Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

When movie and fashion meet: Breakfast At Tiffany’s

Pre četiri dana, tačnije 20. januara, obeleženo je tačno 19 godina od smrti jedne od najvećih dama svetske kinematografije, Odri Hepbern. U čast jedinstvene pojave ove glumačke veličine, modne ikone i humanitarca, u današnjem, specijalnom izdanju rubrike ”Kad se sretnu film i moda” predstavljam vam klasik ”Doručak kod Tifanija”.

Prepustite se filmu i modi…
Breakfast at Tiffany’s (1961)

 Zora, zvuci Manćinijeve „Mesečeve reke“ (Moon River), njujorška Peta avenija, popularni svetski izlog i, pred njim, poznata dama svetske kinomatografije, u dugoj crnoj haljini, sa biserima oko vrata, velikim crnim naočarima i  kroasanom u ruci. Čini se da je retko koja scena u istoriji filma imala toliko višestrukog uticaja koliko upravo opisana.

 

U tih prvih par minuta, jednog od najprepoznatljivijih filmova 20. veka, rođeno je njeno veličanstvo ”mala crna haljina”, Tiffany je  postao jedan od najčuvenijih američkih brendova, a ona  je, odšetavši 54. ulicom, postala veća od života.  Međutim, ona je lako mogla biti neka druga. Kada je ”Paramount picture” kupio prava na roman Trumana Kapotija, po kojem je Džordž Ekselord napisao adaptirani scenario, sam Kapoti je želeo da u ulozi svoje heroine, Holi Golajtli, vidi isključivo jednu ženu: Merlin Monro.
Blejk Edvards, režiser, i producenti Ričard Šepard i Martin Džurou, imali su nekog drugog na umu. Nekog koga ni publika, ni režiseri, pa ni sami čelnici ”Paramount”-a nisu mogli da zamisle u ulozi devojke koja za odlazak u toalet dobija 50 dolara. Kako je lik Holi bio daleko kompleksniji od lika obične sponzoruše, bilo je potrebno naći nekog ko će na ekran izneti svu slojevitost lika, a ne samo onu najočigledniju. Scenario je ponuđen Odri Hepbern, uz ne puno nade na pozitivan odgovor. Na iznenađenje svih, odgovor je bio upravo to: pozitivan.  
Istorija je mogla da počne.

 

Istoriju su, pored Odri, ispisali Džordž Prepard, Patriša Nil, Badi Ebsen, Martin Balzam, na čelu sa pomenutim Edvadrsom, Šepardom i Džuroom. 
Neke od najvažnijih sporednih uloga u ovom filmu, ipak nisu odigrali ljudi. Njujork ne samo da je bio idealna scenografija za ovaj film, već je bio i jedan od najvažnjih sporednih glumaca, koji je filmu dao dozu realnosti i one šarmante surovosti, koju samo Njujork poseduje. Nakon pretpremijere, kojoj su prisustvovali članovi ekipe, glumci i predstavnici ”Paramount”-a, Martin Rekon, jedan od čelnih ljudi ove filmske produkcije, rekao je: ”Film je odličan, ali se morate otarasiti te pesme”, mislivši na ”Mesečevu reku”. Odri je tada izgovorila sudbonosnu rečenicu: ‘‘Samo preko mene mrtve”. 
Kompozicija ”Moon River’ nagrađena je Oskarom, postala je jedna od najprepoznatljivijih filmskih numera svih vremena, i ujedno odigrala je jednu od najznačajnijih sporednih uloga u ”Doručku”.

 

 

Čini se, ipak, da je sudbina filma, a i njegove glavne protagonistkinje određena skoro deceniju pre njegovog samog nastanka. Početkom 50-ih godina, uoči pripema za ulogu Sabrine, u istoimenom filmu, Odri je zakazala sastanak sa mladim francuskim dizajnerom po imenu Hjubert de Živanši. Hjubert je bio oduševljen, misleći da iza imena ”gospođica Hepbern” stoji tada već proslavljena glumica Katrin Hepbern. Njegovo nezadovoljstvo bilo je vidljivo kada je umesto holivudske dive, ugledao nepoznatog devojčurka koji je želeo da vidi njegovu poslednju kolekciju. Hjubert je čak zamolio Odri da ranije završe sastanak, jer nije imao puno vremena. Sastanak se ipak nije završio. Trajao je sve do 1993. godine, kada je njegova najveća muza preminula u 63. godini.

 

U modnoj istoriji tandem Odri-Živanši smatra se jednim od najupečatljivijih, najproduktivnijih i najiskrenijih saradnji. Sa pomentom prvom scenom ”Doručka kod Tifanija”, bilo je jasno da film ima dve glavne glumice: Odri i njenu garderbu! Živanšijeva remek dela, uz koordinisanje proslavljenje kostimografkinje Edit Hed, začela su pravu modnu revoluciju, na čijem čelu je stajala Odri. 
 Bilo da se radilo o crnoj haljini ukobinovanoj sa šeširom širokog oboda i velikim naočarima; crvenom kaputu u kombinaciji sa braon šubara-šeširom; ili, pak, sivoj pencil suknji, crnoj polo majci i klasičnom trenču; crnim kapri pantalonama uz bež rolku i crnim balteankama; ili, konačno, smoking košulji umesto spavaćice, svaka kobinacija je odisala elegancijom, stilom i onim nečim, što je sudeći po svemu, posedovala samo ona. Baletske građe, bez oblina, skoro pa ravnog poprsja, izuzetno velikih stopala, kratko ošišane kose, bila je tako daleko od tada tako aktuelnog izgleda platisnatih plavuša, naglašenih oblina i naglašene seksualnosti. 
Opet, bila je zasenjujuća, jer je bila savršeno pakovanje nesavršenstva
Uz to, prema rečima Šeparda,  jednog od producenata filma, bila je jedina glumica koja je mogla da natera gledaoce da potpuno zaborave činjenicu da gledaju film o devojci koja je zarađivala 50 dolara za odlazak u taolet. Bila je jedina koja je mogla da na površinu izvuče Lulu Me, a potisne Holi Golajtli.
Da rezimiramo:
Ove godine je tačno pola veka od prvog prikazivanja ”Doručka kod Tifanija”, a ni jedan jedini detalj ili odevni komad koji Odri nosi ne može se nazvati zastarelim; iz stilskog ugla ovaj film je jednostavno vanvremenski. Ukoliko ste jedni od retkih koji nisu odgledali ovaj klasik, a volite naizgled naivne priče pune dramskih i realističnih momenata, spremni ste da ”progutate” jednu od najlošijih izvedbi Miki Runija u njegovoj višegodišnjoj karijeri, u vidu tumačenja lika Holinog komšije Junijošija, želeli biste da se uverite u Manćinijev maestralizam i mogućnost Odri Hepbern da vam pri svakoj pojavi zaustavi dah, želite da vidite jedan od najoriginalnijih prikaza žurke u svetskoj kinematografiji (scena žurke snimana je više od nedelju dana, a traje manje od 10 minuta, i u njoj su učestvovali poznati glumci i prijatelji režisera), i uživate u jednoj od najromantičnijih završnih scena u filmskoj istoriji, ovo je pravi film za vas.
Zato prepustite se romantici, eleganciji i najsigurnijem mestu na svetu: Tifaniju.
Do idućeg filma…i mode… 
Tekst je objavljen u prošlogodišnjem aprilskom broju CREATIVE ART MAGAZINE-a . 
gif source. TUMBLR
Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

25 Responses

    1. Kao sto sam i napisala ta pesma je bila poput zasebne uloge…Jednostavno savrsen dodatak citavom filmu 🙂
      Drago mi je da ti se dopada tekst!
      Inače, ovo je bio jedan od prvih koje sam napisala na temu povezanosti filma i mode:) :*

    1. Yes, she was and still is!
      I am so sorry that I can not translate tho whole text, so everyone can understand it, but It would be too long…
      Greetings!:)

  1. sjajan tekst B! divno si nas provodala kroz film, likove,i sve zacinila modom, onako bas kako treba i prija , sa merom! perfect! :*

  2. Divan, divan post…tandem Hepbern-Zivansi definitivno najvise volim ovde i u ‘How to Steal a Million’ <333

  3. Savrsen tekst i savrsena tema! :))) Obozavam Moon river i slusam je uvek kada sam u setnom raspolozenju! 🙂
    I GIF-ovi su fantasticni!

  4. JEDNA, JEDINA ODRI!! Brano ti si majstor za ovakve post-ove, mogla bi stvarno cesce da ih pises. Uzivala sam citajuci, a fotke gif-ovi su fenomenalni!! 🙂

    Cmok!

Leave a Reply to Branislava Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *