizonte ili ćete jednostavno zaobići mjesta vrijedna posjećivanja. Iako takvih mjesta ima pregršt, ulaganje u njih i njihov marketing Crnoj Gori nisu jača strana, pa će mnogi ostati uskraćeni za neke od najlepših prirodnih dobara koje ova mala teritorija nudi. Jer, da, Crna Gora nije samo more i to se neretko zaboravi. 

Razmišljam – jedna od najstarijih maslina na svijetu (stara preko 2000 godina) udaljena je manje od 3 km od Bara, a ipak je, zajedno sa drugim djelovima samog grada, nepravedno zapostavljena. Bar “izvlači” to što je uz more, pa je veća šansa da će biti opažen. Nije isti slučaj sa ostatkom Crne Gore, što sam i sama krenula da istražujem tek par godina unazad, kada sam se za fakultetske raspuste vraćala iz Slovenije i trudila se da iskoristim svaki trenutak upijajući zanemarena kulturna, istorijska i naravno, prirodna bogatstva

Zato, evo nekoliko preporuka za mjesta gdje vrijeme u Crnoj Gori staje, a priroda priča.

Durmitor - od planinskih vrhova do jezera

@jamallicus

Čak i prije primorja, moja prva preporuka će uvijek biti mali grad sa manje od 2000 stanovnika – Žabljak, gdje idem kad god uhvatim priliku. Okružen Durmitorom, Žabljak je najviše urbano naselje u jugoistočnoj Evropi. Sa svojih 18 ledničkih jezera, koje je Jovan Cvijić nazvao “gorske oči”, vrhovima, rijekama i kanjonima, ne čudi da je 1980. godine Nacionalni park Durmitor uvršten u popis Svjetske kulturne i prirodne baštine.

Za planinare je ovo idealna destinacija – Durmitor ima 48 vrhova preko 2000 m i preko 500 km markiranih staza. Ukoliko niste veliki ljubitelj planinarenja, a htjeli biste da “osvojite” neki od vrhova, možete se voziti žičarom koja vodi u pravcu vrha Savinog kuka i izlazi na nadmorsku visinu od 1 907 m. Nakon te, slijedi još jedna žičara koja izlazi na nešto veće uzvišenje (2 213 m nadmorske visine) i na kraju ona koja vas vodi na sam vrh.

A ako uopšte ne volite planinarenje, svakako vam ostaju čarobna, a pristupačna jezera dostupna pješke i automobilom, kao što su Crno, Zminje, Zminičko, Vražje, Riblje, Jablan i još nekolicina drugih. Tu ni slike, ni riječi nisu dovoljne, pa preporučujem da sami istražite i prošetate oko njih. Moj trenutni favorit je Zminje koje je smješteno u dubini šume, a naziv je dobilo po legendi koja kaže da su ovdje došle zmije da se ugriju tokom zime. Međutim, zima je bila toliko hladna, da su se one smrzle i nestale, a za njima je ostalo samo jezero.

Ako volite ušuškana jezera, takvo je i jezero Jablan – ono se nalazi iznad Zminjeg, a do njega dolazite nakon dvadesetak minuta lagane šetnje kroz šumu. 

Kanjon Nevidio – jedno "stvarno nestvarno" mjesto

Na izlazu iz Žabljaka, malo prije ulaska u Šavnik, vidjećete skretanje desno za Etno selo Nevidio. Ovo je nezaobilazno mjesto za ručak i šetnju. Naići ćete na restoran sa pogledom na malo jezero okruženo planinama. Ja, i dok sam na Žabljaku, najviše volim da odem ovdje da jedem – em je hrana povoljnija nego na Žabljaku, em je izbor mnogo bolji (restoran nudi dnevni meni na kojem uvijek bude makar jedna veganska opcija, što nećete vidjeti ni u nekim razvijenim djelovima Crne Gore). Preporučujem da za desert obavezno probate seoske rolnice, hrskave su spolja, unutra meke, pa se savršeno stapaju sa umakom od čokolade i džema koji dobijete uz njih.

@giuliogroebert
@hedonista.me

A u blizini je i kanjon Nevidio. Činjenica da je ušuškan i skriven u nepristupačnom terenu izazvala je interesovanje ljudi, pa su prvi značajni (ali uzaludni) pokušaji da se istraži učinjeni 1957. Nešto kasnije, 1965. godine, članovi Društva “Javorak”, sa malo opreme, uspeli su da prođu kroz kanjon i prvi put upoznaju svijet sa, do tada nepoznatom, divljom prirodom. Iako nije posebno fizički zahtjevan, prolazak kroz kanjon bez vodiča i odgovarajuće opreme se ne preporučuje.

Nepogodni uslovi na strmim i krševitim stijenama doveli su do toga da se kanjon opisuje kao dragulj nemilosrdne prirode. Slogan ovog kanjona “Stvarno je nestvarno” savršeno ga sažima, pa nije čudno oduševljenje turista kada konačno do njega dođu.

@dragan0905joksimovic
@elena.davydenko.334

Kanjon Tare - suza Evrope

Tara ili “Suza Evrope”, pored svoje čistoće i kristalno zelene boje, najpoznatija je po kanjonu. Kanjon Tare najdublji je kanjon u Evropi, a drugi po redu na svijetu (ispred njega je jedino kanjon Kolorado u SAD-u). Prosječna dubina kanjona Tare je 1073 metra, a najveća 1333 metra. Možda najbolji način da se kanjon osjeti je kroz rafting ture koje se svakodnevno organizuju.

Postoji i više opcija za zip line na kom sam se okušala prošlog ljeta, mada i dalje ne znam zašto, računajući da nisam najveći obožavalac avanturističkih izazova. Ipak, čak i za one plašljivije poput mene, ovo je doživljaj koji se ne propušta. Ja nisam išla sama, bila sam sa drugaricom, i sve vrijeme smo se držale za ruke (što je bio uslov da uopšte probam zip line). A iako je osoblje imalo samo jedan savjet, da tokom trajanja vožnje ne gledam dolje, ja sam, naravno, pogledala i vidjela Taru u punom sjaju, što je bilo nevjerovatno iskustvo. Tako da – ne dajte da vas strah zaustavi.

@feelalivenow

Šalu na stranu, odlučili se na zip line ili ne, možete uživati u velikom betonsko-lučnom mostu koji se prostire nad Tarom i koji je građen tridesetih godina prošlog vjeka. 

Kada je završen, bio je najveći drumski most od armiranog betona u Evropi, te jedan od nekoliko najvećih (i najlepših) saobraćajnih objekata ove vrste na svijetu. 

Mnoge priče se vežu za ovaj most, a jedna od njih potiče iz II Svjetskog rata, kada je srušen jedan luk mosta kako bi se spriječio prelazak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru. 

Most je saniran 1946. godine.

Ako se plašite visine, možda vam neće biti svejedno da pješačite mostom (oko 170 metara je iznad rijeke, dužinom od preko 300 metara), ali svakako možete ugrabiti prostrane poglede i sa strane.

@liana9494

Manitovac - oaza mira

Nikšić je najveća opština u Crnoj Gori, a ono što je zanimljivo, najveća i u bivšoj Jugoslaviji (iako je Crna Gora bila najmanja zemlja u istoj toj državi) i to sa “samo” 75 hiljada stanovnika. Najpoznatije kupalište u kontinentalnom dijelu Crne Gore je vještačko jezero Krupac, na 5,5 km zapadno od Nikšića. Na obalama Krupca održava se i trodnevni rok festival, Lake fest.

Pored Krupca, ova opština nudi još pregršt zelenih i plavih oaza za uživanje. Jedna od njih smještena je na obali rijeke Zete, preko 25 m dugog mosta, i zove se Manitovac, a Nikšićani ga zovu i Oaza mira. 

Slučajno sam ga otkrila, i to baš kad sam pravila pazu od puta, te je ovo idealno mjesto da uživate. 

Uz mirnu vodu, zelenu površinu i sklad materijala koji ga okružuje (drvo, kamen, slama), Manitovac zaista i jeste oaza za opuštanje.

Možete posjetiti i park šumu Trebjesu koja je bogata florom, potom Eko park Blace, a i u samom centru Nikšića pronaći ćete slatke kafiće i veliki, ljepi Trg slobode.

@insta_montenegro

Cetinje, Lipska pećina i Rijeka Crnojevića

@montenegrin.passport

Cetinje je prijestonica Crne Gore kada je rječ o bogatoj kulturnoj baštini i dugoj istoriji

Ovdje je operirala i prva štamparija u jugoistočnoj Evropi, štamparija Crnojević, još 1493. godine. 

U samom centru je Muzej kralja Nikole gdje ćete, uz plaćenu kartu, dobiti i turu kroz ustanovu. 

Za mene najupečatljiviji dio Muzeja je soba princeze Ksenije, njegove ćerke. Inače, princeza Ksenija je prva žena vozač na Balkanu. 

Svojom voljom je ostala neudata, bila je obrazovana, govorila više jezika, a ljubav koju je gajila prema fotografiji prepoznaćete i u eksponatama u njenoj spavaćoj sobi. 

Svakako, neobična priča za patrijarhalnu Crnu Goru i sad, a zamislite tek dva vijeka ranije.

Ukoliko vam vrijeme dopusti, možete odgledati predstavu u pozorištu Zetski dom, najstarijoj teatarskoj instituciji u Crnoj Gori. A svakako preporučujem da odvojite vreme za turu u Lipskoj pećini. Otkrivena sredinom 19. vijeka, od kada je i krenulo njeno istraživanje, Lipska pećina je imala važnu ulogu i tokom I Svjetskog rata. Pokušano je da se valorizuju još početkom 20. vijeka, a od 2015. je zvanično otvorena za posjetioce. O tome možete više saznati kroz pećinsku turu koja traje 60 minuta (uključujući i vožnju simpatičnim otvorenim vozićem do pećine i nazad). Očarao me podatak da se u njoj  održavaju i koncerti, a kad vidite kako svijetla padaju na pećinske zidove, biće vam jasno i zašto. Nekad se organizuju i avanturističke ture, mada je o tome najbolje pitati osoblje.

Potom možete svratiti i u gradić Rijeka Crnojevića i uživati u pogledu. Od mesta vrednih posete, uglavnom se preporučuje Macalov brijeg, poznat po predivnom pogledu na pomenutu rijeku, ali i po domaćem soku i priganicama.

@ivanajovicevic
@rijekacrnojevica.me

I za kraj - ponovo do Bara

Ovu priču smo počeli Barom, pa ćemo je tako i završiti. Kao da putujem kroz vrijeme dok šetam puteljcima ovog starog grada okruženog visokim zidinama. Leži u ruševinama i priča nam priče i mnogo prije zemljotresa ‘79, i prije opsade 1877, pa sve unazad do VIII vijeka. A priče upijamo gledajući ostatke samostana pretvorenih u džamije, turska kupatila, sahat-kulu, akvadukt iz 17. vijeka i magični amfiteatar, koji će vas pozdraviti na samom početku ulaska u stari grad.

@ak.exploremore

Međutim, prije Bara, naići ćete na malo mjesto Virpazar, koje je dio ove opštine. 

Tu možete kratko predahnuti u restoranu Brod, koji je i u obliku broda, te uživati u pogledu na vodu prekrivenu lokvanjima i drugim zelenilom, a možete poći i do tvrđave Besac gdje ćete imati pregledan pogled na Skadarsko jezero

Ova mala tačka na mapi ima i značajnih istorijskih podsjetnika koje ćete prvenstveno prepoznati po gradnji.

Ovih par predloga može biti dovoljno za jedno putovanje, ali svakako ima još nepomenutih krajeva. Nabrojala sam neka od meni najdražih mjesta, a ona koja sam možda izostavila, a koja su vama nezaobilazna, dopišite nam u komentarima. Uživajte!