Search
Close this search box.

Pula

Dok su mi se u glavi vrteli Balaševićevi stihovi, a pred očima smenjivali prizori kuća i prirode duž magistrale kojom smo tog ranog jutra putovali ka Puli, osećala sam kako me sustiže san. Nisam mu se opirala znajući da je pred nama prilično naporan dan. Dan u kojem je trebalo upoznati Pulu i uživati u onome što je imala da ponudi na prvi pogled i prvi susret. Kako nam ni kiša, najveći istarski problem tih dana, nije pretila, mogli smo bezbrižno da se prepustimo ulogama turista. Imali smo učitane mape u telefonima, fotoaparat u rukama, i mnogo dobre volje da upoznamo grad o kojem smo uglavnom slušali iz priča koje su počinjale sintagmom ”…u vreme bivše Jugoslavije…”.

Zanimljivo, prvo što smo uočili u Puli bio je delić upravo te bivše Juge. Prvenstveno u njenoj arhitekturi. Za razliku od nekih drugih hrvatskih gradova koje smo imali prilike da posetimo, Pulu karakteriše veliki broj građevina iz socijalističkog perioda. To ne bi bilo uopšte čudno da te iste građevine ne stoje rame uz rame sa onim iz perioda Austrougarske i starog Rima, čineći fantastičan arhitektonski triptih koji svedoči o bogatoj istoriji ove luke, njenim usponima i padovima, i različitosti naroda koji su je nastanjivali.

Biće to naš prvi i, kako će se kasnije ispostaviti, glavni utisak o Puli jer ćemo se na svakom sledećem koraku susretati sa još čudnijim primerima neverovatne raznolikosti pulske arhitekture. A kada smo već kod arhitekture, bio bi greh posebno ne istaći građevinu koja ovu istarsku luku čini tako neverovatno bogatom. Reč je o pulskoj Areni, po veličini šestom rimskom amfiteatru u svetu, koji dominira Pulom u svakom pogledu. Kako vizuelno tako i po značaju. Nekadašnjem, ali i onom trenutnom kada je turistička mapa Istre u pitanju. Da ne govorim u prazno svedoče dugački redovi turista pred ulazom u Arenu, čiji je obilazak pod stavkom obavezno kada se jednom nađete u Puli. Pored posete njenom nadzemnom delu, poseban šmek nosi obilazak podzemnih prostorija u kojima su nekada bile smeštene životinje i gladijatori, a danas stalna izložba posvećena maslinarstvu i vinogradarstvu Istre u antici.

Obilaskom Arene započeli smo svoje istraživanje ostataka grada. Put nas je vodio ka centru u kojem dominira Zlatna kapija sagrađena sredinom 1. veka pre nove ere što je čini najstarijim sačuvanim spomenikom u Hrvatskoj. Ulica koja prolazi kroz kapiju dalje nas je vodila do trga Forum i Avgustovog hrama, u kojem je postavljena fantastična izložba antičkih skulputra od kamena i bronze, koja je još jedna od bitnih stavki na listi ”obavezno videti u Puli”. Poseta nadaleko čuvenom Arheološkom muzeju bila je takođe planirana, ali kako muzej tih dana nije radio, zadovoljili smo se šetnjom kroz Povijesni i pomorski muzej Istre smešten u Kaštelu, tvrđavi napravljenoj u 16. veku.

Uz pogled sa Kaštela na luku i Arenu završili smo našu istorijsku turu po Puli, prepustivši osećaju gladi da bude naš vodič do iduće lokacije. Odveo nas je do skromnog restorana sa kariranim stolnjacima, ljubaznim konobarom i začinjenim kuhinjskim mirisma koji su se širili duž cele šetačke zone. Siti i odmorni prepustili smo kraj našeg pulskog dana mirnoj šetnji pored mora i kroz parkove koji okružuju Arenu. U istom maniru uputili smo se ka autobuskoj stanici, poziciji sa koje smo, 9 sati ranije, krenuli u upoznavanje Pule. I opet se u glavi vrteo onaj isti Đoletov stih: ”Na stanici u Puli pod vrelim suncem leta…” Čudno, ali činilo se da mi je pesma, koju sam pre toga nebrojeno puta preslušala, od tog momenta postala nekako bliža i draža… Baš kao i Pula. Grad koji je u jednom pogledu bio nešto potpuno novo i neviđeno, a u onom drugom nešto posve slično gradovima koje sam ostavila nekoliko stotina kilometara istočnije…I da, uživala sam u tom spoju nepoznatog, a poznatog i u istovremenom osećanju da sam i stranac i domaćin… Uživala sam u Puli, ali sam se i radovala povratku u Rovinj u kojem smo brojali sitno do našeg odlaska na Bled. No, o tim poslednjiom rovinjskim danima više u sledećem postu. Do tada, budite mi pozdravljeni! Vaša B.

010206a0804230917 (1)2018 (2)13211512221014242829a25271626 (2)300705

wearing: shirt: NEW YORKER; skirt: SHEINSIDE; espadrilles: AQUA; bag: ZARA; scarf: AQUA;
watch: TOMMY HILFIGER; bracelet: ALDO;
Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

42 Responses

  1. Divne slike! Pratim tvoj blog duuugo, dugo, i kvalitet je uvek bio na zavidnom nivou. Nikada nisam imala nijednu primedbu i ovaj blog je za mene 10+. Ali moram da kazem da mi ovo stajanje na prstima svaki put u ravnoj obuci stvarno bode oci. Nekako mi pokvari celu sliku, jer slika najcesce izgleda spontana i prirodna, sve nekako “tece”, a stajanje na prstima mi se jednostavno tu ne uklapa – deluje usiljeno i vestacki, ubija mi lepotu, jednostavno ne izgleda prirodno, ne izgleda kao korak koji bi neko spontano napravio. Shvatam da tako noga izgleda lepse i duze, ali moje je misljenje da bi slike mnogo lepse i “stvarnije” izgledale bez toga.
    Nadam se da se ne ljutis, posto mi nije cilj da “hejtujem”. Pozdrav! 🙂

    1. Draga Mari,
      najpre veliko, najveće hvala na svim lepim rečima! 🙂
      Nemam razloga ni najmanje da se ljutim, mogu samo da ti zahvalim na iskrenom komentaru.
      Sa druge strane moram i ja biti iskrena i reći da često nisam ni svesna poze koju opisuješ. Rekla bih da je postala deo mog spontanog pokreta, ali i vid profesionalne deformacije nastale nakon toliko napravljenih fotografija i mog podsvesnog znanja o tome šta izgleda lepše na njima. Ali eto razloga da malo više obratim pažnju i na taj momenat. Još jednom veliko hvala na sugestiji, javljanju i lepim rečima! 🙂
      Veliki pozdrav!
      Brana

  2. Zaista se vidi tvoj trud da u svakom postu napises po nesto kvalitetno i zanimljivo za citaoce ,ali ne razumem cemu tako bajkovito objasnjavanje bas svake destinacije koju obidjes. Nemoj pogresno da me shvatis, ali tvoja prica kao ni slike u ovom postu uopste ne lice na Pulu, u kojoj sam bila nekoliko puta pa joj znam svaki cosak,a iskreno,nema ih puno jer je grad vrlo mali i pored Arene i Zlatne kapije, nema nista zanimljivo za videti…A iz tvojih slika imam utisak kao da si i dalje u Rovinju jer mi nista od tvojih slika ne lici na Pulu,sem ova dva,gore navedena landmarka.

    1. Draga Mina,
      mislim da je sve u percepciji. U mojoj, grad koji ima da ponudi onakvo nasleđe iz perioda starog Rima nikako ne mogu smatrati turistički siromašnim. Još ako se na to nadoveže neverovatna mediteranska, austorugarska i socijalistička arhitektura, dobija se spoj koji se ne može videti tako često. Makar u mojoj percepciji.
      Ali razumem ako neko vidi nešto posve drugačije. Pa i normalno je da su nam pogledi na sve, pa i gradove koji obilazimo, različiti. Ipak, na mene je Pula ostavila neki poseban utisak i ovaj post jeste samo pismeni prenos tog utiska. Inače, dosta skraćen usled opasnosti da se previše rasplinem. Na primer ostala sam vam dužna koju reč o fantastičnim malim galerijama koje se mogu naći u skrivenim pulskim ulicama (jedna od njih je i atelje Branke Legović koji je prepun nevoravatnih ručno urađenih umetnina). To su sve sitnice koje grade moju sliku o jednom gradu i u kojima istinski uživam. Ali ponoviću, shvatam ako ih neko ne doživljava na isti način… 🙂
      Inače, sve fotografije nastale su u strogom centru Pule, te mi je drago da si kao neko je često bio tamo otkrila nešto novo na njima.
      Veliki pozdrav i veliko hvala na javljanju!
      Brana

      1. Hvala ti na odgovoru,koji je,nemoj da se ljutis sto su ti reci, vrlo streberski, kao uostalom i vecina tvojih blog postova koji nisu vezani za modu…Danas kada imamo Google,sve je dostupno,ne moras ti da nam copy paste-ujes svoje impresije tako sto ces progulglati pa spakovati i objaviti na blog. Moj ti je savet da budes originalnija,mislim,ako si u mogucnosti,a mislim da jesi.
        Pozdrav.

          1. Moram da se slozim. Meni je npr Pula bila veliko razocarenje. Toliko se prica o toj Areni, odes tamo i ocekujes da te prenese u doba Rima i antike ali… Posle Koloseuma, rimskog foruma i antickih delova Atine, deluje liliputanski. A ni grad okolo nema bas puno da ponudi da izvadi situaciju. Valjda je zanimljivo nekome ko ne putuje puno i nije imao prilike da vidi vise, sta znam…

          2. Prilkom putovanja držim se jednog svog nepisanog pravila a to je da mesta koja obilazim nikada ne upoređujem sa onim koje sam ranije posetila. Tako ni u jednom trenutku nisam želela da pulsku Arenu uporedim sa rimskim Colosseumom. Ako bih se vodila tom logikom nikada više ne bi trebalo da uđem ni u jedan istorijski muzej nakon što sam obišla Vatikanske. Jednostavno, uživam u gradu i mestu u kojem sam u tom određenom trenutku i tragam za onim najpozitivnijim u njima. Praksa koje se držim i u svakodnevnom životu sa različitim situacijama i različitim ljudima. Ali naravno razumem i sve one čija je praksa drugačija.
            Hvala na javjlanju i veliki pozdrav!
            Brana

          3. Pa to je bas banalizacija onog sto je devojka rekla. Realno, postovi jesu preuvelicani, to je Pula, ne Pariz i nema potrebe da se opisuje kao da je Pariz. Deluje pretenciozno i suvo.
            Meni je Pula bila ok ali nikako nisam videla “fantastican triptih” u tome sto je grad realno pun soc realistickih sivih zgradurina i uopste nema morsku atmosferu.

          4. Draga Bounty (ili Bek ili Martina ako ti je tako draže),
            mislim da ova diskusija više nema veze sa Pulom, tako da je ne bih dalje nastavljala.
            Pozdrav i sve najbolje!
            Brana

          5. ???
            Martina mi je pravo ime a Bounty nick koji ponekad koristim. I polaskana sam sto si se potrudila da povezes.
            Bek – ne znam o cemu pricas sto se pretpostavljam moze proveriti preko IP adrese.

          6. Dakle, Bounty, Martina i da, ponoviću Bek,
            nije to bio nikakav trud, veruj mi. Ali sada ću se potruditi da te najljubaznije zamolim da više ne posećuješ moj blog, pošto je očigledno da ti isti ni najmanje ne prija. To je najbolji način da uštediš i svoje i moje vreme, ali i energiju. Nemoj mi zameriti na ovom potezu ali jednostavno nisam imala drugog izbora.
            Želim ti sve najbolje u životu!
            Pozdrav!
            Brana

          7. Draga Mina,
            tvojih komentara više nije bilo. Mora da je došlo do problema u njihovom učitavanju. I sama celog jutra imam problem oko komentara, ali verujem da će se uskoro sve popraviti.
            B.

    2. Uopste se ne bih slozila sa tobom. Ja idem u Pulu svakog leta citav svoj zivot i odusevljena sam ovim postom jer je Branislava dozivela Pulu bas kao i ja…

      1. Zdravo, lepo je to sto ides u Pulu svakog leta ali mi molim te reci, sta ti je toliko interesantno u istoj i kako si je to dozivela? Samo mi nemoj reci da si je i ti dozivela kao “fantastican arhitektonski triptih” posto je Brana to vec iskoristila, pa nije fora da prepisujes od nje 🙂

    3. Postoje u principu dve vrste fotografa – oni koji zele da izvuku nesto lepo iz lokacije i oni koji zele da nadju nesto ruzno. Ne racunam one koji nalaze samo nesto obicno jer oni prosto nemaju talent za vizuelni izraz. Ja licno preferiram oni koji nalaze nesto lepo, sam ako su ratni reporteri ili fotografi katastrofa za pare. Slicno tome ima rezisera koji su negde rano u filmskoj skoli navukli fiksaciju na ruzno pa ceo zivot pokusavaju da prodaju horror ili dokumentarce.

      Kad mrguda posaljes u NYC, LA ili Paris on se vrati sa slikama kontejnera i beskucnika (bez zezanja). Da li mene zanima da vidim nesto ruzno iz nekog drugog grada ? Jok. Zasto ? Zato sto slicno ruzno mogu da nadjem i u svom gradu ako me bas zanima.

      Slicno tome neki reditelji su stalo zucni zasto publika nece da gleda njihov “realizam” u iole vecem broju. Nece ljudi da plate $10 za kartu i jos $10 za kokice, pice i prevoz i da potrose sat u putu do i od bioskopa ako im ne das nesto sto ne mogu da vide “kod kuce” i nesto sto ce im na nekom nivou ulepsati dan. Secam se kako su neki trolovi na IMDb protestovovali da je “Midnight in Paris” prikazao grad previse bajkovito a oni su tamo ceso i znaju da je Pariz dosadan i prljav ko i svaki drugi grad.

      Ako ti nekuda putujes da bi donela slike koje pokazuju kako je mesto ruzno ili obicno onda tracis pare i vreme za put i prostor u memorijskoj kartici. Tvoje slike treba da odgovore na pitanje zasto si bila na lokaciji.

  3. Odlican post stvarno. Odnedavno sam redovan posetilac bloga. Veliki pozdrav 🙂

    1. Naaajlepše hvala kako na lepim rečima tako i na redovnom praćenju! 🙂
      Veliki pozdrav!
      B.

  4. Draga Brano,
    Divno je jednom arhitekti kada vidi da arhitektura igra glavnu ulogu u blogu jedne modne blogerke 🙂
    Puno pozdrava iz Kanade,
    Lana

    1. Draga Lana,
      izuzetno mi je drago da se tebi kao jednom arhitekti dopao ovaj post. I mada sam apsolutni laik za arhitekturu ne mogu a da ne istaknem lepotu koju upravo ona daje Puli.
      Hvala na praćenju i javljanju!
      Veliki pozdrav iz oblačnog Beograda!
      Brana

  5. Draga Brano,
    moram nesto da kazem. Pratim tvoj blog izvesno vreme, a ovo je ipak moje prvo javljanje na postu. Jako si talentovana za pisanje, prelepa si i sama gradis svoj stil. Tvoja originalnost je savrsena, samo tako nastavi!

    Pozdrav iz Sremske Mitrovice.

    1. Kako su me tokom čitave osnovne škole svi znali kao Brankicu, odgovoriću sa:
      hvala imenjakinjo! 😀
      Hvala na divnim rečima, praćenju i javljanju! Ovakva podrška neizmerno znači!
      Najsrdačnije te pozdravljam!
      Brana

    1. Ooh, da, i to već neko vreme. I sigurna sam da će se to desiti uskoro. I jedva čekam, najsikrenije!
      A na listi su mi i Trebinje i Mostar. 🙂
      Veeeliki pozdrav!
      B.

    1. Moje je zadovoljstvo ako ti ovo kišovito popodne ulepšava ovaj post…Neizmerno ti hvala na praćenju i javljanju! 🙂
      Veeeliki pozdrav!
      Brana

  6. Brankica! Ja te ne mogu tako doživjeti. Branislava ili Brana te puno bolje opisuje. Znaš kako volim tvoje ime! Odličan post. Čini mi se, ipak, da si očekivala malo više od Pule, iako je prelijepa i raznolika. A to je OK. Slike i tekst su odlični, ali Đole je najbolji.

    1. Hehe verovatno to i drugi misle jer me niko nije nazvao tako još od perioda osnovne… 🙂
      Inače, Pula nije nikako razočarala… Možda mi je falilo one mediteranske atmosfere, ali sa druge strane bilo je specifično videti jedan morski grad koji izuzetno podseća na kontinentalne… A i atmosfera je divna… Kao i odnos lokalaca prema turistima. Pogotovo nama koji stižemo iz Srbije. Izuzetno raspoloženi za razgovor, za šalu pa i popust ako nešto prodaju…U Povijesnom muzeju smo tako platili karte upola manje no što je trebalo, a u prodavnici obuće dobila sam savršene salonke za 20 kuna manje…Dovoljno da nam taj dan bude još lepši… A i broj turista me je oduševio…Pogotovo mladih…Sve pohvale za svest o važnosti unovčavanja svake iole bitne zaostavštine. Stvar u kojoj ste dobrano ispred nas…

  7. Moram priznati da je za mene pravo uzivanje citanje tvojih blogova. Uz kaficu i tihu muziku i totalno na trenutak odlutam ulicama Rovinja, Pule…Nazalost nismam imala prilike da ih posetim ali mogu ti reci da si me sada jako zaintrigirala da to i ucinim sledceg leta 🙂

    Inace, ovim hejterima, koji nemaju pametnija posla nego da pljuju po necijem trudu i radu kao i kreativnosti, verovatno nezadovoljni sobom i svojim neumecem da istu iskoriste ( ukoliko je uopste i poseduju) toplo preporucujem da zaobidju tvoj blog i nadju sebi neku dugu zanimaciju, jer su totalno neinteresantni!

    Tebi Brano zelim sve najlepse! Samo tako nastavi!
    Za sada si za mene jedina kul blogerka :*

  8. Drago mi je da si svratila u moj grad ( Pulu) . Skoro sam vidio post kod Varagića o ovom bogu. Eto manja digresija ,kad si se već pela na Kaštel ,mogla si svratit do pravoslavne crkve svetog Nikole (sad jurisdikcija SPC) .Rađena je u doba Justinijana a to ti je nekih 14 vekova staro,Najstariji pokriveni spomenik u Puli , A najstariji aktivni( i to vrlo) u SPC.Vrijedan spomenik za vidjet ( a i popa ima fensi odežde).A drugo znaš li čemu je onaj spomenik Vergarola .. I šta reč , blog ti je fenomenalan ,a krpice slatke
    fb: iStruja

    1. Najpre, veliko hvala na lepim rečima i posebno hvala na javljanju! 🙂
      U crkvu smo, inače, svratili (ne znam zašto mi je promaklo da to napomenem u tekstu 🙁 ). Najpre smo pokušali pre odlaska na Kaštel ali kako nije bila otvorena svratili smo u povratku. Mala je, poprilično neprimetna gledano spolja, ali je prijalo svratiti, upaliti sveće i samo malo boraviti u njoj. Informacije o crkvi našli smo u skoro svakom vodiču kroz Pulu i lepo je znati da nije zaboravljena. Što se tiče spomenika nisam uspela da saznam više informacija i baš bi mi značilo ukoliko bi ih podelio sa čitateljima i sa mnom.
      Još jednom najveće hvala na divnim rečima i poseti!
      Veliki pozdrav!
      Brana

  9. http://it.wikipedia.org/wiki/Strage_di_Vergarolla
    jedan prešućivani zločin poslje wwii, jedva su talijanima dozvolili ovaj sterilni spomenik.
    pa crkva jeste mala građena je 500 i neke, godine, inače grad i nije mediteranski, kao i trst najveći razvoj imao je za Austrije odut taj KundK duh a ne mletački,..
    kad drugi put dođete obavezno posjetite rt Kamenjak

    1. Oh, na italijanskom je, ali potrudiću se da nađem englesku verziju.
      Hvala u svakom slučjau! Nadam se da će biti prilike ponovo posetiti Pulu i otići na Kamenjak.
      Inače, volela bih da uskoro svratim i do Rijeke. Ovog leta smo samo prošli kroz njen centar i delovao je divno! Baš bih volela da je bliže upoznam.
      Veliki pozdrav i još jednom hvala na javljanju! 🙂

Leave a Reply to Brana Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *