Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Kako zaista brinuti o sebi

Ne mogu dalje sa vama, malo mi je dosta ljudi za danas.

Ovu rečenicu izgovorila sam svojoj šefici nakon dugog radnog dana i večernjeg događaja na kome smo bile sa još nekoliko kolega. Još uvek se sećam njenog iznenađenog, gotovo uvređenog pogleda, ali je shvatila da me neće ubediti.

Danas se nasmejem kada se toga setim, ali pamtim koliko mi je bilo neprijatno zbog tog, umorom izazvanog, napada iskrenosti. Nije problematično bilo to što sam se suprotstavila svom nadređenom, već što sam priznala svoju “slabost”. Naime, nakon intenzivnog rada sa ljudima, veoma mi znači ako mogu da se odmorim u samoći. Dugo sam tu svoju potrebu posmatrala kao nedostatak koji moram da ispravim.

Upravo ovde želim da započnem priču o brizi o sebi i tome šta ona zaista jeste. Ovi redovi neće biti posvećeni nezi, odmoru, slobodnom vremenu. Želim da razgovaram sa vama o tome kako da brigu o sebi utkate u svakodnevne navike, za dobrobit vas, upravo takvih kakvi jeste.

Za mene, briga o sebi jeste kada prepoznam da neću biti dobro društvo. To znači povremeno reći “ne” izlasku, napraviti svestan izbor da ću možda nešto propustiti. Ta odluka će čak nekoga uvrediti ili učiniti da ima lošije mišljenje o meni. Ljudi koji me vole to razumeju, ali mnogo je važnije postalo kada sam to počela da razumem ja sama i prestala da posmatram svoje potrebe kao slabosti.

Šta (ni)je briga o sebi

Kada istražujete ovu temu, pronaći ćete predloge aktivnosti od kojih mnoge, istini za volju, mogu da prijaju i pruže olakšanje. Topla, mirišljava kupka, najdraži film, hobi iz detinjstva, pisanje dnevnika – sve su to divne razonode, ali nisu sve ono što briga o sebi podrazumeva.

Briga o sebi su često dosadni, naporni zadaci ili obaveze od kojih nas obuzima strah. Brinete o sebi kada odete na sistematski pregled, skuvate obrok umesto da ga kupite, stignete na trening iako ste umorni. To su teške odluke koje ne pružaju trenutni užitak, ali su dobre za vas na duge staze. Možete da prepoznate važnost i kvalitet tih odluka po osećanju ponosa što ste se konačno uhvatili u koštac sa njima.

Prateći svoje izbore i osećanja, shvatila sam da je moja nemarnost prema sopstvenom telu i duhu često samo proizvod inercije. Zato sada pomalo prevarim sebe, za svoje dobro. Radije ostavljam telefon u drugoj sobi pred spavanje, kako ne bih pala u iskušenje da baš tad potražim inspiraciju za novu frizuru na Instagramu. Ili, ponesem voće na posao kako ne bih huškala kancelariju na slatkiše posle ručka.

Briga o sebi jeste takođe i pronalaženje sopstvenog “uputstva za upotrebu”. Ne prijaju nam svima iste mentalne i fizičke aktivnosti, pa dobro razmislite o tome šta je za vas “punjenje baterija”. Za mene je to kada izgubim pogled u plavetnilu vode ili zelenilu prirode, ili “popričam” sa sobom uz papir i olovku. Možda za vas isti efekat ima gorepomenuta kupka, šetnja, trčanje, kuvanje. I znate šta? Vremenom ćete otkrivati još takvih aktivnosti.

Za brigu o sebi morate biti štreber, a vaša disciplina jeste – vi. Zvuči egocentrično i sigurno se nekome iz vaše okoline neće dopasti vaši izbori, ili će ih shvatiti kao kritiku sopstvenih. Uprkos svemu tome, preuzimanje odgovornosti za sopstvenu dobrobit jeste najbolja stvar koju možete da uradite i za sebe, i za druge. Briga o sebi znači da se nađete sebi kako biste dovoljno dobro mogli da se nađete drugima.

Iako sam pomenula svoju potrebu da kažem “ne”, verujem da je za mene mnogo vrednija rečca “da”. Ponekad mi odbijanje dolazi previše lako, kada se prepustim umoru ili preuveličam značaj obaveza, iako znam da bi mi više prijalo da se aktiviram, izađem, uživam u razgovoru sa pametnim ljudima koje imam sreću da poznajem.

Brinem o sebi svaki put kad se pokrenem da uradim nešto što nije sasvim udobno, sasvim po mom. Dobijam energiju kada malo popustim uzde svoje rutine i rešim da mogu da budem fleksibilna i shvatim da rokovnik ne postoji da bi me ograničio, već da bi mi pomogao. Promena plana je ponekad najbolje što mogu da uradim za sebe.

Kako Brana i Dunja brinu o sebi

Ako ću na nečemu zauvek biti zahvalna svojoj vernoj pratilji, anksioznosti, onda je to činjenica da me je naučila da brinem o sebi. Ali u onom suštinskom smislu te reči. Kad god zanemarim svoje fizičko i psihičko zdravlje, eto nje iza ćoška, vreba i sprema se da podmuklo napadne. Dugo sam se neiskusno borila sa njom, dopuštajući da mi kontroliše život, da bih pre šest godina shvatila da je najefikasnija borba zapravo preventiva, da do našeg susreta uopšte ni ne dođe. I tako sam naučila da brinem o sebi. Najpre sam počela da se bavim organizacijom svoje svakodnevice. I dalje sebe usavršavam u tom smislu, ali sam odavno spoznala značaj unapred pripremljenih obroka, outfit kombinacija, sređenog radnog kutka, ”to do” lista, spiskova… Na taj način pokušavam da predupredim stresiranje oko banalnosti, koje može prerasti u nešto mnogo kompleksnije ukoliko se ponavlja svakodnevno.

Takođe, naučila sam da kažem: ”Dosta je!” čim osetim da prelazim svoju zamišljenu granicu umora (sa godinama sam upoznala svoje telo i um, i tačno znam kada je mnogo u stvari previše). Tada prestajem sa radom bez obzira na sve rokove i dogovore. Neko će reći da ovo nije profesionalno i verovatno je u pravu, ali kada odlično znate da je jedan od glavnih okidača vaše najgore noćne more upravo premor i stres usled previše rada, onda vam zdravlje postaje preče od profesionalnosti. To moje ”Dosta je!” podrazumeva udaljavanje od izvora stresa. Nekada je to samo prelazak iz jedne sobe u drugu i menjanje radnog stola za udobnost kreveta. Nekad je to izlazak iz stana i šetnja, viđenje sa prijateljima i sve što to dalje podrazumeva. A nekad i fizički odlazak iz Beograda u Aleksinac, moju sigurnu luku. Koliko će intenzivno to udaljavanje biti, zavisi i koliko je stres uporan i intenzivan.

I poslednja, ali nikako najmanje bitna stvar, smogla sam snage da se detaljno pozabavim svojim zdravljem. Pod tim prvenstveno mislim na odlazak na kompletan sistematski pregled i hvatanje u koštac sa svime što je pregled definisao kao ne baš idealno stanje. Više ne nalazim izgovore. Sada samo tražim vreme da se istinski posvetim svom telu i umu. Jer, niko to neće moći da učini umesto mene.

Brana

—————————————————

Pitanje kako brigu o sebi utkati u svoju svakodnevicu, koje je i okosnica Draganinog teksta, za mene je zaista važno. Obično se tokom dana prepustimo obavezama koje nam nameće posao i takmičimo se sa vremenom. Bez obzira na to koliko voleli ono što radimo, neophodno je da se od toga povremeno udaljimo kako bismo davali bolje rezultate i kako bismo lakše postizali zadate ciljeve.

Iako sam toga svesna, vrlo retko to radim. Dešava mi se da tokom dana vidim samo obaveze koje treba ispuniti i to me odmah svrsta u onu grupu ”zauzetih” ljudi. Onih koji su zapravo neefikasni. Često sebi kažem kako nemam vremena da, što kaže Dragana, odem na kontrolu ili pak pripremim sebi doručak koji ću sledećeg dana poneti na posao, jer ”imam previše posla” i to bude opravdanje za nebrigu o sebi. A onda, uhvatim sebe kako pola sata listam Fejsbuk, a pritom ništa ne primećujem od sadržaja koji su postavljeni. Zato je moj način brige o sebi trud da budem efikasna, a ne ”zauzeta” i da osvestim sve te trenutke u vremenu koje uzalud trošim, ne bih li ih bolje iskoristila. Jer, ukoliko vreme provodim na internetu onako kako sam navela, znači da mi je neophodan odmor. Onda se trudim da se tih pola sata recimo prošetam i zaista se odmorim. Jer, dok tako lutam internetom i dalje stvaram sebi privid da radim i ne opuštam se, a crvić zvani ”obaveza još nije završena” i dalje rije po mislima, te na taj način telo i um bivaju neprestano napeti. Ne mogu da kažem da sam stopostotno uspešna u svojim nastojanjima, ali bivam sve bolja.

I naravno, ne bih ja bila ja, a da ne dodam na kraju – čitanje je način na koji brinem o svome umu i duhu. Dodatna objašnjenja, svakako, nisu neophodna.

Dunja

 

 

—————————————————

Ovo su neki od naših predloga kako da zaista brinite o sebi. A koji su vaši?

Napišite nam kako se vi borite sa stresom, umorom, brzinom života.

Svaki predlog i savet je dobrodošao!

 

 

ALL PHOTOS BY BRANA’S DIVINE WORLD

*ovaj post nije sponzorisan

Facebook
Twitter
Pinterest
LinkedIn
Email

Pročitajte još

6 Responses

  1. Hmmm…briga o sebi se menja onog trenutka kada postanete roditelj, jednog ili vise Vasih primeraka. Briga znaci energija koja bi trebalo da nas pokrene ,a ne da nas umrtvi posle osmocasovnog inteletualnog rada. Ako ste intelektualac Vama je potrebna fizicka aktivnost da bi bili u psihofizickom balansu, a to znaci posle posla kada skuvate rucak za svoju porodicu potom trk napolje na igraliste ili u prirodu…skacite igrajte sa decom i radujte se … briga za sebe je da imate dobru energiju, osmeh i sve ono sto je deci poznato.

    1. Draga Maya (Mayo? :)), nemam još uvek iskustvo o kojem govorite, ali potpuno sam saglasna da je dobra energija ključna za brigu o sebi. Hvala na komentaru!

  2. Divan tekst 🙂 naročito je važno reći dosta, to mnogo ljudi zaboravi, zaboravi na sebe, na svoje potrebe, na pravo na odabir i sopstvenu sreću, nekako smo naučeni da je narcisoidno i sebično voleti i poštvati sebe što je užasno pogrešno.

    1. Hvala na podršci, Nevena! Da, deo problema je u tome da smo naučeni da je pogrešno misliti na sebe, iako intuitivno razumemo da ne možemo biti ni drugima dobri ako se ne osećamo dobro sami sa sobom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *