Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

ZEHN plus ZEHN projekat: kako su nemački i srpski blogeri zajedno otkrili jednu drugačiju Srbiju

Posle šest i po godina aktivnog bavljenja blogom i dalje me oduševljava raznovrsnost prilika koje mi ovaj posao donosi. Znam da će nekima od vas ovakav uvod zvučati poznato, možda čak i izlišno jer sam već toliko puta pisala na istu temu, ali ne mogu da zanemarim (niti da ne podelim sa vama ponovo) koliko me ovaj posao i dalje raduje, pokreće i uzbuđuje. Jedan od poslednjih razloga za to bio je fantastičan “Zehn plus Zehn” projekat, organizovan od strane GIZ-a, Nemačke vladine organizacije za međunarodnu saradnju koja pomaže Srbiji u priključenju Evropskoj uniji.

Ideja je bila okupiti deset domaćih i deset nemačkih blogera u Beogradu i predstaviti im zanimljive pojedince i projekte koje je GIZ podržao. Napravljeni su parovi, jedan nemački i jedan srpski bloger, i svaki par je prema tematici koju inače blogeri obrađuju na svom blogu, dobio zadatak da obiđe određeni projekat. Za to je bio prediviđen jedan dan a “projekti” su bili raspoređeni u različitim delovima Srbije. Moj par je bila predivna Claudia, moja vršnjakinja iz Berlina, inače autorka božanstvenog bloga Do it, but do it now. Čim sam videla njen Instagram profil znala sam da ćemo se lepo slagati i da ćemo imati pregršt zajedničkih tema. Ispostavilo se da smo “kliknule” bolje nego što smo mogle i da pretpostavimo, da smo imale utisak da se poznajemo godinama i da su nam pogledi na život, blogovanje i budućnost izuzetno slični, zbog čega smo tri dana provele u neprestanom ćaskanju i razmenjivanju iskustava.
Da, projekat je trajao tri dana i prvi dan je bio rezervisan za putovanje do naših destinacija, obilazak imanja/atrakcija/malih kompanija (u zavisnosti od toga šta je kome dodeljeno), ručak na toj destinaciju i povratak za Beograd. U centru priče, koju je trebalo da Claudi i ja ispratimo, našao se jedan čovek i njegov samostalni projekat: farma na kojoj se sve uzgaja biodinamičkom metodom. On je Zoran Petrov i nakon tri decenije života u inostranstvu, rešio je da se vrati u Srbiju i u okolini Vršca posveti uzgoju biljaka i životinja na najprirodniji način. Samo uz pomoć sunca, kiše i prirodnih proizvoda. Da, to vam je najprostija definicija biodinamičke proizvodnje, koja liči na ono što su naši preci podrazumevali pod poljoprivredom i stočarstvom. Nema veštačkog đubriva, sredstava za prskanje, aditiva u hrani za životinje. Ništa se ne baca i sve se iskorišćava, otud je gazdinstvo u ovakvom tipu proizvodnje samo sebi dovoljno. Slušali smo pažljivo gospodina Zorana, inače ekologa i antropozofa, kako sa strašću priča o svojim jabukama, pšenici, kukuruzu… Bilo je divno čuti priču o nekom ko se vratio u Srbiju, započeo svoj posao i u tome je vrlo uspešan. Kranje osvežavajući trenutak nakon svih uobičajnih, ovdašnjih priča o odlasku i želji da se što pre napusti rodni grad, kraj, zemlja.

U drugom delu naše posete, svratili smo do mlekare ”Petrov” koja je takođe u vlasništvu gospodina Zorana. Smeštena je u selu Veliko Središte, u zgradi koja je nekada bila zadruga i koju bi vrlo brzo pojelo vreme i nemar da je Zoran nije kupio i u nju prebacio proizvodnnju mleka i sireva koji nose potpis ”Petrov”. Ispostaviće se da su proizvodi iz ove mlekare izuzetno popularni u Vršcu, ali i u Beogradu (OVDE možete naći kompletan spisak prodajnih mesta) jer su moje Instagram priče od tog dana bile propraćene gomilom poruka čitateljki koje redovno kupuju ove proizvode. Zoranove ”tigraste buše”, stara autohtona vrsta krava, nisu vezane, ne seku im se rogovi i isključivo se hrane travom sa Vršačkih planina.

I zaista, bilo je divno videti ih kako uživaju u još jednom delu Zoranovog imanja, koje smo posetili na samom kraju našeg obilaska. Imali smo prilike da vidimo i tele, staro samo nekoliko dana, kako sa majkom uči prve korake i upoznaje svet oko sebe. Divna slika koju je jedino kvarila činjenica da je na samom ulazu u farmu stajao na kratkom lancu vezan pas. Navodno je agresivan, ali sam pokušala gospodinu Petrovu da objasnim da to ne sme da ga spreči da psu obezbedi bolje uslove za život. Prvenstveno duži lanac, jer bilo je tužno gledati divnog, velikog psa kako se vrti na parčetu zemlje od svega dva metra. Iskreno se nadam da je gospodin Zoran do sada usvojio moju kritiku i ispravio grešku. Ukoliko jeste, biće mi veliko zadovoljstvo da ga javno pohvalim.

Nakon završenog obilaska, svratili smo u divan etno-restoran ”Dinar”. Kada pričamo o enterijeru, ovo je zasigurno jedan od najlepših restorana ovog tipa koji sam imala prilike da posetim. O tome će posvedočiti i veliki broj fotografija koje smo Jovana i ja tamo napravile. Hrana i brzina usluge nažalost nisu ispratila kvalitet enterijera, ali hajde da verujemo da je po sredi bila omaška kojoj inače nisu skloni. Dakle, dala bih im još jednu šansu. Ali, samo još jednu.
Ručkom je i naš prvi dan ”Zehn plus Zehn” druženja bio završen. Sledeći je bio rezervisan za okupljanje svih blogera i razmenu iskustava u vezi sa destinacijama koje smo posetili. Bilo je zanimljivo čuti kako su nemački blogeri doživeli srpske puteve, srpsko gostoprimstvo, hranu i turističku ponudu. Moglo se čuti mnogo lepih reči, ali i čuđenja zašto bolje ne iskorišćavamo potencijal koji imamo. Naša večita boljka je i Nemcima zapala za oko.

Slobodno popodne drugog dana iskoristila sam da sa Claudi krenem u obilazak centra Beograda. Povela sam je u jednu od svojih beogradskih tura koju sam osmislila zbog svih svojih blogo-prijatelja koje sam do sada imala prilike da provedem našom prestonicom. Nakon što sam putem IG priča sa vama podelila pomentu turu, dobila sam gomilu preporuka da istu stavim na blog. Nije bilo potrebno mnogo ubeđivanja. Post je u planu.

Bio je to istinski predivan dan. Jedan od onih dana kada se iznova zaljubite u grad u kojem živite, zahvalni što vas je posao spojio sa još jednom sjajnom osobom. Claudi se iz minuta u minut sve više divila Beogradu, na kraju mi priznavši da je pre dolaska bila puna predrasuda mislivši da je reč o siromašnom, prljavom, nebezbednom gradu, da bi se uverila da je Beograd sve suprotno od toga. Posebno ju je oduševljavalo pregršt divno uređenih restorana i radnji, specifična arhitektura, paradoksalni spojevi, krajnji osećaj bezbednosti. Bila sam ponosna. I istinski srećna što će se jedna devojka u svoj Berlin vratiti pune glave i srca.

Idući dan smo se ponovo svi okupili radi zakazne diskusije na temu blogovanja u Srbiji i u Nemačkoj. Ovo je svakako bio najlepši način da se završi Zehn plus Zehn priča, jer za rad blogera ništa nije toliko korisno koliko razmena međusobnih iskustava. Krajnje interesantno je bilo čuti da blogeri u Srbiji imaju možda i bolju početnu poziciju od onih u Nemačkoj. Posebno ukoliko žele da osnuju svoju firmu. Troškovi za tako nešto u Nemačkoj su izuzetno veliki, a cene objava na blogu identične našim. Zbog toga im je informacija da se za 200 evra na mesečnom nivou u Srbiji mogu podmiriti svi troškovi državi i dobiti penziono i zdravstveno osiguranje, bila šokantna. Takođe, bilo je vrlo interesantno saznati da je odnos između novinara i blogera daleko zategnutiji no što je to slučaj u Srbiji. Bile su to samo neke od tema kojih smo se dotakli pre nego što su nemački blogeri krenuli put aerodroma, a mi nazad svojim životima.

Puna utisaka, nadahnuća, nekih novih ambicija, pozdravila sam se sa svima i od srca zahvalila organizatorima na pozivu i poverenju. Bila je zaista čast biti deo jedne tako lepe priče. I onda opet onaj osećaj oduševljenja koji pomenuh na početku. I zahvalnosti, blogu i vama što ste isti podržali i omogućili mi da sa vama delim ovako lepe stvari. Do idućeg posta… Vaša B.

 wearing: shirt, pant & sandals by OVS

 

ALL PHOTOS BY JOVANA TOMAŠEVIĆ
camera used: Canon 5D Mark III, lens: 50mm f 1.4
more information: Canon Srbija

*ovaj post nije sponzorisan

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

4 Responses

  1. Kroz ovakve price nas podsecas koliko je nasa zemlja lepa i koliko moze da pruzi.Moramo svi malo vise da se potrudimo i uzvratimo joj ljubav i lepotu kojom nas okruzuje.

  2. Divan tekst, ali su fotografije ovoga puta bile te koje su me “kupile” :). Zeljno iscekujem post o beogradskoj turi. Veliki pozdrav!

Leave a Reply to nina Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *