Search
Close this search box.

Krstarenje Rajnom: Strazbur

Trenutak iskrcavanja. Poslednji pozdrav Rajni i ponovni pozdrav Strazburu, našoj krajnjoj destinaciji. Kažem ”ponovni” jer smo imali sreću da u četiri meseca u dva navrata posetimo ovaj grad. Ovo je bio drugi put. O prvom sam vam pisala detaljno u ovom postu. Tamo vas čekaju moji najjači utisci kada je o Strazburu reč. Ipak, nisam mogla da odolim, a da sa vama ne podelim još jedan post o gradu iz kojeg rode nikad ne odlaze. Jer, videti Strazbur tokom leta predstavlja potpuno drugačiji doživljaj no videti ga u rano proleće (kada se i desila naša prva poseta). Boje, zvuci, mirisi, osmesi na licima prolaznika – sve je intenzivnije. I bez obzira što nas je baš u Strazburu ponovo sustigla ona kiša kojoj smo uspeli da pobegnemo kod Koblenca, leto se osećalo na svakom koraku. Šarenilo se sa svakog balkona, sa svakog mosta (mostovi Strazbura poznati su po svojim cvetnim aranžmanima) i iza svakog ćoška. Grad je mirisao drugačije, a ljudi su delovali opuštenije.

Razmišljala sam zašto i nisam bila uverena da je razlog isključivo ležao u avgustovskim toplim danima. Kada sam videla naoružane vojnike, koji su i ovaj put patrolirali ulicama grada, shvatila sam da je odgovor ležao u vremenu. Ne u vremenskim uslovima već u broju dana i meseci koji su prošli od strahovitih terorističkih napada u Francuskoj. Vreme je učinilo svoje i za razliku od aprila, kada su rane i dalje bile sveže, činilo se da su u avgustu polako počele da zaceljuju. Ovo je naravno tek subjektivni osećaj, zato me nemojte držati za reč, ali da je bilo promene u vazduhu, bilo je. A ona je uticala i na nas.

Uživali smo u svakom minutu našeg strazburškog dana. Šetali smo se neprekidno žaleći svaki trenutak koji bismo proveli sedeći, a seli bismo tek kako bi odmorili noge i počastili nepca. A onda u novi špartac. I što smo više šetali to smo bivali uvereniji da je Strazbur jedan od najšarmantnijih gradova Evrope. Imao je odlike malog mesta, ujedno ličeći na metropolu. Pogotovo njegov centralni deo kojem kao da nije bilo kraja. I svaki kutak centra imao je svoju priču. Otud toliko fotografija u ovom postu (inače ovo je tek polovina njihovog ukupnog broja). Aparat nisam ispuštala iz ruku želeći da zabeležim sve što mi je privuklo pažnju. Zato se iskreno nadam da ćete ovaj post prelistati sa užvanjem, te da će biti odlična dopuna onom prvom zapisu o Strazburu.

 

Ovo će ujedno biti post kojim ću se oprostiti sa ovim delom Evrope (za sada, naravno) i kojim ću završiti serijal o našem krstarenju Rajnom – jednim od ubedljivo najlepših travel iskustava u životu. Iskreno se nadam da ste uživali u plovidbi i da sam vam dala povoda da razmišljate o ovakvom vidu putovanja u nekoj bližoj budućnosti. Verujte mi – nećete se pokajati. Do idućih putešestvija, srdačno vas pozdravljam…

ALL PHOTOS BY BRANA’S DIVINE WORLD

*ovaj post je urađen u saradnji sa CruiseAway agencijom

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

2 Responses

  1. Bila sam proletos u Alsaz regiji, fantasticno ususkani Strazbur i bajkoviti Colmar. Jako je lepo kada se obidje nesto sto je tek sada pocelo da se pojavljuje kao ponuda u agencijama 🙂 U sopstvenoj reziji, put je daleko isplativiji! Wizzair leti iz Beograda i za svaku preporuku je tako, kupiti karte 🙂 Cekamo novu destinaciju, draga Brano 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *