Posle šest i po godina aktivnog bavljenja blogom i dalje me oduševljava raznovrsnost prilika koje mi ovaj posao donosi. Znam da će nekima od vas ovakav uvod zvučati poznato, možda čak i izlišno jer sam već toliko puta pisala na istu temu, ali ne mogu da zanemarim (niti da ne podelim sa vama ponovo) koliko me ovaj posao i dalje raduje, pokreće i uzbuđuje. Jedan od poslednjih razloga za to bio je fantastičan “Zehn plus Zehn” projekat, organizovan od strane GIZ-a, Nemačke vladine organizacije za međunarodnu saradnju koja pomaže Srbiji u priključenju Evropskoj uniji.
U drugom delu naše posete, svratili smo do mlekare ”Petrov” koja je takođe u vlasništvu gospodina Zorana. Smeštena je u selu Veliko Središte, u zgradi koja je nekada bila zadruga i koju bi vrlo brzo pojelo vreme i nemar da je Zoran nije kupio i u nju prebacio proizvodnnju mleka i sireva koji nose potpis ”Petrov”. Ispostaviće se da su proizvodi iz ove mlekare izuzetno popularni u Vršcu, ali i u Beogradu (OVDE možete naći kompletan spisak prodajnih mesta) jer su moje Instagram priče od tog dana bile propraćene gomilom poruka čitateljki koje redovno kupuju ove proizvode. Zoranove ”tigraste buše”, stara autohtona vrsta krava, nisu vezane, ne seku im se rogovi i isključivo se hrane travom sa Vršačkih planina.
I zaista, bilo je divno videti ih kako uživaju u još jednom delu Zoranovog imanja, koje smo posetili na samom kraju našeg obilaska. Imali smo prilike da vidimo i tele, staro samo nekoliko dana, kako sa majkom uči prve korake i upoznaje svet oko sebe. Divna slika koju je jedino kvarila činjenica da je na samom ulazu u farmu stajao na kratkom lancu vezan pas. Navodno je agresivan, ali sam pokušala gospodinu Petrovu da objasnim da to ne sme da ga spreči da psu obezbedi bolje uslove za život. Prvenstveno duži lanac, jer bilo je tužno gledati divnog, velikog psa kako se vrti na parčetu zemlje od svega dva metra. Iskreno se nadam da je gospodin Zoran do sada usvojio moju kritiku i ispravio grešku. Ukoliko jeste, biće mi veliko zadovoljstvo da ga javno pohvalim.
Bio je to istinski predivan dan. Jedan od onih dana kada se iznova zaljubite u grad u kojem živite, zahvalni što vas je posao spojio sa još jednom sjajnom osobom. Claudi se iz minuta u minut sve više divila Beogradu, na kraju mi priznavši da je pre dolaska bila puna predrasuda mislivši da je reč o siromašnom, prljavom, nebezbednom gradu, da bi se uverila da je Beograd sve suprotno od toga. Posebno ju je oduševljavalo pregršt divno uređenih restorana i radnji, specifična arhitektura, paradoksalni spojevi, krajnji osećaj bezbednosti. Bila sam ponosna. I istinski srećna što će se jedna devojka u svoj Berlin vratiti pune glave i srca.
Idući dan smo se ponovo svi okupili radi zakazne diskusije na temu blogovanja u Srbiji i u Nemačkoj. Ovo je svakako bio najlepši način da se završi Zehn plus Zehn priča, jer za rad blogera ništa nije toliko korisno koliko razmena međusobnih iskustava. Krajnje interesantno je bilo čuti da blogeri u Srbiji imaju možda i bolju početnu poziciju od onih u Nemačkoj. Posebno ukoliko žele da osnuju svoju firmu. Troškovi za tako nešto u Nemačkoj su izuzetno veliki, a cene objava na blogu identične našim. Zbog toga im je informacija da se za 200 evra na mesečnom nivou u Srbiji mogu podmiriti svi troškovi državi i dobiti penziono i zdravstveno osiguranje, bila šokantna. Takođe, bilo je vrlo interesantno saznati da je odnos između novinara i blogera daleko zategnutiji no što je to slučaj u Srbiji. Bile su to samo neke od tema kojih smo se dotakli pre nego što su nemački blogeri krenuli put aerodroma, a mi nazad svojim životima.
wearing: shirt, pant & sandals by OVS
ALL PHOTOS BY JOVANA TOMAŠEVIĆ
camera used: Canon 5D Mark III, lens: 50mm f 1.4
more information: Canon Srbija
*ovaj post nije sponzorisan
4 Responses
Kroz ovakve price nas podsecas koliko je nasa zemlja lepa i koliko moze da pruzi.Moramo svi malo vise da se potrudimo i uzvratimo joj ljubav i lepotu kojom nas okruzuje.
Milsim da je ovo bila sjajna ideja. Citala sam utiske jos nekih blogera sa ovog druzenja. Divan tekst i fotografije, to je ta Srbija!
Divan tekst, ali su fotografije ovoga puta bile te koje su me “kupile” :). Zeljno iscekujem post o beogradskoj turi. Veliki pozdrav!
Jovana i njene predivne fotografije!
🙂
Fantastican ste par Brano! 🙂